James while John had had had had had had had had had had had a better effect on the teacher

Iz Vikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

James while John had had had had had had had had had had had a better effect on the teacher rečenica je u engleskom jeziku koja se koristi za demonstriranje leksičke višesmislenosti i neophodnosti interpunkcije,[1] kada interpunkcija u svojoj pisanoj formi služi kao zamena za intonaciju,[2] naglasak i pauze manifestovane pri govoru.[3] U istraživanjima procesiranja informacija u mozgu ljudi, ova rečenica se koristi da pokaže kako čitaoci zavise od interpunkcije da bi se rečenici dao smisao, pogotovo u konteksu „skeniranja” preko linija teksta.[4] Rečenica je ponekad predstavljena kao slagalica, gde onaj ko rešava mora da doda interpunkciju.

Primer se odnosi na dva učenika, Džejmsa i Džona, od kojih se na testu iz engleskog traži da opišu čoveka koji je — u prošlosti — [bio] bolovao od prehlade. Džon piše The man had a cold. (srp. dosl. „Čovek je imao prehladu.”), što učitelj oceljuje kao neispravno, dok Džejms piše ispravno The man had had a cold. (srp. dosl. „Čovek je bio imao prehladu.”). Kako je Džejmsov odgovor tačan, bio je imao [taj odgovor] bolji efekat na učitelja.

Rečenica može da se razume mnogo jasnije dodavanjem interpunkcije i isticanjem pojedinih delova:

James, while John had had "had", had had "had had"; "had had" had had a better effect on the teacher.[5]

Slobodan prevod na srpski jezik (uzimajući u obzir da se u srpskom jeziku ekvivalent engleskog „prošlog perfekta” (engleski: past perfect) — pluskvamperfekat — veoma retko koristi jer je arhaičan i zvuči nepravilno, kao i ograničenja u prevođenju) bio bi:

Džejms, dok je Džon bio imao „imao”, bio je imao „bio imao”; „bio imao” bilo je imalo bolji efekat na učitelja.

U svakom od pet parova reči had had (srp. „bio imao”) u rečenici iznad, prvi od parova je u glagolskom vremenu pluskvamperfektu (engleski: past perfect, pluperfect). Podvlačenje reči naznačava korisno naglašavanje za intonaciju, fokusirajući se na razlike u odgovorima učenika, te naposletku identifikovanju onog ispravnog.

Upotreba[uredi]

Rečenica može da bude data kao gramatička slagalica[6][7][8] ili kao poseban deo testa,[1][2] gde bi onaj ko rešava morao da odredi odgovarajuću interpunkciju kako bi rečenica dobila jasan odnosno jasniji smisao. Hans Rajhenbah, široko poznati filozof nauke i začetnik logičkog empiricizma, koristio je 1947. godine sličnu rečenicu kao zadatak za čitaoca (John where Jack...), da bi ilustrovao različite nivoe jezika — tačnije objektni jezik i metajezik.[9]

U istraživanjima koja pokazuju kako ljudi daju smisao informacijama iz svog okruženja, ova rečenica je korišćena da bi demostrirala kako naizgled proizvoljne odluke mogu drastično da promene značenje, analogno tome kako interpunkcija (takođe navodnici kao znakovi interpunkcije, pored zareza, tačke-zareza i sl. što se koristilo da razjasni značenje u ovom specifičnom slučaju) u rečenici mogu da pokažu da učitelj naizmenično preferira Džejmsov rad i Džonov rad; npr., up.: James, while John had had "had", had... (srp. dosl. „Džejms, dok je Džon bio imao ’imao’, imao je...”) naprama James, while John had had "had had", ... (srp. dosl. „Džejms, dok je Džon bio imao ’bio imao’, ...”).[10]

Rečenica se takođe koristi i da pokaže semantičku neodređenost engleske reči had (koja služi za tvorbu pomenutog „prošlog perfekta” u engleskom jeziku [tada je ekvivalent srpskom „bio” pri tvorbi pluskvamperfekta] i ima ogroman broj značenja/prevoda pored osnovnog perfekatskog „imao”/„imala” odnosno glagolskog prideva radnog), kao i da demonstrira razliku između upotrebe reči i pominjanja reči (fundamentalni koncept analitičke filozofije, poznat kao engleski: use–mention distinction).[11]

Pored ovih upotreba, rečenica se koristila i kao primer kompleksnosti jezika, njegove interpretacije, te njihovog efekta na percepcije određene osobe.[12]

Kako bi čitaocu sintaksička struktura bila jasna, ova rečenica zahteva — kao minimum — da se dve fraze razdvoje koristeći tačku-zarez (engleski: semicolon), tačku (engleski: period), kraću crtu (engleski: en-dash) ili crtu (engleski: em-dash). Čak i kada se uvede jedan od ili više ovih interpunkcijskih znakova, roman Bunar izgubljenih priča (engleski: The Well of Lost Plots) Džaspera Fordea primer je da i u tom slučaju — pri upotrebi varijacije fraze za ilustrovanje zbunjenosti koja može da proizađe — nejasnoće mogu da ostanu nerazjašnjene (u ovom slučaju namerno):[13]

"Okay" said the Bellman, whose head was in danger of falling apart like a chocolate orange, "let me get this straight: David Copperfield, unlike Pilgrim’s Progress, which had had 'had', had had 'had had'. 'Had had' had had TGC’s approval?"

Slobodan prevod bi bio:

„Okej” rekao je Belman, čija je glava bila u opasnosti od raspadanja kao čokoladna narandža, „dozvolite da ovo razjasnim: Dejvid Koperfild, za razliku od Pilgrimovog napretka, koji je bio imao ’imao’, bio je imao ’bio imao’. ’Bio imao’ bilo je imalo odobrenje TGC-a?”

Vidi još[uredi]

Референце[uredi]

  1. 1,0 1,1 Magonet, Jonathan (2004). A rabbi reads the Bible (II изд.). SCM-Canterbury Press. стр. 19. ISBN 978-0-334-02952-6. Приступљено 30. 4. 2009. »You may remember an old classroom test in English language. What punctuation marks do you have to add to this sentence so as to make sense of it?« 
  2. 2,0 2,1 Dundes, Alan; Pagter, Carl R. (1987). When you're up to your ass in alligators: More urban folklore from the paperwork empire (илустровано изд.). Wayne State University Press. стр. 135. ISBN 0-8143-1867-3. Приступљено 30. 4. 2009. »The object of this and similar tests is to make sense of a series of words by figuring out the correct intonation pattern.« 
  3. ^ Hudson, Grover (1999). Essential introductory linguistics. Wiley-Blackwell. стр. 372. ISBN 0-631-20304-4. Приступљено 30. 4. 2009. »Writing is secondary to speech, in history and in the fact that speech and not writing is fundamental to the human species.« 
  4. ^ van de Velde, Roger G. (1992). Text and thinking: on some roles of thinking in text interpretation (илустровано изд.). Walter de Gruyter. стр. 43. ISBN 3-11-013250-8. Приступљено 30. 4. 2009. »In scanning across lines, readers also make use of the information parts carried along with the punctuation markes: a period, a dash, a colon, a semicolon or a comma may signal different degrees of integration/separation between the groupings.« 
  5. ^ „Problem C: Operator Jumble” (2006—2007). 31st ACM International Collegiate Programming Conference. Приступљено 12. 3. 2016.
  6. ^ Amon, Mike (28. 1. 2004). „GADFLY”. Financial Times. Приступљено 30. 4. 2009. »HAD up to here? So were readers of last week's column, invited to punctuate "Smith where Jones had had had had had had had had had had had the examiners approval."« 
  7. ^ Jackson, Howard (2002). Grammar and Vocabulary: A Resource Book for Students. Routledge. стр. 123. ISBN 0-415-23170-1. Приступљено 30. 4. 2009. »Finally, verbal humour is often an ingredient of puzzles. As part of an advertising campaign for its educational website <learn.co.uk>, the Guardian (for 3 january 2001) included the following familiar grammatical puzzle.« 
  8. ^ „3802 – Operator Jumble” Архивирано на сајту Wayback Machine (oktobar 13, 2008) (na jeziku: engleski). acmicpc-live-archive.uva.es. Pristupljeno 12. 3. 2016.
  9. ^ Reichenbach, Hans (1947). Elements of symbolic logic. London: Collier-MacMillan. vežba 3—4. str. 405. [rešenje: str. 417.]
  10. ^ Weick, Karl E. (2005). Making Sense of the Organization (VIII izd.). Wiley-Blackwell. str. 186—187. ISBN 0-631-22319-3. Pristupljeno 30. 4. 2009. »Once a person has generated/bracketed part of the stream, then the activities of punctuation and connection (parsing) can occur in an effort to transform the raw data into information.« 
  11. ^ Lecercle, Jean-Jacques (1990). The violence of language (ilustrovano izd.). Routledge. str. 86. ISBN 0-415-03431-0. Pristupljeno 30. 4. 2009. »Suppose I decide that I wish to make up a sentence containing eleven occurrences of the word 'had' in a row ...« 
  12. ^ Hollin, Clive R. (1995). Contemporary Psychology: An Introduction (ilustrovano izd.). Routledge. str. 34. ISBN 0-7484-0191-1. Pristupljeno 30. 4. 2009. »Do readers make use of the ways in which sentences are structured?« 
  13. ^ Fforde, Jasper (2003). The Well of Lost Plots. Hodder & Stoughton. Pristupljeno 30. 4. 2012. 

Spoljašnje veze[uredi]