Argument lošeg stvaranja

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Argument lošeg stvaranja je argument protiv postojanja stvaralačkog Boga. Argument iznosi da Bog ne bi stvorio organizme sa brojnim manama koje se mogu primetiti u prirodi.

Argument je modus tolens: ako stvaranje ima mnogo nedostataka, onda stvaranje nije istinita teorija porekla našeg postojanja. Najčešće se koristi u blažoj varijanti, ne sa ciljem da se opovrgne postojanje Boga, već kao svođenje na apsurd poznati argument stvaranja, koji tvrdi da su živa bića previše dobro razvijena kako bi nastala slučajno. Ovo vide kao dokaz da je život stvorio inteligentni Bog.

Tradicionalni teološki odgovor na ovaj argument je da je Božija tvorevina bila savršena, ali da je čovečanstvo zloupotrebilo svoju slobodnu volju da se pobuni protiv Boga i to je dovelo do oštećenja dizajna.[1][2]

Pregled[uredi | uredi izvor]

Glavni argument glasi:

  1. Svemoguć, sveznajuć, svedobar Bog-tvorac bi stvorio organizme po optimalnom dizajnu.
  2. Organizmi imaju karakteristike koje nisu optimalne.
  3. Stoga, Bog ili nije stvorio te organizme ili nije svemoćan, sveznajući i svedobar.

Ponekad se koristi kao svođenje na apsurd poznatog argumenta stvaranja, koji glasi:

  1. Živi organizmi su suviše dobro razvijeni da bi nastali slučajno.
  2. Tako da je život morao da stvori inteligentni tvorac.
  3. Ovaj tvorac je Bog.

Dakle, loš dizajn nije u skladu sa idejom Božijeg stvaranja, ali jeste u skladu sa predviđanjima teorije evolucije putem prirodne selekcije

Argument lošeg stvaranja je jedan od argumenata koje je koristio Čarls Darvin.[3] Moderni branioci ovog argumenta su poznati biolozi, poput Stivena Džej Gulda i Ričarda Dokinsa. Oni tvrde da se takve osobine mogu objasniti kao posledica postepenog evolucionog procesa. Teistički evolucionisti odbacuju agrument stvaranja, ali zadržavaju verovanje u Boga.

Primeri[uredi | uredi izvor]

Prikaz vanmaterične trudnoće

Kod ljudi[uredi | uredi izvor]

Smrtonosne mane[uredi | uredi izvor]

Nedostaci u ljudskoj konstrukciji koji dovode do smrti, posebno bez savremene medicinske pomoći su:

  • Kod žena, oplođeno jajašce može da prodre u jajovod, grliću materice ili jajnik, umesto u matericu i da time izazove vanmateričnu trudnoću. Postojanje šupljine između jajnika i jajovoda može da ukaže na mane u konstrukciji ženskog reproduktivnog sistema. Do moderna hirurgije, vanmaterična trudnoća je sigurno dovodila do smrti i majke i deteta. Čak i u modernim vremenima, skoro u svim slučajevima trudnoća mora biti prekinuta da bi se spasao život majke.
  • Kod rođenja dece, ako je glave novorođenča znatno veća od pelvisa, dete se ne može roditi prirodnim putem. Do razvoja moderne hirurgije (carski rez), takva komplikacija je dovodila do smrti majke, deteta ili oba. 
  • Kod muškaraca, testisi se u početku razvijaju u stomaku. Kasnije tokom trudnoće prodiru kroz zid stomaka u skrotum. Ovaj proces izaziva nastajanje dva slaba mesta u trbušnom zidu gde bruh može da nastane. Do savremenih hirurških metoda, ovo je dovodilo do smrti.[4]
  • Ždrelo, prolaz koji se koristi i za gutanje i disanje, povećava rizik gušenja.
  • Slepo crevo je rudimentarni organ bez poznate funkcije. Međutim, upala slepog creva dovodi do sigurne smrti bez medicinske intervencije.

Druge mane[uredi | uredi izvor]

  • Nepotrebni mišići koji pomeraju uši. Neki ljudi mogu da nauče da kontrolišu mišić do određenog stepena, ali sam mišić ne služi nikakvoj svrsi u svakodnevnom životu.[5]
  • Opšta patologija kičme čoveka dovodi do skolioze, kifoze, išijasa i urođenog raseljavanja pršljenova.
  • Kičmena moždina se ne može oporaviti, jer su neuroni postali toliko specijalizovani da nisu u stanju da rastu nakon što dođu do svog odraslog stanja. Ako dođe do povrede kičmene moždine, ona se nikad neće oporaviti i dovešće do trajne paralize.[6]
  • Skoro sve životinje i biljke sintetišu sopstveni vitamin C, ali ljudi ne mogu jer je gen ovog enzima neispravan (l-gulonolakton oksidaza).[7] Nedostatak vitamina C izaziva skorbut i na kraju smrt. Gen nije aktivan i kod nekih drugih primata poput zamorčića, ali radi u većini drugih životinja.[8]
  • Učestalost više od 7000 urođenih bolesti, deformacija i genetskih poremećaja kao što je na primer hantingtonova horea.
  • Nokti se stalno moraju seći zbog stalnog rasta.

Kod ostalih životinja[uredi | uredi izvor]

  • Kompleksni reproduktivni uređaj u orhideji je sačenjen od komponenata koje imaju drugačiju funkciju u ostalim cvetovima.
  • Postojanje nepotrebnih krila kod ptica koje ne lete, na primer nojeva.[9]
  • Jake, ali teške kosti predviđene za životinje koje lete se pojavljuju u životinjama poput šišmiša. Ili obrnuto: nestabilne, lake, šuplje kosti za let koje se nalaze kod ptica kao što su pingvini i nojevi.
  • Različiti zakržljali delovi tela kao što su kuk i karlica kod kita (predak kitova je živeo na kopnu).
  • Kitovi i delfini dišu vazduh iako žive u vodi, to jest, moraju da plutaju na površini vode kako bi disali.

Kritika[uredi | uredi izvor]

Nedokazana pretpostavke[uredi | uredi izvor]

Nekoliko generičkih filozofskih kritika može biti usmereno na prvu premisu argumenta – da bi Boga-tvorac stvorio organizme po optimalnom dizajnu, jer se argument zasniva na pretpostavci da je ljudski pojam optimalni dizajn isti kao i Božiji. 

Zagovornik inteligentnog dizajna Vilijam Dembski dovodi u pitanje prvu premisu argumenta, iznoseći razliku između "inteligentnog dizajna" i optimalnog dizajna.[10]

Kao argument o Bogu[uredi | uredi izvor]

Argument lošeg stvaranja se ponekad tumači kao argument protiv postojanja Boga ili protiv njegovih osobina (svemoguć, sveznajuć, svedobar). Ponekad se koristi i kao argument za nesposobnost Boga. Prisustvo "lošeg dizajna", naizgled, podrazumeva "lošeg" ili "slepog" dizajnera, ili dizajnera kog uopšte i nema. Guld je izjavio: "kada bi Bog stvorio savršenu mašinu da odrazi njegovu mudrosti i moć, sigurno ne bi koristio skup delova stvoren za drugu svrhu. Orhideje nije napravio savršen inženjer."[11]

Argument koriste i teistički evolucionisti u korist Boga-tvorca koji koristi prirodnu selekciju kao mehanizam njegovog stvaranja.[12] 

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Harry Hahne, The Corruption and Redemption of Creation: Nature in Romans 8, Volume 34
  2. ^ Boyd 1997, str. 206
  3. ^ Darwin, Charles.
  4. ^ Colby, Chris; Loren Petrich (1993). „Evidence for Jury-Rigged Design in Nature”. Talk.Origins. 
  5. ^ Haeckel 1892, str. 328.
  6. ^ "Nervous System Guide by the National Science Teachers Association."
  7. ^ Nishikimi M, Yagi K (decembar 1991). „Molecular basis for the deficiency in humans of gulonolactone oxidase, a key enzyme for ascorbic acid biosynthesis”. Am. J. Clin. Nutr. 54 (6 Suppl): 1203S—1208S. PMID 1962571. 
  8. ^ Ohta Y; Nishikimi M (oktobar 1999). „Random nucleotide substitutions in primate nonfunctional gene for L-gulono-gamma-lactone oxidase, the missing enzyme in L-ascorbic acid biosynthesis”. Biochim. Biophys. Acta. 1472 (1–2): 408—11. PMID 10572964. doi:10.1016/S0304-4165(99)00123-3. 
  9. ^ Haeckel 1892, str. 326.
  10. ^ Dembski 1999, str. 261.
  11. ^ „The Panda's Peculiar Thumb”. NATURAL HISTORY. novembar 1978. Arhivirano iz originala 28. 09. 2006. g. Pristupljeno 15. 07. 2016. 
  12. ^ Collins 2006, str. 191

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]