Frano Menegelo Dinčić

С Википедије, слободне енциклопедије
Frano Menegelo Dinčić
Датум рођења(1900-02-28)28. фебруар 1900.
Датум смрти17. јануар 1986.(1986-01-17) (85 год.)

Frano Menegelo Dinčić (Франо Менегело Динчић, izvornik: Frano Meneghello Dinčić; Kotor, 28. februar 1900. – Beograd, 17. januar 1986[1]) srpski je i jugoslovenski medaljar i vajar iz Dalmacije. Rodio se u porodici pomoraca, porijeklom sa Korčule. Živio je u Splitu gdje završava Školu primijenjenih umjetnosti, a poslije i akademiju u Pragu, u klasi profesora Otakara Španiela. Dodatno je unaprijedio svoje vještine u Parizu i Minhenu. Prije odlaska u Beograd (1928) radio je od 1922. do 1924. kao predavač u Splitu. Bio je član Udruženja likovnih umetnika Srbije. Menegelovo umjetničko stvaralaštvo ostvario se u reljefnom modelarenju, uključivo i plastičnoj portretistici, što je obezbijedilo ugled njegovim portretnim medaljama, spomenicama (spomen-medaljama), plaketama i spomenicima. Istraživanja Vladete Vojinovića pokazala su da je Orden narodnog heroja (tip 2), izrađivan u zagrebačkomu IKOM-u, oblikovao Frano Menegelo Dinčić.

Djela[уреди | уреди извор]

Poprsja[уреди | уреди извор]

Poznatije medalje[уреди | уреди извор]

  • »Autoportret« – 1949.
  • »Tito« – 1961.

Novac[уреди | уреди извор]

  • Kovani novac, apoeni od 25, 50 para i 1 dinara, kao i apoeni od 10, 20 i 50 dinara s likom Petra II Karađorđevića (1938)
  • Kovani novac apoeni od 10, 20 i 50 dinara (1955)

Spomenici[уреди | уреди извор]

  • Spomenik poginulim ratnicima u Balkanskim i u Prvom svjetskomu ratu, sa lovorovim vijencima na postolju, u kojima su ispisana mjesta borbi i tri bronzana srpska ratnika u borbi, na vrhu. Otkriven je 1929. u Zaječaru.
  • Spomenik Šapčanima poginulim u Prvom svjetskomu ratu, na postolju u vidu osmokrake prizme od bijelog mermera sa Venčaca, sa figurama muškarca i žene, četiri bareljefa na postolju i bronzanom skulpturom srpskog vojnika-pobjednika na vrhu. Otkriven je 1934. ispred Saborne crkve u Šapcu.
  • Spomenik Jagodincima palim u Balkanskim i u Prvom svjetskom ratu, na postoju od bijelog mermera, sa figurom roba svezanog lancima — simbol petostoljetnog ropstva pod Turcima i figurom majke — robinja sa djetetom u lijevoj i mačem u desnoj ruci — simbolični zavjet majke da će se, kad odraste, sin latiti mača i osloboditi ropstva. Sa prednje strane, pri dnu postolja, utisnut je bronzani bareljef Karađorđevog ustanka (1804), a na poleđini je bronzani reljef Kočine krajine (1788), dok je na vrhu bronzana figura srpskog vojnika sa puškom u desnoj ruci. Spomenik je otkriven 1930. u Jagodini.
  • Spomenik Topličanima palim u ratovima od 1912-1918 i žrtvama Topličkog ustanka (1917). Na postamentu se nalazе srpski vojnci u jurišu, a na bareljefima niže su likovi kralja Petra I i njegovog sina Aleksandra i drugih vođa, kao i zloćini bugarskih vojnika, koju je bugarska vojska tokom Drugog svjetskog rata uklonila. Spomenik je otkriven 1934. u Prokuplju.

Značajniji reljefi[уреди | уреди извор]

  • »Na zgarištu«
  • »Pogreb«
  • »Mira« – 1946.

Izložbe[уреди | уреди извор]

  • Sa skupinom Medulić, Prag, Split, 1922.
  • II. jesenja izložba beogradskih umetnika, Beograd, Umetnički paviljon, u novembru 1929.
  • S Arpadom Balažom (Balázs Árpád) — Novi Sad, Radnički dom, 12. – 19. aprila 1931.[3]
  • V. prolećna izložba jugoslovenskih umetnika, Beograd, Umetnički paviljon, u maju 1933.
  • Izložba "Pola vijeka hrvatske umjetnosti : 1888-1938", Dom likovnih umjetnosti kralja Petra I Velikog Oslobodioca, Zagreb, 18. decembra 1938. – 31. januara 1939.[4]
  • Razstava sodobnega jugoslovanskega kiparstva Zveze upodabljajočih umetnikov FLR Jugoslavije, Moderna galerija, Ljubljana, 4. marta 1951. – 15. aprila 1951.
  • Razstava Zveze likovnih umetnikov Jugoslavije, Moderna galerija, Ljubljana, 15. februara 1956. – 29. februara 1956.
  • Razstava Društva likovnih umetnikov Srbije, Moderna galerija, Ljubljana, 20. novembra 1958 – 10. decembra 1958.
  • Izložba — Frano Meneghello Dinčić, Galerija umjetnina, Split, 18. – 30. septembra 1984.

Galerija[уреди | уреди извор]

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ Damjanović, Danka (2016). Dušan Popović, ур. „Spomenik Petru Kočiću u Banjaluci” (PDF). Glasnik. Banja Luka: Udruženje arhivskih radnika Republike Srpske. 8. 
  2. ^ Vreme, 27. avgusta 1939, str. 5. digitalna.nb.rs
  3. ^ Slikarsko-vajarska izložba g. Balaža i Menegela-Dinčića u Novom Sadu // Jugoslovenski dnevnik, Subotica — Novi Sad, 1931, god. III, br. 99, str. 4.
  4. ^ Krizman, Tomislav; Šrepel, Ivo; Tadijanović, Dragutin (urednici) Izložba : Pola vijeka hrvatske umjetnosti: Priredilo Hrvatsko društvo umjetnosti o šezdesetoj godišnjici svoga opstanka : 18-XII-1938 — 31-I-1939, "Tipografija", Zagreb, 1938, str. 199.

Literatura[уреди | уреди извор]

  • Zlamalik, Vinko, Dinčić-Menegelo, Frano u: Domljan, Žarko (gl. ur.) Likovna enciklopedija Jugoslavije, 1. sv. (A–J), Jugoslavenski leksikografski zavod »Miroslav Krleža«, 1984, str. 310-311., ISBN 978-86-7053-001-0
  • Vojinović, Vladeta, Frano Menegelo Dinčić', Društvo istoričara umetnosti Srbije, Beograd, 1988, (ukup. 158 str.)
  • Todorović, Nada (1986). „In memoriam, Kipar i medaljer Frano Meneghello Dinčić”. Numizmatičke vijesti. Zagreb: Hrvatsko numizmatičko društvo (40): 126—127.  COBISS.SR 103662599
  • Todorović, Nada (1981). „Medaljerski opus Frana Mengela Dinčića”. Numizmatičke vijesti. Zagreb: Hrvatsko numizmatičko društvo (35): 48—59.  COBISS.SR 103662599
  • R., Fran Menegelo Dinčić // Leskovački glasnik, Leskovac, 1932, god. XII, br. 13, str. 2-3.
  • Zlamalik, Vinko. I. memorijal Ive Kerdića (katalog), Galerija likovnih umjetnosti, Osijek — Strossmayerova galerija starih majstora, Zagreb, 1980, str. 95-98.
  • Gamulin, Grgo. Hrvatsko slikarstvo XX. stoljeća, svezak 1., svesci 3-4 (unutar sveska 1.) iz Povijesti umjetnosti u Hrvatskoj, Naprijed, Zagreb, 1988, str. 305.