Blagoj Davkov

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
blagoj davkov
Lični podaci
Datum rođenja(1921-01-21)21. januar 1921.
Mesto rođenjaSkoplje, Kraljevina SHS
Datum smrti21. januar 1943.(1943-01-21) (22 god.)
Mesto smrtiSkoplje, Kraljevina Jugoslavija (dejure)
Kraljevina Bugarska (defakto)
Delovanje
Član KPJ od1940.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
SlužbaNOV i PO Jugoslavije
19411943.

Blagoj Davkov (21. januar 1921. Skoplje — 21. januar 1943. Skoplje ) bio je mašinbravar, komunistički aktivista i učesnik NOB iz Makedonoje.[1][2][3]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Blagoja "Davkata" rođen je u Skoplju, u radničkoj porodici. Nakon završenih dva razreda gimnazije, uprkos velikoj želji da nastavi školovanje, bio je primoran da izuči zanat i postao bravar. Brzo se istakao kao revolucionarni radnik, posebno u štrajkovima metalaca. Još kao omladinac mnogo je čitao i bio je jedan od najaktivnijih posjetilaca sastanaka koje je organizovao Dane Krapčev sa omladinom iz Debra Maalo. Godine 1938. radio je u fabrici "Pape Teodosija", kada je postao član sindikata URS-a. Ovdje je organizovao i partijsku organizaciju. U proljeće 1940. postao je član Komunističke partije Jugoslavije (KPJ), a od septembra iste godine član Mjesnog komiteta KPJ u Skoplju. Bio je inicijator i organizator stvaranja većeg broja partijskih ćelija širom grada. Neposredno prije rata bio je u zatvoru i uprkos torturi koju je tamo podnio, nije ništa priznao o svom komunističkom djelovanju. Poslije kapitulacije Kraljevine Jugoslavije samoinicijativno je sakupljao oružje, između ostalog i mitraljez. Sa svojim drugovima odlučio se na oružanu borbu protiv okupatora.[4]

Borci Narodnooslobodilačkog partizanskog odreda „Dimitar Vlahov“ druga polovina septembra 1942 – 18. avgust 1943

Od jula 1941. bio je član diverzantske grupe u okviru Narodnooslobodilačke vojske Makedonije. Kao hrabar, pravedan i politički izgrađen, bio je voljen i poštovan od svojih drugova. Nakon što je partijska organizacija doživjela "provalu" grupa je raspuštena,a on napušta Skoplje. [2] Od 22. avgusta 1941. bio je borac Prvog skopskog narodnooslobodilačkog partizanskog odreda, a poslije njegovog rasformiranja postao je ilegalac u Štipu, do maja 1942. godine. U maju 1942. prelazi u Veles, a zatim u velešku partizansku jedinicu „Dimitar Vlahov“. Odakle je sa još jednim prijateljem, po partijskom zadatku, poslan u Veles. Na putu za Lisiče (opština Čaška) naletjeli su na policijsku zasedu. Na putu za policijsku stanicu Blagoj uspijeva da pobjegne. Jedno vrijeme je ilegalno živio u Velesu nakon čega se priključuje veleškom odredu „Pere Tošev“ u septembau 1942. godine. U borbama koje je vodio ovaj odred pokazao je veliku hrabrost i odlučnost. Posebno u napadu na policijske stanice, ali i u drugim akcijama koje je vodio ovaj odred.[2]

U svim selima u koja je odred ulazio držao je govore i bio cijenjen kao ubedljiv agitator. Oktobra 1942. godine sa četom iz odreda odlazi na skopsko polje, da se poveže sa partizanima u Skopskoj Crnoj Gori. Ilegalno je boravio nekoliko dana u Skoplju, a zatim je prebačen za Skopsku Crnu Goru, u Skopski partizanski odred, sa zadatkom da pripremi teren za ujedinjenje dva odreda. Nakon izvršenog zadatka vratio se u Skoplje. Do kraja oktobra 1942. bio je član Veleškog NOPO „Dimitar Vlahov“, a potom prelazi u Drugi skopski NOPO (oktobar-decembar 1942).

Spomenik na mjestu gdje je formiran Prvi skopski partizanski odred

Hapšenje i smrt[uredi | uredi izvor]

Januara 1943. pao je u ruke policije fašističke Bugarske. I pored svih mučenja, držao se hrabro. Pošto je 9. maja 1942. godine u odsustvu osuđen na smrt vješanjem, suđenje mu nije ponovljeno.[2] Bio je zatvoren u takozvanoj ćeliji smrti u skopskom zatvoru.[4] Kada su ga 21. januara 1943. odveli na vešala, njegovi poslednji povici bili su: Živela KPJ i Narodnooslobodilačka borba! Dole krvnici naroda! Doći će vreme da vam narod sudi za sve vaše zločine!.[4] Potom ga je bugarska policija pretukla i objesila dok je bio u nesvjesti. Obješen je na svoj 22. rođendan.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Ristovski, Blaže (ur.). „Davkov“. Makedonska enciklopedija. kniga I (A-Lj). Skopje: MANU. str. 421. 
  2. ^ a b v g Makedonski istoriski rečnik. Stojan Kiselinovski, Institut za nacionalna istorija. Skopje: Institut za nacionalna istorija. 2000. str. 139. ISBN 9989-624-46-1. OCLC 46381211. 
  3. ^ Karajanov, Petar (2002). Ličnosti od Makedonija. Hristo Andonovski, Jovan Pavlovski. Skopje: Mi-An. str. 82. ISBN 9989-613-28-1. OCLC 57134598. 
  4. ^ a b v Bili su, umrli su, ostali. Skopje: Istorijski arhiv. 1969. str. 49.