Bukve

С Википедије, слободне енциклопедије

Bukve
Hrast crnika (Quercus ilex subsp. rotundifolia)
Naučna klasifikacija e
Carstvo: Plantae
Kladus: Tracheophytes
Kladus: Angiospermae
Kladus: Eudicotidae
Kladus: Rosids
Red: Fagales
Porodica: Fagaceae
Dumort.[1]
Tipski rod
Fagus
L.
Rodovi

Pogledajte tekst.

Opseg porodice Fagaceae.
Sinonimi
  • Castaneaceae Brenner
  • Quercaceae Martinov

Porodica bukvi (lat. Fagaceae) uključuje bukve i hrastove, sa osam rodova i oko 927 priznatih vrsta.[2] Obuhvata zimzeleno, listopadno drveće i grmove, sa karakterističnim naizmenično poređanim jednostavnim listovima peraste nervature, jednospolnim cvetovima u obliku resa i kupastim orašastim plodovima. Lišće bukava je često režnjevito sa peteljkama, a obično su prisutni i sporedni listići. Karakteristike lista Fagaceae mogu biti vrlo slične onima u porodici Rosaceae i drugim porodicama sa ružinim motivom. Plodovima nedostaje endosperm i nalaze se u krljuštima ili bodljikavim ljuskama koje mogu, a ne moraju da oblažu čitavu orašicu, koja se može sastojati od 1-7 semena. Najpoznatija grupa iz ove porodice su hrastovi, roda Quercus, čiji je plod bezvalvularna orašica (obično sadrži jedno seme) zvana žir. Ljuska žira u većini hrastova stvara samo kup u kojem se nalazi orašica. Fagaceae su jedna od najvažnijih ekološki značajnih drvenastih biljaka iz svoje porodica na severnoj hemisferi, a hrastovi čine okosnicu umerenih šuma u Severnoj Americi, Evropi i Aziji, kao i jedan od najznačajnijih staništa divljači i njihove hrane.[3][4][5]

Jedna od karakteristika Fagaceae je njihova sklonost da se lako unakrsno oprašuju sa članovima istog roda/sekcije. Konkretno, hrastovi iste sekcije se tako lako ukrštaju da je nejasno kako su uspeli da ostanu morfološki različiti.

Nekoliko članova porodice Fagaceae imaju važnu ekonomsku upotrebu. Mnoge vrste hrasta, kestena i bukvi (rodova Quercus, Castanea i Fagus) najčešće se koriste kao građa za podove, nameštaj, ormare i vinsku burad. Od kore hrasta plutnjaka Quercus suber, pravi se pluta za čepove vinskih boca i znatan broj drugih predmeta. Lešnici su plodovi vrsta roda Castanea. Brojne vrste iz nekoliko rodova su istaknuto ukrasno bilje, a drveni odsečci stabala i grana roda Fagus se često koriste za aromatiziranje piva.

Hromozomski brojevi[уреди | уреди извор]

Kesten (Castanea sativa)
Listovi i plodovi Chrysolepis chrysophylla.
Lithocarpus edulis
Kupule, omotači ploda su karakteristični za porodicu Fagaceae: AB Quercus, C Fagus, D Castanea.

U hromozomskoj garnituri porodice bukvi, osnovni broj hromozoma je x = 12, 11, 13 ili 21.

Klasifikacija[уреди | уреди извор]

Fagaceae su obično podeljene u pet ili šest potporodica i opšteprihvaćeno se uključuju u 8-10 rodova (navedenih u nastavku). Monofiliju Fagaceae snažno podržavaju morfološki (pogotovo morfologija plodova), kao i molekularno-biološki podaci.[6]

Rod Nothofagus sa Južne hemisfere, obične južne bukve, istorijski smešta sestrinske Fagaceae u rod Fagus,[7] ali nedavni molekularni dokazi upućuju na neke druge veze. Dok Nothofagus ima niz zajedničkih karakteristika sa Fagaceae, kao što su kupolasta struktura ploda, bitno se razlikuje u nekoliko struktura, uključujući i različite sporedne listiće i morfologiju polena, kao i različit broj hromozoma. Sada je prihvaćen pogled sistemskih botaničara koji rod Nothofagus uključuju u sopstvenu porodicu, Nothofagaceae.[8]

Rodovi[уреди | уреди извор]

Quercus, podrod Cyclobalanopsis je tretiran kao odvojen rod.[9], ali i kao podrod kod većine taksonoma. Rod Nothofagus (južne bukve; oko 40 vrsta sa južne hemisphere), koji je nekada bio uključen u Fagaceae, sada se tretira kao odvojena porodica: Nothofagaceae.

Vrste[уреди | уреди извор]

Sistematika[уреди | уреди извор]

Moderna molekularna filogenija sugeriše sledeće odnose:[10][11]

Nothofagaceae

‑{Fagaceae}‑
‑{Fagoideae}‑

Fagus

‑{Quercoideae}‑

Trigonobalanus

Lithocarpus

Chrysolepis

Quercus pro parte

Notholithocarpus

Quercus pro parte

Castanopsis

Castanea

Rasprostranjenje[уреди | уреди извор]

Fagaceae su široko rasprostranjene preko cele severne hemisfere. Raznolikost na nivou roda, koncentrisana je u severoistočnoj Aziji, gde se smatra da je većina postojećih rodova evoluirala pre migracije u Evropu i Severnu Ameriku (preko Berigovog kopnenog mosta, odnosno kopnene prevlake zvane Beringija).[12] Predstavnici porodice Fagaceae (kao što su Fagus grandifolia, Castanea dentata i Quercus alba na severoistoku SAD ili Fagus sylvatica, Quercus robur i Q. petraea u Evropi) ćesto su ekološki dominantni u severnim umerenim šumama.

Galerija slika[уреди | уреди извор]

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ Group, Angiosperm Phylogeny (2009). „An update of the Angiosperm Phylogeny Group classification for the orders and families of flowering plants: APG III”. Botanical Journal of the Linnean Society. 161 (2): 105—121. doi:10.1111/j.1095-8339.2009.00996.x. Архивирано из оригинала (PDF) 25. 5. 2017. г. Приступљено 26. 6. 2013. 
  2. ^ Christenhusz, M. J. M. & Byng, J. W. (2016). „The number of known plants species in the world and its annual increase”. Phytotaxa. Magnolia Press. 261 (3): 201—217. doi:10.11646/phytotaxa.261.3.1. 
  3. ^ Judd, Walter S.; Campbell, Christopher S.; Kellogg, Elizabeth A.; Stevens, Peter F.; Donoghue, Michael J. (2007). Plant systematics: a phylogenetic approach. (1st ed. 1999, 2nd 2002) (3 изд.). Sinauer Associates. ISBN 978-0-87893-407-2. Приступљено 29. 1. 2014. 
  4. ^ Simpson, Michael G. (2011). Plant Systematics. Academic Press. ISBN 978-0-08-051404-8. Приступљено 12. 2. 2014. 
  5. ^ Sofradžija, A.; Šoljan, D.; Hadžiselimović, R. (2004). Biologija 1. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 978-9958-10-686-6. 
  6. ^ Judd, Walter S., Christopher S. Campbell, Elizabeth A. Kellogg, Peter F. Stevens, Michael J. Donoghue. Plant Systematics: A Phylogenetic Approach Third Edition. Sinauer Associates, inc. Sunderland, MA 2008.
  7. ^ Cronquist, Arthur. An Integrated System of Classification of Flowering Plants. Columbia University Press: New York, NY 1981.
  8. ^ Takhtajan, Armen. Diversity and Classification of Flowering Plants. Columbia University Press, New York 1997.
  9. ^ „Flora of China”. Архивирано из оригинала 22. 09. 2006. г. Приступљено 20. 04. 2019. 
  10. ^ Manos PS, Cannon CH, Oh S-H (2008). „Phylogenetic relationships and taxonomic status of the paleoendemic Fagaceae of Western North America: recognition of a new genus, Notholithocarpus (PDF). Madroño. 55 (3): 181—190. doi:10.3120/0024-9637-55.3.181. Архивирано из оригинала (PDF) 20. 03. 2017. г. Приступљено 20. 04. 2019. 
  11. ^ Xiang X-G, Wang W, Li R-Q, Lin L, Liu Y, Zhou Z-K, Li Z-Y, Chen Z-D (2014). „Large-scale phylogenetic analyses reveal fagalean diversification promoted by the interplay of diaspores and environments in the Paleogene”. Perspectives in Plant Ecology, Evolution and Systematics. 16 (3): 101—110. doi:10.1016/j.ppees.2014.03.001. 
  12. ^ Manos, PS., AM Stanford. 2001b The historical biogeography of Fagaceae: Tracking the tertiary history of temperate and subtropical forests of the Northern Hemisphere. International Journal of Plant Sciences 162: S77-S93 Suppl. 6.

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]