Naseljavanje Amerikâ

С Википедије, слободне енциклопедије

Karta najranijih sigurno datiranih lokacija koja pokazuju prisustvo ljudi u Americi, 16–13 ka za Severnu Ameriku i 15–11 ka za Južnu Ameriku.

Naseljavanje Amerikâ počelo je kad su paleolitski lovci-sakupljači prispeli u Severnu Ameriku iz severnoazijskih Mamutskih stepa preko beringijskog kopnenog mosta, koja se formirao između severoistočnog Sibira i zapadne Aljaske zbog snižavanja nivoa mora tokom poslednjeg ledničkog maksimuma.[1] Ove populacije su se proširile južno od Laurentidine ledene ploče i brzo se raširile na područje Severne i Južne Amerike, pre 14.000 godina.[2][3][4][5] Najranije populacije u Americi, pre otprilike 10.000 godina, poznate su kao Paleoindijanci.

Oljuđivanje Amerike je dugogodišnje otvoreno pitanje, i dok su napredak u arheologiji, pleistocenskoj geologiji, fizičkoj antropologiji i DNK analizi postupno bacali sve više svetla na temu, značajna pitanja ostaju nerešena.[6] Iako postoji opšte saglasnost da su Amerike prvo naseljene iz Azije, obrazac migracije, hronologija i mesta porekla u Evroaziji naroda koji su migrirali u Ameriku ostaju nejasni.[3]

Prevladavajući modeli migracija ocrtavaju različite vremenske okvire za azijsku migraciju iz Beringovog tesnaca i dalje širenje osnivačke populacije širom kontinenta.[7] Autohtoni narodi Amerike bili su povezani sa sibirskim populacijama lingvističkim faktorima, raspodelom krvnih tipova i genetskom kompozicijom, kao što je prikazano molekularnim podacima, poput DNK.[8][9]

„Prva teorija Klovisa” se odnosi na hipotezu iz 1950-ih da kultura Klovisa predstavlja najranije ljudsko prisustvo u Americi, počevši od pre oko 13.000 godina; dokazi o kulturama pre Klovisa akumulirani su od 2000. godine, što je potisnulo moguće vreme prvog oljuđavanja Amerike na pre približno 13.200-15.500 godina.[10][11]

Životna sredina tokom zadnjeg pleistocena[уреди | уреди извор]

Za uvod u tehnike radiougljeničnog datiranja koje koriste arheolozi i geolozi, pogledajte metod radioaktivnog ugljenika.

Pojavljivanje i potapanje Beringije[уреди | уреди извор]

Potapanje Beringovog kopnenog mosta sa podizanjem nivoa mora nakon poslednjeg glacijalnog maksimuma (LGM)

Tokom Viskonsinske glacijacije, varirajuće porcije Zemljine vode bile su zadržane kao glečerski led. Kako se voda akumulirala u glečerima, količina vode u okeanima se smanjivala, što je rezultiralo snižavanjem globalnog nivoa mora. Varijacija nivoa mora tokom vremena rekonstruisana je korišćenjem kiseonične izotopske analize jezgara iz dubokog mora, datiranja morskih terasa i uzorkovanjem izotopa kiseonika visoke rezolucije iz okeanskih bazena i modernih ledenih kapa. Pad eustatičkog nivoa mora za oko 60 m do 120 m niže od današnjih nivoa, počevši od pre oko 30.000 godina, stvorio je Beringiju, trajno i opsežno geografsko obeležje koji povezuje Sibir sa Aljaskom.[12] S porastom nivoa mora nakon poslednjeg ledenog maksimuma (LGM), Beringijski kopneni most ponovo je potopljen. Procene konačnog ponovnog potapanja Beringijskog kopnenog mosta zasnovane isključivo na sadašnjoj batimetriji Beringovog tesnaca i krivoj eustatskih nivoa mora stavljaju taj događaj na pre oko 11.000 godina. Tekuća istraživanja koja su rekonstruisala Beringijsku paleogeografiju tokom deglaciacije mogla bi promeniti tu procenu, a moguća ranija potapanja mogla bi dodatno ograničiti modele migracije ljudi u Severnu Ameriku.[12]

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ Pringle, Heather (8. 3. 2017). „What Happens When an Archaeologist Challenges Mainstream Scientific Thinking?”. Smithsonian. Приступљено 13. 10. 2019. 
  2. ^ Fagan, Brian M.; Durrani, Nadia (2016). World Prehistory: A Brief Introduction. Routledge. стр. 124. ISBN 978-1-317-34244-1. 
  3. ^ а б Goebel, Ted; Waters, Michael R.; O'Rourke, Dennis H. (2008). „The Late Pleistocene dispersal of modern humans in the Americas” (PDF). Science. 319 (5869): 1497—1502. CiteSeerX 10.1.1.398.9315Слободан приступ. PMID 18339930. doi:10.1126/science.1153569. Архивирано из оригинала 2. 1. 2014. г. Приступљено 5. 2. 2010. 
  4. ^ Zimmer, Carl (3. 1. 2018). „In the Bones of a Buried Child, Signs of a Massive Human Migration to the Americas”. The New York Times. Приступљено 3. 1. 2018. 
  5. ^ Moreno-Mayer, J. Victor; et al. (2018). „Terminal Pleistocene Alaskan genome reveals first founding population of Native Americans”. Nature. 553 (7687): 203—07. PMID 29323294. doi:10.1038/nature25173. 
  6. ^ Waguespack, Nicole (2012). „Early Paleoindians, from Colonization to Folsom”. Ур.: Timothy R. Pauketat. The Oxford Handbook of North American Archaeology. Oxford University Press. стр. 86—95. ISBN 978-0-19-538011-8. 
  7. ^ Cummings, Vicki; Jordan, Peter; Zvelebil, Marek (24. 4. 2014). The Oxford Handbook of the Archaeology and Anthropology of Hunter-Gatherers. Oxford University Press Oxford. стр. 572. ISBN 978-0-19-102526-6. 
  8. ^ Ash, Patricia J.; Robinson, David J. (2011). The Emergence of Humans: An Exploration of the Evolutionary Timeline. John Wiley & Sons. стр. 289. ISBN 978-1-119-96424-7. 
  9. ^ Roberts, Alice (2010). The Incredible Human Journey. A&C Black. стр. 101—03. ISBN 978-1-4088-1091-0. 
  10. ^ Gremillion, David H.; Auton, Adam; Falush, Daniel (25. 9. 2008). „Archaeolog: Pre Siberian Human Migration to America: Possible validation by HTLV-1 mutation analysis”. PLoS Genetics. 4 (5): e1000078. PMC 2367454Слободан приступ. PMID 18497854. doi:10.1371/journal.pgen.1000078. Архивирано из оригинала 10. 7. 2009. г. Приступљено 12. 10. 2010. 
  11. ^ Waters, M. R.; Forman, S. L.; Jennings, T. A.; Nordt, L. C.; Driese, S. G.; Feinberg, J. M.; Keene, J. L.; Halligan, J.; Lindquist, A.; Pierson, J.; Hallmark, C. T.; Collins, M. B.; Wiederhold, J. E. (24. 3. 2011). „The Buttermilk Creek Complex and the Origins of Clovis at the Debra L. Friedkin Site, Texas”. Science. 331 (6024): 1599—1603. PMID 21436451. doi:10.1126/science.1201855. 
  12. ^ а б Brigham-Grette, Julie; Lozhkin, Anatoly V.; Anderson, Patricia M.; Glushkova, Olga Y. (16. 9. 2004). „Western Beringia before and during the Last Glacial Maximum (Chapter 2)”. in Madsen, David B. (editor) Entering America: Northeast Asia and Beringia Before the Last Glacial Maximum, University of Utah Press, 2004, 486p. ISBN 978-0-87480-786-8. ISBN 9780874807868. 

Literatura[уреди | уреди извор]

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]