Pređi na sadržaj

BSD

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bi-Es-Di
ProgramerKompjuter sistems riserč grup
Napisan uce
OS porodicaJuniks
Radno stanjeukinut
Izvorni modelprvobitno dostupnog koda, kasnije otvorenog koda
Prvo izdanje1977.; pre 47 godina (1977)
Najnovije izdanje4.4-lajt2 / 1995.
Dostupan naengleski
PlatformePDP-11, VAKS, Intel 80386
Tip jezgramonolitno
Korisnički prostorBi-Es-Di
Podrazumevani KIJuniks ljuska
LicencaBi-Es-Di

Berkli softver distribjušon (Bi-Es-Di) bio je operativni sistem zasnovan na Riserč juniksu, koji je razvio i distribuirao Kompjuter sistems riserč grup (Si-Es-Ar-Dži) na Univerzitetu Kalifornije.[1][2] Danas se temin „Bi-Es-Di” često odnosi na njegove potomke, Fri BSD, Open BSD, Net BSD ili Dragonflaj BSD.

Bi-Es-Di je prvobitno nazvan Berkli juniks zato što je bio zasnovan na izvornom kodu originalnog Juniksa razvijenog u Belovim laboratorijama. Osamdesetih godina prošlog veka, Bi-Es-Di je bio široko prihvaćen od strane prodavaca radnih stanica u obliku vlasničkih juniks varijanti kao što su Di-I-Si ultriks i San majkrosistems san OS zbog dozvoljenog licenciranja i bliskosti prema mnogim osnivačima i inženjerima tehnološke kompanije.

Iako su ovi vlasnički Bi-Es-Di derivati u velikoj meri zamenjeni devedesetih godina od strane Juniks Es-Vi-Ar4 i Ou-Es-Ef/1, kasnija izdanja su obezbedila osnovu za nekoliko operativnih sistema otvorenog koda, uključujući Fri BSD, Open BSD, Net BSD, Dragonflaj BSD, Darvin i Tru OS. Oni su, pak, pripojeni vlasničkim operativnim sistemima, uključujući Windows[3] i Eplov Mac OS i iOS.[4] Kod iz FreeBSD-a je takođe korišćen za kreiranje operativnog sistema za PlayStation 5,[5] PlayStation 4,[6] PlayStation 3,[7] PlayStation Vita,[8] i Nintendo Switch.[9][10]

Istorija[uredi | uredi izvor]

A simple flow chart showing the history and timeline of the development of Unix starting with one bubble at the top and 13 tributaries at the bottom of the flow
Pojednostavljena evolucija Juniks sistema. Nisu prikazani Junos, sistemski softver PlejStejšon 3 i druge vlasničke verzije.

Najranije distribucije Juniksa iz Belovih laboratorija 1970-ih uključivale su izvorni kod operativnog sistema, omogućavajući istraživačima na univerzitetima da modifikuju i prošire Juniks. Operativni sistem je stigao na Berkli 1974. godine, na zahtev profesora informatike Boba Fabrija koji je bio u programskom komitetu za Simpozijum o principima operativnih sistema gde je Juniks prvi put predstavljen. PDP-11/45 je kupljen za pokretanje sistema, ali iz budžetskih razloga, ova mašina je deljena sa grupama za matematiku i statistiku na Berkliju, koje su koristile RSTS, tako da je Juniks radio na mašini samo osam sati dnevno (ponekad tokom danju, ponekad i noću). Veći PDP-11/70 je bio instaliran na Berkliju sledeće godine, koristeći novac iz projekta baze podataka Ingres.[11] Razumevanje BSD-a zahteva zaranjanje daleko u istoriju Juniksa, operativnog sistema koji su prvi put objavile AT&T Belove laboratorije 1969. godine. BSD je započeo život kao varijanta Juniksa koju su programeri sa Univerziteta Kalifornije u Berkliju, na početku predvođeni Bilom Džojem, počeli da razvijaju krajem 1970-ih.

U početku, BSD nije bio klon Juniksa, čak ni njegova suštinski drugačija verzija. Samo je uključivao neke dodatne funkcije, koje su bile isprepletene sa kodom u vlasništvu AT&T-a.

Godine 1975, Ken Tompson je uzeo sabatikal iz Bel laboratorija i došao na Berkli kao gostujući profesor. On je pomogao je da se instalira verzija 6 Juniksa i počeo da radi na Paskal implementaciji za sistem. Diplomirani studenti Čak Hejli i Bil Džoj poboljšali su Tompsonov Paskal i primenili poboljšani uređivač teksta, ex.[11] Drugi univerziteti su se zainteresovali za softver na Berkliju, i tako je 1977. Džoj počeo da kompajlira prvu Berkli softversku distribuciju (1BSD), koja je objavljena 9. marta 1978. godine.[12] 1BSD je bio dodatak verziji 6 Juniksa, a ne kompletan operativni sistem sam po sebi. Poslato je tridesetak primeraka.[11]

Druga Berkeli softverska distribucija (2BSD), objavljena u maju 1979. godine,[13] je uključivala ažurirane verzije softvera 1BSD, kao i dva nova Džojeva programa koji postoje na Juniks sistemima do danas: vi uređivač teksta (vizuelna verzija programa ex) i C školjka. Bil Džoj je poslao nekih 75 kopija 2BSD-a.[11]

Tehnologija[uredi | uredi izvor]

Berkli soketi[uredi | uredi izvor]

Black and white 4.3 BSD UWisc VAX Emulation Lisp Manual screenshot
4.3 Bi-Es-Di iz Univerziteta u Viskonsinu. Prikazana je glavna strana za Franc Lisp
SunOS 4.1.1 P1270750 1/4-inch tape
Traka za San OS}- 4.1.1, derivat iz 4.3 Bi-Es-Dija
Sony NEWS radna stanica sa Bi-Es-Di operativnim sistemom zasnovanim na NEWS-OS

Berkli juniks je bio prvi Juniks koji je sadržao biblioteke koje su podržavale stekove internet protokola: Berkli sokete. Juniksna implementacija IP preteče, ARPAnet NCP, sa FTP i Telnet klijentima, bila je napravljena na Univerzitetu u Ilinoisu 1975. godine, i bila je dostupna na Berkliju.[14][15] Međutim, mala količina memorije na PDP-11 uslovila je komplikovani dizajn i uzrokovala probleme u pogledu performanse.[16]

Distribucije[uredi | uredi izvor]

Distribucije Bi-Es-Dija danas u upotrebi (moguće ih je nabaviti putem interneta):

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „What is Berkeley Software Distribution (BSD)?”. Techopedia. Pristupljeno 2. 2. 2019. 
  2. ^ „Why you should use a BSD style license for your Open Source Project”. The FreeBSD Project (na jeziku: engleski). BSD (Berkeley Standard Distribution). Pristupljeno 2021-08-03. 
  3. ^ „Actually, Windows DOES use some BSD code”. Pristupljeno 24. 3. 2018. 
  4. ^ „Apple Kernel Programming Guide: BSD Overview”. Pristupljeno 24. 3. 2018. 
  5. ^ „Kernel”. PlayStation 5 Dev Wiki. 
  6. ^ „Open Source Software used in PlayStation 4”. Arhivirano iz originala 12. 12. 2017. g. Pristupljeno 3. 10. 2019. 
  7. ^ „Open Source Software used in PlayStation 3”. Arhivirano iz originala 11. 11. 2017. g. Pristupljeno 8. 12. 2022. 
  8. ^ „Open Source Software used in PlayStation Vita”. Arhivirano iz originala 11. 11. 2017. g. Pristupljeno 8. 12. 2022. 
  9. ^ „任天堂製品に関連するオープンソースソフトウェアのソースコード配布ページ|サポート情報|Nintendo”. www.nintendo.co.jp. Arhivirano iz originala 26. 7. 2020. g. Pristupljeno 2020-07-26. 
  10. ^ Cao (2017-03-08). „Nintendo Switch runs FreeBSD”. FreeBSDNews.com (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 26. 7. 2020. g. Pristupljeno 2020-07-26. 
  11. ^ a b v g Salus, Peter H. (2005). „Chapter 7. BSD and the CSRG”. The Daemon, the Gnu and the Penguin. Groklaw. Arhivirano iz originala 14. 6. 2020. g. Pristupljeno 6. 9. 2017. 
  12. ^ Salus (1994), p. 142
  13. ^ Toomey, Warren. „Details of the PUPS archives”. tuhs.org. The Unix Heritage Society. Arhivirano iz originala 9. 7. 2006. g. Pristupljeno 6. 10. 2010. 
  14. ^ G. L. Chesson (1976). The network Unix system. Proc. 5th ACM Symp. on Operating Systems Principles.
  15. ^ RFC 681
  16. ^ Quarterman, John S.; Silberschatz, Abraham; Peterson, James L. (децембар 1985). „4.2BSD and 4.3BSD as examples of the Unix system”. Computing Surveys. 17 (4): 379—418. CiteSeerX 10.1.1.117.9743Слободан приступ. doi:10.1145/6041.6043. 

Лиитература[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]