Betmen počinje

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Betmen počinje
Filmski poster na srpskom jeziku
RežijaKristofer Nolan
ScenarioKristofer Nolan
Dejvid S. Gojer
ProducentEma Tomas
Čarls Roven
Lari Dž. Franko
PričaDejvid S. Gojer
Temelji se naBetmen
(Bob Kejn i Bil Finger)
Glavne ulogeKristijan Bejl
Majkl Kejn
Lijam Nison
Gari Oldman
Kejti Holms
Kilijan Merfi
Morgan Friman
MuzikaHans Cimer
Džejms Njuton Hauard
Producentska
kuća
Warner Bros. Pictures
Godina2005.
Trajanje140 minuta
ZemljaSAD
Jezikengleski
Budžet150 miliona dolara[1]
Zarada374,2 miliona dolara[1]
Sledeći
Veb-sajtwww.warnerbros.com/movies/batman-begins
IMDb veza

Betmen počinje (engl. Batman Begins) je superherojski film iz 2005. godine zasnovan na izmišljenom liku iz stripova Di si komiksa, Betmenu. Kristofer Nolan je režirao film, a glavnu ulogu igra Kristijan Bejl. U ostalim ulogama nastupaju Majkl Kejn, Gari Oldman, Lijam Nison, Kejti Holms, Kilijan Merfi, Morgan Frimen, Ken Vatanabe, Tom Vilkinson i Rutger Hauer. Film je obnovio filmski serijal o Betmenu, a pričom se vraća na poreklo Brusa Vejna, njegov prvi susret sa šišmišima, smrt njegovih roditelja i preuzimanje novog identiteta.

Nakon niza neuspešnih projekata koji bi oživeli Betmena na filmu nakon kritičkog i komercijalnog neuspeha filma Betmen i Robin, Nolan i Dejvid Gojer su 2003. počeli da rade na filmu primenjujući mračniji i realističniji ton, sa humanošću i realizmom kao temeljima filma. Cilj je bio da publiku jednako privlači i Brus Vejn i Betmen. Film, koji se snimao u Engleskoj i Čikagu, oslanjao se na tradicionalne kaskaderske sekvence i minijature - digitalni zahvati su bili minimalni. Za film su osmišljeni novi Betmobil i mobilniji Bet-kostim.

Betman počinje je bio kritički i komercijalni uspeh. Premijerno je prikazan 15. juna 2005. u SAD i Kanadi u 3.858 bioskopa. U prvom vikendu je zaradio 48 miliona dolara, a ukupna zarada je dosegla brojku od 374 miliona dolara. Na sajtu Rotten Tomatoes stoji podatak o 84% pozitivnih recenzija. Kritičari su naglašavali da je strah bio dominantna tema i da je film mračniji od prethodnih filmova o Betmenu. Nastavak nazvan Mračni Vitez izašao je u junu 2008. Režirao ga je takođe Nolan, a glavnu ulogu je reprizirao Bejl. Film je popularizovao obnavljanje franšiza u Holivudu.

Radnja[uredi | uredi izvor]

Upozorenje: Slede detalji zapleta ili kompletan opis filma!

Osmogodišnji Brus Vejn pada u pećinu gde nailazi na roj šišmiša. Nakon što je razvio strah od šišmiša, u operi natera roditelje da izađu sa predstave jer se u njoj pojavljuju likovi slični šišmišima. Ispred pozorišta ih opljačka Džo Čil koji ubija njegove roditelje. Iako Čila kasnije hapse, Brus okrivljuje samog sebe zbog ubistva njegovih roditelja.

Godinama kasnije, Brus se vraća u Gotam Siti sa Univerziteta Prinston u nameri da ubije Džoa Čila koga puštaju iz zatvora u zamenu za svedočenje protiv mafijaša Karmajna Falkonea. Pre nego što je uspeo išta da učini, žena prerušena u novinarku ubija Čila za Falkonea. Brus svojoj prijateljici iz detinjstva Rejčel Dos otkriva svoj plan, a ona mu govori kako joj se gadi njegovo nepoverenje u pravdu. Brus se sukobljava sa Falkoneom koji mu kaže kako ne obraća pažnju na prirodu zločina. Vejn nakon toga odlučuje da proputuje svet kako bi shvatio kriminalni um. Nakon gotovo sedam godina, biva zatvoren u butanski zatvor zbog krađe gde upoznaje Henrija Dukarda. Dukard poziva Vejna da se pridruži elitnoj osvetničkoj grupi, Ligi senki, koju predvodi Ra's al Gul. Brus biva oslobođen i otputuje na vrh planine kako bi započeo obuku u Ligi. Tokom obuke savladava svoj srah od šišmiša. Nakon što mu je naređeno da ubije kriminalca i nakon što je saznao za Ra'sovu nameru da uništi Gotam Siti, Brus odbija i beži zapalivši palatu Lige, ubivši pritom i Ra'sa. Brus spašava onesvešćenog Dukarda od smrtonosnog pada i ostavlja ga u selu.

Brus se vraća u Gotam Siti kojim upravlja Falkone i počinje vlastiti rat protiv gradskog korumpiranog sistema. Traži pomoć od Rejčel, koja je postala zamenica okružnog tužitelja, i policijskog narednika Džima Gordona, koji ga je utešio nakon smrti njegovih roditelja. Nakon što je uspostavio veze u Vejn Enterprajzu (koji sada vodi Vilijam Erl) Brus, uz pomoć bivšeg člana upravnog odbora Lušusa Foksa, uzima prototip oklopnog automobila i eksperimentalni oklopljeni kostim. U svojoj prvoj noći, sprečava prevoz pošiljke droge i ostavlja Falkonea zavezanog za reflektor, stvorivši tako privremeni Bet-signal. Sprečava i atentat na Rejčel, ostavivši joj dokaze protiv sudije koga potplaćuje Falkone. Dok je istraživao drogu u pošiljci, Betmena iznenadi psihofarmakolog dr Džonatan Krejn koji mu u lice dune jak halucinogen. Brusov batler Alfred Penivort ga spašava iskoristivši protiv-otrov koji je razvio Foks kako bi ga spasao. Krejn kasnije otruje i Rejčel nakon što joj je pokazao kako otrov puštaju u vodovodni sistem grada. Betmen je spašava i napadne Krejna vlastitim otrovom. Nakon što je policija stigla u Arkam kako bi uhvatila Krejna, Betmen beži sa Rejčel u Betmobilu. Nakon što joj je dao protiv-otrov, daje joj dve bočice za Gordona - jedan za njega i jedan za masovnu proizvodnju.

Kasnije, na Vejnovom imanju, na Brusovu rođendansku zabavu upada grupa nindži iz Lige senki predvođenih Dukardom koji otkriva da je on sam Ra's al Gul i da je čovek koga je ubio njegov mamac. Ra's, koji je celo vreme u kontaktu sa Krejnom, planira da uništiti Gotam, distribuirajući otrov kroz vodovodne cevi i kasnije je pretvoriti u paru pomoću mikrotalasnog odašiljača ukradenog iz Vejn Enterprajza. Brus tera svoje goste vređajući ih glumeći da je pijan, pa se nakratko potuče sa Ra'som dok mu članovi Lige zapale imanje. Vejn beži zadnjeg trenutka uz Alfredovu pomoć. Betmen stiže u deo Gotama, Narous kako bi pomogao policiji u borbi protiv psihotičnih kriminalaca, uključujući Krejna koji sada sam sebe zove „Strašilo”, kojeg je Liga oslobodila. Rejčel naleti na Krejna, ali ga otera omamljivačem. Kad ju je spasio, Betmen joj otkriva svoj identitet i ostavlja Gordonu kontrolu nad Betmobilom kako bi sprečio nadzemni voz da prenese oružje u središnji deo vodovodnog sistema. Betmen se obračunava sa Ra'som na vozu i beži pre nego što je Gordon digao u vazduh železnicu kojom putuje voz, ostavivši Ra'sa da pogine u velikoj eksploziji.

Nakon bitke Betmen postaje javni junak. Brus preuzima kontrolu nad Vejn Enterprajzom i postavi Foksa za novog predsednika uprave, otpustivši Erla. Ali ne uspeva da pridobije Rejčel koja se ne može pomiriti sa njegovim dvostrukim identitetom. Novoimenovani poručnik Gordon otkriva Bet-signal za Betmena. Gordon spomene kako će imati pune ruka posla u hvatanju psihopata koje je Ra's pustio iz Arkama, a posebno naglasi kriminalca koji „voli teatralni pristup” i ostavlja karte sa likom Džokera na svim mestima zločina. Betmen obećava da će to istražiti i nestaje.

Uloge[uredi | uredi izvor]

Glumac Uloga
Kristijan Bejl Brus Vejn / Betmen
Majkl Kejn Alfred Penivort
Lijam Nison Henri Dukard / Ra's Al Gul
Kejti Holms Rejčel Dos
Gari Oldman Džejms Gordon
Morgan Friman Lušus Foks
Kilijan Merfi Džonatan Krejn / Strašilo
Tom Vilkinson Karmajn Falkone
Rutger Hauer Bil Erl
Ken Vatanabe lažni Ra's Al Gul
Mark Bun mlađi Flas
Ričard Brejk Džo Čil
Lajnus Rouč Tomas Vejn
Lari Holden Finč
Džerard Merfi Džiudis Fejden
Kolin Makfarlan Džilijan B. Loub
Sara Stjuart Marta Vejn
Gas Luis Brus Vejn sa 8 godina
Rade Šerbedžija beskućnik

Produkcija[uredi | uredi izvor]

Razvoj[uredi | uredi izvor]

Vorner bros je u januaru 2003. angažovao režisera Kristofera Nolana kako bi režirao neimenovani film o Betmenu, a Dejvid S. Gojer je dva meseca kasnije potpisao ugovor za scenario. Nolan je izjavio kako mu je namera da obnovi filmsku franšizu o Betmenu „koristeći premisu o poreklu lika, što je priča koja nikad dosad nije bila ispričana”. Dodao je kako će osnova filma biti humanost i realizam, a „Betmenov svet surova realnost. Biće prepoznatljiv, savremena stvarnost uz uspon izvanredne herojske figure.” Gojer je rekao kako je cilj filma da se publika poistoveti i sa Betmenom i Brusom Vejnom. Nolan je smatrao kako su prethodni filmovi bili stilske vežbe, a ne drama, dok je svoju inspiraciju opisao u obliku filma Supermen (1978) koji je režirao Ričard Doner i koji naglasak stavlja na uspon glavnog junaka. Slično kao i u tom filmu, Nolan je hteo zvezdanu postavu u sporednim ulogama kako bi filmu dao osećaj spektakla, a priči verodostojnost.

Nolanova polazna točka bila je kratka prča Betmen: Čovek koji pada, koja govori o Brusovom putovanju oko sveta. Rana scena u filmu u kojoj Brus pada u bunar adaptirana je iz te priče. Gojera je inspirisao strip Betmen: Duga Noć veštica, autora Džefa Louba i ilustratora Tima Sejla, a lik negativca Karmajna Falkonea bio je jedan od mnogih elemenata iz ozbiljnog pristupa tog stripa. Scenaristi su razmišljali da u film ubace i Harvija Denta, ali su ga zamenili likom Rejčel Dos. Kao uticaj je poslužio i nastavak spomenutog stripa, Betmen: Mračna pobeda. Denta je kasnije glumio Aron Ekhart u nastavku Mračni Vitez. Gojer je iskoristio višegodišnju odsutnost Brusa Vejna prikazanu u stripu Betmen: Godina prva kako bi osmislio neke kasnije događaje iz filma. Osim toga, narednik Džejms Gordon iz filma je bio temeljen na strip verziji iz izdanja Godina prva. Scenaristi su iskoristili i zaplet Frenka Milera iz ovog stripa o korumpiranoj policiji koja je dovela do Gordona i potrebe za Betmenom.

Snimanje[uredi | uredi izvor]

Kao što je to bio slučaj i sa njegovim ostalim filmovima, Nolan je odbio pomoćnu ekipu kako bi svoju viziju održao konsistentnom. Snimanje je započelo u martu 2004. na ledniku Vatnajekidl na Islandu (u filmu prikazan kao Butan). Ekipa je izgradila selo i prednja vrata Ra'sovog hrama, kao i okolno područje. Vreme je bilo problematično, sa udarima vetra od 121 km/h, kišom i nedostatkom snega. Snimatelj Voli Pfister je planirao da snima kamerom na kranu, ali je sve morao da uradi kamerom iz ruke.

Tražeći inspiraciju iz Supermena i drugih blokastera iz kasnih sedamdesetih i ranih osamdesetih, Nolan je većinu produkcije temeljio u Engleskoj, posebno u studijima Šeperton. Tamo je izgrađena Bet-pećina, a mere su joj bile 76 metara dužine, 37 metara širine i 12 metara visine. Scenograf Nejtan Krouli je instalirao dvanaest pumpi kako bi stvorio vodopad sa 55.000 litara vode i sagradio je stene koristeći zemlju iz pravih pećina. Vorner bros je u aprilu 2004. zakupio vazduhoplovni hangar u Kardingtonu u okrugu Bedfordšir. Ovde su setovi Narousa i jednotračne pruge zauzeli prostor od 270 metara.

Zamak Mentmor je izabran u konkurenciji od dvadeset različitih lokacija za imanje Vejnovih, budući da su se Nolanu i Krouliju svideli beli podovi koji su odavali dojam imanja u stilu spomenika Vejnovih roditelja. Građevina koja je trebalo da predstavlja mentalnu bolnicu Arkam bila je Nacionalni institut za medicinska istraživanja u Mil Hilu, severozapadno od Londona. Londonski univerzitetski koledž poslužilo je za sudske prostorije. Neke scene, uključujući poteru Betmobilom, snimljene su u Čikagu na lokacijama kao što su Louer Vaker Drajv i Ist Vaker 35. Vlasti su pristale da podignu Most Frenklin Strit za scenu u kojoj biva prekinut prilaz Narousu.

Uprkos mračnom izgledu filma, Nolan je hteo da učini film prikladnim raznim uzrastima. Izjavio je: „Ne najmlađoj deci, naravno, mislim da je ono što smo napravili malo prežestoko za njih, ali nisam hteo da isključim uzraste od 10 do 12 godina, jer bih kao dete voleo da pogledam ovakav film.” Zbog toga nije snimljeno ništa krvavo.

Dizajn[uredi | uredi izvor]

Nolanu je kao izvor inspiracije poslužio naučnofantastični film Istrebljivač (1982). Prikazao ga je snimatelju Voliju Pfisteru i još dvojici kako bi im pokazao pristup i stil koji je hteo da postigne za film. Nolan je svet iz filma opisao rečima, „to je zanimljiva lekcija o tehnici iskorišćavanja i prikazivanja verodostojnog sveta za koji se čini kako nema granica”.

Nolan je izgled Gotam Sitija dogovarao sa scenografom Nejtanom Kroulijem. Krouli je izgradio model grada koji je zauzeo Nolanovu garažu. Krouli i Nolan su ga osmislili kao veliki, moderni megalopolis koji će odražavati razna razdoblja arhitekture kroz koja je grad prošao. Uzeti su elementi Njujorka, Čikaga i Tokija; poslednji zbog nadzemne železnice i jednopružne železnice. Narous je nastao na temelju siromašne (danas srušene) četvrti Koulun u Hongkongu.

Specijalni efekti[uredi | uredi izvor]

Nolan je preferirao tradicionalne kaskaderske scene naspram digitalne tehnologije. Makete su korišćene kako bi se prikazali Narous i hram Ra's al Gula. Međutim, bilo je kadrova snimljenih složenom digitalnom tehnologijom koji su zapravo bili niz raznih slika. Primeri ovoga su panorama Gotam Sitija, eksterijerni kadrovi Vejn Tornja i neki eksterijerni kadrovi jednopružne železnice.

Šišmiši su u potpunosti bili delo digitalne tehnologije, nakon što je došlo do zaključka kako bi upotreba pravih šišmiša bila problematična. Mrtvi šišmiši su bili skenirani kako bi se izradili digitalni modeli.

Muzika[uredi | uredi izvor]

Muziku za film komponovali su Hans Cimer i Džejms Njuton Hauard. Nolan je prvobitno pozvao samo Cimera da komponuje muziku, a Cimer ga je zamolio da pozove i Hauarda, budući da su uvek planirali saradnju. Njih dvojica su napisali različite teme za „podvojenu ličnost” Brusa Vejna i njegov alter ego, Betmena. Cimer i Hauard su počeli da rade u Los Anđelesu, a kasnije su se preselili u London gde su ostali dve nedelje kako bi dovršili većinu posla. Cimer i Hauard su crpeli muzičku inspiraciju posećujući filmske setove.

Cimer je hteo da izbegne pisanje već gotove muzike, pa je aranžman postao spoj orkestralne i elektroničke muzike. Orkestar od 90 članova koji je izvodio muziku bio je sastavljen od raznih londonskih orkestara, a Cimer je odlučio da koristi veći broj čela od onog uobičajenog. Dodao je i dečački sopran za muziku iz scena u kojoj se prikazuju tragične uspomene na Brusove roditelje. Betmenu je hteo da doda i humanu dimenziju budući da je njegovo ponašanje često „psihotično”. Dva kompozitora su doprineli sa dva sata i dvadeset minuta muzike za film. Cimer je osmislio akcione sekvence, a Hauard se fokusirao na dramski deo.

Prijem[uredi | uredi izvor]

Zarada[uredi | uredi izvor]

Film je počeo da se prikazuje 15. juna 2005. u Sjedinjenim Državama i Kanadi u 3.858 bioskopa. Ubrzo se našao na vrhu po zaradi tokom prvog vikenda, zaradivši 48.745.440 dolara. Zarada u prvih pet dana iznosila je 72,9 miliona dolara čime je pretekao film Betmen zauvek (1995) kao najuspešniji u franšizi. Anketirani gledaoci ocenili su film ocenom A, a prema studijskim izveštajima, Betmen počinje je smatran najboljim od svih filmova o Betmenu. 57% publike je bilo muškog pola, a od svih ukupno 54% su bili stariji od 25 godina.

Film je zadržao prvo mesto i nakon drugog vikenda uz zaradu od 27.589.389 dolara, što je bio pad od 43%. Ukupna zarada je na kraju iznosila 371.853.783 dolara. Zaradio je još 1,6 miliona dolara tokom ponovnih prikazivanja 2012. godine. Prosečno je po bioskopu zaradio 12.634 dolara tokom premijernog vikenda. Objavljen je u više bioskopa, ali je prodao manje karata od ostalih filmova o Betmenu, uz izuzetak filma Betmen i Robin (1997). Bio je osmi najuspešniji film 2005. godine u Americi.

Kritike[uredi | uredi izvor]

Prema 250 recenzija na sajtu Roten tomejtoz, Betmen počinje ima rejting od 84%. Na Metakritiku je ukupna ocena 70% na temelju 41 recenzije.

Kristijan Bejl je dobio pohvale za svoju ulogu u filmu.

Džejms Bernardineli je hvalio Nolanov i Gojerov rad koji je objasnio „ko je Betmen i šta ga motiviše”, nešto što je prema njemu nedostajalo filmu Tima Bertona; u isto vreme, Bernardineli je napisao kako romantični aspekt između Bejla i Holmsove nije funkcionisao zbog manjka hemije koju su delili Kristofer Riv i Margo Kider (Supermen) ili Tobi Magvajer i Kirsten Danst (Spajdermen).

Kenet Turan iz Los Anđeles tajmsa, koji je smatrao kako da je film počeo sporo, rekao je da su „priča, psihologija i realističnost, ne specijalni efekti”, pomogli mračnom ugođaju iza Betmenovog arsenala; naglasio je da Nison i Holmsova, za razliku od Bajlove sposobnosti da „oseti svoju ulogu do kosti”, nisu dorasli svojim likovima „u smislu da su arhetipi stvarnih osoba i onih iz stripova”. Dejvid Denbi iz Njujorkera nije delio Bernardinelijevo i Turanovo mišljenje. Nije bio impresioniran filmom nakon što ga je uporedio sa prva dva Bertonova ostvarenja i dodao je kako je pojava Kristijana Bejla ukočena „mlakom revnošću scenarija”, vrhunac filma bio je „klišejiziran i neuzbudljiv” i da Nolan pribegava imitiranju svega lažnog što koriste drugi reditelji pri snimanju akcionih sekvenci.

Majkl Vilmingotn iz Čikago tribjuna je smatrao kako su Nolan i Miler uspeli da „konformistički iskombinuju dramu i motive osvete sa jeftinim trikovima i aluzijama na stripove”. Strip scenarista i urednik Denis O’Nil je izjavio kako je smatrao „da su producenti uistinu razumeli lik kojeg su prevodili”, navevši film kao najbolji od filmova o Betmenu. Suprotno tome, Dž. R. Džouns iz Čikago ridera je kritikovao scenario, kao i Nolana i Gojera što se nisu uživeli u „istraživanje Betmenove poremećene psihe”. Rodžer Ibert, koji je prethodnim filmovima ostavio podeljene recenzije, ovaj put je napisao „ovo je film o Betmenu kakav sam čekao; tačnije, ovo je film za koji nisam bio svestan da sam ga čekao”. Davši mu četiri od četiri zvezdice, komentarisao je realistične prikaze Betmenovog kostima, Bet-pećine, Betmobila i Bet-signala, kao i fokus na „priču i lik” sa manje usmerenosti na „haj-tek akciju”.

Kao i Bernardineli, Majk Klark iz novina Ju-Es-Ej tudej je smatrao kako je Bejl odigrao Betmena jednako dobro kao i Patrika Bejtmana u filmu Američki psiho, ali veza između Brusa Vejna i Rejčel Dos je bila „frustrirajuće nerazvijena”. Kritičar Kajl Smit je izjavio kako je Bejl prikazao „i napast i lukavost kakvu je pokazao u briljantnoj ulozi u Američkom psihu” i da film funkcioniše tako dobro zbog realizma: „Betmen počinje da otkriva svaki sloj kriminala u Gotamu samo kako bi otkrio bolesnije i monstruoznije zlo ispod, a njegov pokvareni grad podseća na Njujork sa početka devedesetih kad su kriminalci činili po pet ubistava dnevno; Njujork u filmu Serpiko, kad su policajci bili za prodaju; i danas, kad psihopate pokušavaju da nas ubiju sve odjednom, a ne jednog po jednog.” Stefani Zakarek sa sajta Salon.com je napisala kako Nolan nije doneo emocionalnu dubinu koja se očekivala od „jednog od najosećajnijih i najizmučenijih superjunaka uopšte”; smatrala je kako se Bejl, za razliku od Majkla Kitona sa kojim ga je uporedila, nije uspeo povezati sa publikom ispod maske, ali da Gari Oldman uspeva u „emocionalnoj kompleksnosti” tamo gde to filmu ne uspeva. Međutim, Tim Berton je bio mišljenja kako je Nolan „uhvatio pravi duh onoga što se danas očekuje od ovakvih filmova. Kad sam snimao Betmena pre dvadeset godina, 1988. ili tako nešto, bilo je to drugačije vreme što se tiče filmova prema stripovima. Niste još mogli prodreti u tamnu stranu stripa. Poslednjih par godina je to postalo prihvatljivo, a Nolan sasvim sigurno zna o čemu govore stripovi o Betmenu.”

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Voli Pfister bio je nominovan za Oskara za najbolju fotografiju. Bila je to jedina nominacija za Oskara. Film je nominovan za tri nagrade BAFTA. Samo nekoliko meseci nakon premijere filma, Betmen počinje je izabran za 36. najbolji film svih vremena od strane čitaoca časopisa Empajer. Američko društvo kompozitora, pisaca i izdavača 2006. je nagradilo Džejmsa Njutona Hauarda, Hansa Cimera i Ramina Džavadija nagradom ASCAP za muziku. Film je kasnije osvojio tri Nagrade Saturn: najbolji fantastični film, najbolji glumac za Bejla i najbolji scenario za Nolana i Gojera. Kristijan Bejl je osvojio MTV nagradu za najboljeg junaka. Međutim, gluma Kejti Holms nije dobro primljena, pa je ona nominovana za Zlatnu malinu za najgoru sporednu glumicu. Film je osvojio i nagradu za najbolji film Total Filma, iako su za njega glasali najviše obožavaoci.

Kućna izdanja[uredi | uredi izvor]

DVD izdanje filma objavljeno je 18. oktobra 2005. na jednostrukom i dvostrukom luksuznom izdanju. Osim filma, specijalno izdanje je sadržavalo kratke filmove i druge bonus materijale. U izdanju su se našle i mala brošura, prva priča o Betmenu Detektiv komiksa br. 27, kao i Betmen: Čovek koji pada, kao i izvod iz stripa Betmen: Duga Noć veštica. Film je bio na prvom mestu po prodaji u Americi i iznajmljivanju u videotekama u oktobru 2005, postavši najprodavaniji DVD u četvrtom kvartalu te godine. DVD je iznajmljivanjem zaradio 11,36 miliona dolara.

Film je 10. oktobra 2006. objavljen na HD DVD-u. Poklon set u ograničenom izdanju filma objavljen je na DVD-u i Blu-reju 8. jula 2008, kako bi se podudario sa premijerom Mračnog Viteza 18. jula 2008. godine. Međutim, zbog ogromnog uspeha Mračnog Viteza, DVD izdanje je podbacilo i u prodaji i u iznajmljivanju.

Uticaj[uredi | uredi izvor]

Šon Adler sa MTV-a je izjavio kako je Betmen počinje pokrenuo trend mračnijih filmova koji su se vraćali na početak nekog serijala ili su obnavljali neku franšizu. Naveo je primere filmova kao što su Kazino Rojal, Robokap, Crvena Sonja i Hi-Men. Neki od reditelja, scenarista i producenata koji su spomenuli film kako bi opisali svoje projekte bili su: Džon Favro (Ajronmen), Edvard Norton (Neverovatni Hulk), Džozef Makginti Nikol (Terminator: Spasenje), Dejmon Lindelof (Zvezdane staze), Lorenco di Bonaventura (Dži Aj Džo: Uspon Kobre), kao i Hju Džekman (Iks-men počeci: Vulverin).

Teme[uredi | uredi izvor]

Strip scenarista i ilustrator Deni Fingerot izjavio je kako je snažna tema u filmu Brusova potraga za očinskom figurom, rekavši „Alfred je dobar otac na kojeg se Brus može osloniti. Brusov pravi otac je umro pre nego što su mogli da uspostave zreli odnos, a Henri Dukard je krut i zahtevan, poučan i izazovan, ali ne i očinska figura koja saoseća. Ako je Brus ičiji sin, onda je Alfredov. Lušus Foks je hladan i miran, još jedan oslonac u Brusovom životu.” Profesor engleskog, Mark Fišer, sa Univerziteta na Floridi izjavio je da Brusova potraga za pravdom od njega zahteva da uči od prave očinske figure, a Tomas Vejn i Ra's al Gul su dva suprotna ekstremuma. Alfred predstavlja majčinsku figuru bezuslovne ljubavi, uprkos manjku fokusa na figuru majke u Brusovom životu.

Fingerot tvrdi kako je jedna od glavnih tema filma strah, što podupire priču o Brusu Vejnu koji postaje junak. Reditelj Kristofer Nolan je izjavio kako je ideja filma bila „osoba koja će se suočiti sa svojim najdubljim strahom i pokušati biti to isto”. Fingerot se osvrnuo na ovaj opis filma rečima „čovek sa strahom − ali koji se uzdiže iznad njega”. Tema straha nadalje je personificirana izborom antagoniste, Strašila. Film prikazuje kako strah može uticati na sva bića bez obzira na veličinu. Aluzije na strah mogu se videti tokom celog filma, od Brusovog suočavanja sa svojim demonima, preko preobražaja u Betmena, do Strašila i njegovog smrtonosnog otrova. Stravične, izobličene prikaze podstaknute udisanjem otrova takođe izražavaju ideju užasa do krajnjih granica.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Batman Begins (2005)”. Box Office Mojo. Arhivirano iz originala 10. 6. 2020. g. Pristupljeno 2. 9. 2014. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]