Vjazemski rejon (Smolenska oblast)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vjazemski rejon
Вяземский район
{{{caption2}}}
Položaj
Država Rusija
Federalni okrugCentralni
Administrativni subjekt Smolenska oblast
Admin. centarVjazma
Statusopštinski rejon
Osnivanje1929.
Površina3.352,66 km2
Stanovništvo2014.
 — broj st.78.075
 — gustina st.23,29 st./km2
Vremenska zonaUTC+4
Registarske tablice67
Pozivni broj+7 48131
Zvanični veb-sajt Izmenite ovo na Vikipodacima

Vjazemski rejon (rus. Вяземский район) administrativno-teritorijalna je jedinica drugog nivoa i opštinski rejon u istočnom delu Smolenske oblasti, u evropskom delu Ruske Federacije.

Administrativni centar rejona nalazi se u gradu Vjazma. Prema procenama nacionalne statističke službe, na području rejona je 2014. živelo 78.075 stanovnika ili u proseku 26,3 st/km².

Geografija[uredi | uredi izvor]

Vjazemski rejon obuhvata teritoriju površine 3.352,66 km² i najveći je po površini među rejonima Smolenske oblasti. Na severu se graniči sa Novoduginškim rejonom, na severoistoku sa Gagarinski, a na istoku sa Tjomkinškim rejonom. Na jugu je Ugranski, na severozapadu i zapadu su Dorogobuški, Holm Žirkovski i Safonovski rejoni.

Gotovo celokupna teritorija ovog rejona leži na području morenskog Vjazemskog pobrđa koje predstavlja najistočniji ogranak znatno prostranijeg Smolenskog pobrđa. Ujedno to je i najviši deo cele Smolenske oblasti sa maksimalnom nadmorskom visinom od 319 metara (na severozapadu rejona). Na ovom području nalazi se i razvođe između reka koje pripadaju slivovima Dnjepra i Volge. Najvažniji vodotoci su reke Vjazma, Osma i Žižala, dok je najkrupnije jezero Semljovsko.

Zemljište je uglavnom podzolastog tipa. Pod šumama je oko 47% površina. Postoje i znatnija ležišta lignita kod sela Marmonova.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Preteča sadašnjeg rejona bio je Vjazemski okrug Smolenske gubernije koji je osnovan 1708. godine. Privremeno je bio rasformiran 1713, a ponovo uspostavljen 1726. godine. U sadašnjem organizaciono-teritorijalnom obliku uspostavljen je 1929. i u njegov sastav su pored teritorije istoimenog okruga uključeni i delovi teritorije Juhnovskog okruga.

Demografija i administrativna podela[uredi | uredi izvor]

Prema podacima popisa stanovništva iz 2010. na teritoriji rejona je živelo ukupno 80.438 stanovnika, a oko 40% populacije je živelo u administrativnom centru.[1] Prema proceni iz 2014. u rejonu je živelo 78.075 stanovnika, ili u proseku 26,3 st/km².[2]

Kretanje broja stanovnika
1959. 1979. 1989. 2002. 2010. 2014.
--- 80.600 84.100[3] 81.305[4] 80.438[1] 78.075*

Napomena: prema proceni nacionalne statističke službe.

Na teritoriji rejona postoji ukupno 346 seoskih i jedno gradsko naselje, podeljenih na 22 seoske i jednu gradsku opštinu. Administrativni centar rejona je grad Vjazma u kojem živi oko 60.000 stanovnika ili oko 75% ukupne rejonske populacije.

Privreda i saobraćaj[uredi | uredi izvor]

Najvažniji izvor prihoda je poljoprivredna proizvodnja, odnosno govedarstvo i uzgoj krompira i žitarica.

Vjazemski rejon je veoma važno saobraćajno čvorište u istočnom delu oblasti. Najznačajniji drumski pravac koji prolazi preko njegove teritorije je autoput M1 «Belarusь» koji povezuje Moskvu sa Minskom i Varšavom (preseca rejonsku teritoriju od istoka ka zapadu), magistralni drumovi R132 VjazmaKalugaTulaRjazanj (od severa ka jugu) i R134. Najvažniji železnički pravci su Moskva-Smolensk i Vjazma-Kaluga.

Muzej Hmelita[uredi | uredi izvor]

Fasada sa pročelja
Stražnja strana

U selu Hmelita na oko 37 kilometara severozapadno od Vjazme i 260 km jugozapadno od Moskve nalazi se imanje ruske plemićke porodice Gribojedovi, koje se danas nalazi na spisku kulturnih dobara od nacionalnog značaja za Rusku Federaciju.

Imanje obuhvata površinu od 24.633 hektara, a glavna građevina sagrađena je tokom XVIII veka u stilu ruskog baroka. U okviru imanja postoji i crkva sagrađena 1759. godine. U drugoj polovini XIX veka imanje je opljačkano i zapušteno, a obnovio ga je 1894. grof Pjotr Gejden koji je pored obimnih restauratorskih radova u glavnu zgradu premestio i bogatu kolekciju od 130 slika svog oca, u kojoj su između ostalih bila dela Renija, Mengsa i Kamij Koroa. Nakon Oktobarske revolucije celokupna kolekcija je nacionalizovana i preseljena u Moskvu.

Tokom perioda sovjetske vladavine imanje je u potpunosti uništeno i prepušteno zubu vremena. Dve pomoćne zgrade su srušene do temelja, a cigle iz njihovih zidova korištene su za gradnju industrijskih postrojenja. Zvonik kazanjske crkve je urušen, a građevina pretvorena u seosku zadrugu. Veliki požar iz 1954. dodatno je uništio letnjikovac kome je izgoreo krov.

Do prve velike restauracije dolazi 1967, a radove na obnovi predvodio je restaurator Pjotr Baranovski. Godine 1988. ceo kompleks je proglašen za lokalitet od nacionalnog značaja, i pretvoren u istorijsko-kulturni muzej i park prirode posvećen velikom ruskom književniku i kompozitoru Aleksandru Gribojedovu. U granicama kompleksa nalazi se i imanje Gorodok gde je rođen admiral Pavel Nahimov, kao i ostaci crkvišta u kojem je kršten.[5][6]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]