Georgije Bakalović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Georgije Bakalović
Lični podaci
Datum rođenja1786.
Mesto rođenjaSremski Karlovci, Habzburška monarhija
Datum smrti13. april 1843.(1843-04-13) (56/57 god.)
Mesto smrtiRuma, Austrijsko carstvo

Georgije Bakalović (Sremski Karlovci, 1786Ruma, 13. april 1843) bio je srpski slikar.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Učio je u Sremskim Karlovcima kod slikara Stefana Gavrilovića. Radio je pretežno ikonostase, zidne slike i portrete. Jedan broj ikonostasa radio je u društvu slikara i pozlatara Dimitrija Đurkovića.

Sam je slikao ikonostas i svod crkve u Erdeviku 1817, svod Gornje crkve u Sremskim Karlovcima 1824, svod i 12 prazničnih ikona crkve u Vrdniku 1825, ikonostas u Čereviću 1827, svod i obnovu ikone Uspenjske crkve i obnova ikonostasa Nikolajevske crkve u Irigu 1827, ikonostas i svodove Jovanovske crkve u Novom Sadu 1830, ikonostase manastira Grgetega 1830. (izgoreo 1841) i ikonostas u Pavlovcima 1832.

Sa Đurkoviće je slikao ikonostase u Prhovu 1840—i Starim Banovcima (1840—1841), kivot kneza Lazara u Vrdniku i crkvene zastave u Jaraku, Vognju, Sasama, Surčinu i Mihaljevcima.

Godine 1837. prelazi u Srbiju i slika ikonostase manastira Radovašnice 1839, crkve u Zaječaru i manastira Rače na Drini 1840, crkve u Aleksincu 1841. i crkve u Negotinu 1842.

Naslikao je portrete kneza Miloša, Jevrema Obrenovića, Stefana Stratimirovića, kneza Ive od Semberije. i dr.

Bakalović je bio slikar skromnih mogućnosti, i radovi su mu nejednakog kvaliteta.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Lazar Trifunović (urednik) „Klasicizam kod Srba I", Beograd (1965). str. 115-116
  • Tekst dr Miodraga Kolarića, savetnika, Narodni muzej, Beograd za Enciklopediju Jugoslavije JLZ -Zagreb 1980.

Vidi još[uredi | uredi izvor]