Jermenska umetnost

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Manastir Noravank blizu Jegegnadzora iz 13. veka

Jermenska umetnost je umetnička produkcija naroda Jermena i umetnost na području države Jermenije i jermenske dijaspore.[1]

Praistorijska i antička umetnost[uredi | uredi izvor]

Rimski hram u Garniju iz 13. veka

Na području današnje Jermenije i Gruzije je nastalo mnogo originalnih umetničkih dela koja imaju odlike naroda koji su dugo vremena vladali ovim područjem – Persijancima i Rimljanima, propraćena vizantijskom umetnošću koiné iz 5. veka.[1]

Stara jermenska umetnost[uredi | uredi izvor]

Crkva Svete Hripsime u Ečmijadzinu iz 618. godine
Katedrala u Aniju arhitekte Trdata iz 1001. godine, Turska
Slavni hačkar iz manastira Gošavank iz 1291. godine umetnika Pogosa

Jermeni su bili prvi narod koji je hrišćanstvo proglasilo za državnu religiju (tokom 3. veka), čak pre Rimskog carstva, nakon čega je usledilo dugo bogato i sretno razdoblje do mongolske okupacije u 13. veku. U to vreme je nastalo mnogo originalnih građevina jedne arhitekture. Lokacija​ se nezavisno razvija, posebno oko 10. veka.[1]

Zahvaljujući naprednoj građevinskoj tehnici, posebno upotrebi betona za podizanje kupola i svodova poduprtih kamenim zidovima, nastali su mnogi značajni spomenici koji su uspeli da prežive čak i zemljotrese i ratna razaranja. Jermeni su graditelji pre svih primenili tlocrt koji je podrazumevao središnju kupolu nad četvrtastom osnovom. Model koji su kasnije mnogi ponavljali (vizantijska umetnost, islamska umetnost i arhitektura, i druge). Kupolu, podignutu na kružnom ili mnogougaonom tamburu, često podupiru četiri četvrtasta stuba koji su takođe smešteni u unutrašnjosti i nadsvođeni lukovima i nišama. Tlocrti nekih građevina prilično su složeni; npr. u crkvama s tlocrtom u obliku grčkog krsta krakovi se završavaju apsidom, a između krakova se nalaze ugaone niše.[1]

Širom Jermenije, ali i severnog Irana, zapadne Turske, Gruzije i istočnog Azerbejdžana, susrećemo crkve s pravougaonim i mnogougaonim tloctom, kao i crkve s kupolom, a ima i utvrđenih manastirskih kompleksa (kao što su ruševine Anija, stare jermenske prestonice).

Ukrasi su većinom isklesani u kamenu, katkada su to intarzije izvedene u stilu koji objedinjuje persijske, arapske, sirijske i vizantijske elemente. Jermenska arhitektura je ostavila trajan uticaj na kasnije stilove u kavkaskom području. Tako su brojni zaštićeni UNESKO-vi spomenici svetske baštine u Jermeniji:

A na pristupnoj listi zaštićenih spomenika nalaze se:

Poseban oblik starojermenske skulpture predstavljaju velike nadgrobne kamene stele s uklesanim krstom u plitkom reljefu, ali s bogatom ornamentalnom dekoracijom – tzv. hačkari. Oni su se očuvali i tokom mongolske i turske okupacije, duboko u 19. vek.[2]

Moderna jermenska umetnost[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g Jermenska umetnost Arhivirano na sajtu Wayback Machine (20. avgust 2011) – veb knjiga autora Dikrana Kojmijana, Državni univerzitet u Kaliforniji, Fresno (jezik: engleski) Pristupljeno 9. marta 2011. godine
  2. ^ Jean-Michel Thierry, Armenian Art, 1989, New York: Harry N. Abrams. ISBN 978-0-8109-0625-9.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]