Vračev Gaj

Koordinate: 44° 52′ 42″ S; 21° 21′ 57″ I / 44.8783806° S; 21.3658827° I / 44.8783806; 21.3658827
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Vračev Gaj
Pravoslavna crkva u centru sela
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Autonomna pokrajinaVojvodina
Upravni okrugJužnobanatski
OpštinaBela Crkva
Stanovništvo
 — 2011.Pad 1.348
 — gustina45/km2
Geografske karakteristike
Koordinate44° 52′ 42″ S; 21° 21′ 57″ I / 44.8783806° S; 21.3658827° I / 44.8783806; 21.3658827
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina69 m
Površina29,7 km2
Vračev Gaj na karti Srbije
Vračev Gaj
Vračev Gaj
Vračev Gaj na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj26348
Pozivni broj013
Registarska oznaka

Vračev Gaj je naselje u opštini Bela Crkva, u Južnobanatskom okrugu, u Srbiji. Prema popisu iz 2011. bilo je 1348 stanovnika.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Ulica Marka Stojanovića
Vračev Gaj na Jozefinskom katastru 1769-72.

Vračev Gaj je na povoljnom geografskom položaju, nalazi se na raskrsnici puta koji se odvajaja za Banatsku Palanku odnosno Kovin. Od Bele Crkve je udaljen oko 5 kilometara. Pre povlačenja granice sa Rumunijom, kroz Vračev Gaj je prolazila železnička pruga Bela Crkva-Bazijaš. Njegov geografski položaj doprinosi čitavim nizu vodoprivrednih problema kao što je konstantna opasnost od visokih podzemnih voda i reke Nere.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Po prvi put se pominje sredinom sedamnaestog veka, 1660. godine,ali pod imenom Benčilovo. Naziv Vračev Gaj se pominje od 1713. godine. Prema predanju u okolini naselja postojao je gaj, čiji je vlasnik bio vrač. S obzirom na njegovo uspešno vračanje, u znak zahvalnosti, po njemu je nazvano naselje Vračev Gaj.

Austrijski carski revizor Erler je 1774. godine konstatovao da to mesto sa militarskim statusom, a pripada Jasenovačkom okrugu, Novopalanačkog distrikta. Stanovništvo je bilo srpsko.[1]

Pravoslavna crkva i škola postoje od 1778/79. godine. Škola danas nosi naziv OŠ „Marko Stojanović“. Crkva je uništena tokom revolucionarne 1848. godine, a nova crkva je podignuta 1856. godine. Železnička stanica je podignuta 1891. godine, ali zbog povlačenja državne granice sa Rumunijom, danas ne postoji.

Đorđe Rajković je u Letopisu Matice srpske objavio 1876. godine staru srpsku izreku: Vračevgajci, na glasu junaci, četvorica nose šinik trica.[2]

Stanovništvo se uglavnom bavi poljoprivredom, glavne delatnosti su stočarstvo i povrtarstvo.

Danas Vračev Gaj ima 1.719 stanovnika, a gustina naseljenosti je 18 stanovnika po jednom hektaru.

U ataru naselja Vračev Gaj istočno prema Beloj Crkvi i granici sa Rumunijom nalazi se više od sedam veštačkih jezera poznatijih kao Belocrkvanska jezera, a najlepše nosi naziv naselja.

Istočno kilometar od naselja protiče reka Nera veoma bistra brza i hladna noseći sa Karpata šljunak i pesak. Južno na sedam kilometara od naselja protiče reka Dunav u koji se uliva Nera obrazujući plato koji čini najnižu tačku u Vojvodini.

Zapadno na šestom kilometru od naselja protiče reka Karaš koji se uliva u kanal Dunav—Tisa—Dunav.

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Vračev Gaj živi 1274 punoletna stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 40,3 godina (39,8 kod muškaraca i 40,9 kod žena). U naselju ima 479 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,27.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[3]
Godina Stanovnika
1948. 2.203
1953. 2.200
1961. 2.250
1971. 2.145
1981. 2.040
1991. 1.870 1.753
2002. 1.568 1.719
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[4]
Srbi
  
1.483 94,57%
Makedonci
  
12 0,76%
Rumuni
  
10 0,63%
Romi
  
10 0,63%
Mađari
  
9 0,57%
Hrvati
  
7 0,44%
Česi
  
5 0,31%
Crnogorci
  
3 0,19%
Muslimani
  
3 0,19%
Slovaci
  
2 0,12%
Ukrajinci
  
1 0,06%
Slovenci
  
1 0,06%
Nemci
  
1 0,06%
Bugari
  
1 0,06%
Jugosloveni
  
1 0,06%
nepoznato
  
13 0,82%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ J.J. Erler: "Banat", Pančevo 2003.
  2. ^ "Letopis Matice srpske", Novi Sad 1876.
  3. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  4. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  5. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]