Jakov Ljotić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Jakov Ljotić
Jakov Ljotić
Lični podaci
NadimakJaša
Datum rođenja(1895-01-07)7. januar 1895.
Mesto rođenjaSmederevo, Srbija
Datum smrti8. jul 1974.(1974-07-08) (79 god.)
Mesto smrtiMinhen, Zapadna Nemačka
ObrazovanjeVojna akademija u Beogradu
Porodica
PorodicaVladimir Ljotić (otac)
Dimitrije Ljotić (brat)
Vojna karijera
Vojska Vojska Kraljevine Srbije
Jugoslovenska vojska

Jakov Jaša Ljotić (Smederevo, 7. januar 1895Minhen, 8. jul 1974[1]) je bio srpski i jugoslovenski vazduhoplovni oficir i diplomata.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je kao drugi sin Vladimira Ljotića i Ljubice (rođ. Stanojević). Imao je sestru Jelenu a stariji brat mu je Dimitrije Ljotić. Učestvovao je u Prvom svetskom ratu i borio se na Solunskom frontu. Tamo je postao jedan od prvih pripadnika Avijatike srpske vojske i upućen na školovanje u Francusku, za vazduhoplovnog izviđača. U grupi koja je otišla sa njim, nalazio se i Tadija Sondermajer.

Jedno vreme posle rata je proveo u vojnoj službi, da bi se potom opredelio za diplomatsku karijeru.

Nakon smrti svog brata Dimitrija, nastavio je da u emigraciji vodi Zbor, a u Minhenu je vodio izdavačku kuću Iskra i izdavao istoimeni list. Objavio je memoare 1967. godine pod naslovom "Služba u vojsci i učešće u ratovima".

Ubijen je 8. jula 1974. godine u Minhenu, od strane agenata Službe državne bezbednosti.[2] Nakon njegovog ubistva, vođstvo nad takozvanom ljotićevskom emigracijom (bivšim članovima Zbora i pripadnicima SDK) je preuzeo Vladimir Ljotić, stariji sin Dimitrija Ljotića.[3]

Dela[uredi | uredi izvor]

  • Služba u vojsci i učešće u ratovima, Iskra, Minhen 1967.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Dragoš Petrović, Bojka Vuletić: „Ljotić, Jakov V.”, strana 693, Srpski biografski rečnik, tom 5, Novi Sad, 2011. godine
  2. ^ „Ubistva tajne policije u ime države”. Večernje novosti. 21. 01. 2018. 
  3. ^ „Našem dedi s ljubavlju”. Novo videlo. 9. mart 2017.