Вранци

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Vranci
Vremenski raspon: kasni (gornji) paleogendanašnjost
moguće i ranije kasna (gornja) kreda
Mali šareni vranac
(Microcarbo melanoleucos)
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Tip:
Klasa:
Potklasa:
Infraklasa:
Red:
Porodica:
Phalacrocoracidae

Rodovi

Vranci[1] ili kormorani (lat. Phalacrocoracidae) je porodica ptica koja se prema tradicionalnoj klasifikaciji svrstava u red nesita ili pelikana (lat. Pelecaniformes), a prema modernoj u red Suliformes[2].

Prema klasifikaciji ITIS-a, porodica uključuje tri roda: Phalacrocorax, Leucocarbo i Microcarbo.[2] Postoje i drugačije klasifikacije, a prema jednoj od njih u okviru porodice se nalazi samo jedan rod Phalacrocorax, koji uključuje sve vrste, kojih ukupno ima 42, dok se prema drugim klasifikacijama porodica Phalacrocoracidae deli na više od tri roda.

Opis[uredi | uredi izvor]

Vranci vode aktivan način život. Imaju uspravno držanje, dugačak vrat i njihovi prsti su povezani plovnim kožicama. Veoma su dobri plivači i ronioci.

Perje odrasle ptice je sjajno crno sa belim mrljama na podbratku i obrazima, a ponekad je sa sjajno zelenim prelivom.[3]

Rasprostranjenost[uredi | uredi izvor]

Žive svuda po svetu osim u regionu srednjeg Pacifika.[3]

Stanište[uredi | uredi izvor]

Većina vrsta živi duž morskih obala, a neke vrste žive na kopnu pored slatkih voda.[3]

Ishrana[uredi | uredi izvor]

Vranci se hrane uglavnom ribom.[3]

Sistematika[uredi | uredi izvor]

Vranci su tradicionalno smeštani u red nesita (lat. Pelecaniformes).[1] Rod Phalacrocorax je uveo francuski zoolog Matiren Žak Brison 1760. godine sa velikim vranacem (Phalacrocorax carbo) kao tipskom vrstom.[4][5] Phalacrocorax je latinska reč za „kormorana”.[6] Rod sadrži 22 vrste uključujući jednu vrstu koja je izumrla u 19. veku.[7]

Vrste koje pripadaju porodici vranaca prema Priručniku ptica sveta (engl. Handbook of the Birds of the World):[8]

Podvrste

Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Prilog II Zaštićene divlje vrste biljaka, životinja i gljiva”. 
  2. ^ a b „Phalacrocoracidae Reichenbach, 1849”. ITIS. 
  3. ^ a b v g d Mikeš, Mihalj (2001). Velika enciklopedija životinja. Novi Sad. str. 201, 202. ISBN 978-86-489-0303-7. 
  4. ^ Brisson, Mathurin Jacques (1760). Ornithologie, ou, Méthode Contenant la Division des Oiseaux en Ordres, Sections, Genres, Especes & leurs Variétés (na jeziku: French i Latin). Paris: Jean-Baptiste Bauche. Vol. 1, p. 60, Vol. 6, p. 511. 
  5. ^ Mayr, Ernst; Cottrell, G. William, ur. (1979). Check-list of Birds of the World. Volume 1 (2nd izd.). Cambridge, Massachusetts: Museum of Comparative Zoology. str. 163. 
  6. ^ Jobling, J.A. (2019). del Hoyo, J.; Elliott, A.; Sargatal, J.; Christie, D.A.; de Juana, E., ur. „Key to Scientific Names in Ornithology”. Handbook of the Birds of the World Alive. Lynx Edicions. Pristupljeno 9. 4. 2019. 
  7. ^ Gill, Frank; Donsker, David, ur. (2019). „Hamerkop, Shoebill, pelicans, boobies, cormorants”. World Bird List Version 9.1. International Ornithologists' Union. Pristupljeno 12. 4. 2019. 
  8. ^ Orta 1992
  9. ^ a b v g d đ Vasić, S.; D. V. Simić; Stanimirović; Karakašević; Šćiban; Ružić; Kulić; Kulić; Puzović. „Srpska nomenklatura ptica”. Arhivirano iz originala 11. 10. 2018. g. Pristupljeno 11. 10. 2018. 
  10. ^ a b v g „Zakon o potvrđivanju sporazuma o očuvanju afričko - evroazijskih migratornih ptica vodenih staništa” (PDF). parlament.gov.rs. 
  11. ^ „The Liver Bird”. National Museums Liverpool. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]