Danica Milošević

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Danica Milošević
Datum rođenja(1924-04-11)11. april 1924.
Mesto rođenjaŠabac Kraljevina SHS
Datum smrti6. april 2018.(2018-04-06) (93 god.)
Mesto smrtiBeograd Srbija

Danica Milošević (Šabac, 11. april 1924Beograd, 6. april 2018) bila je prevodilac i profesorka francuskog jezika. U prevodima, služila se i pseudonimom Miloš Danić.

Biografski podaci[uredi | uredi izvor]

Osnovnu školu i gimnaziju je završila u Beogradu, maturirala 1942. Tokom rata je pohađala Muzičku akademiju - dramski odsek. Diplomirala je 1952. na Filozofskom fakultetu na odseku za romanistiku (francuski jezik i književnost). Više puta je boravila na usavršavanju u Francuskoj, a od 1966. do 1969. bila je u Parizu kao stipendista francuske vlade.
Od 1937. do rata učestvovalaje u dečijim emisijama Radio Beograda, a od 1946. do 1954. radi kao novinar u Radio Beogradu i Radio Jugoslaviji. Od 1956. do 1960. je bila bibliotekar na Seminaru za svetsku književnost Filozofskog fakulteta. Od 1960. do penzionisanja 1989. predavala je francuski jezik na Kolarčevom narodnom univerzitetu. Uvodila je najsavremenije metode u učenje stranog jezika. Od 1976. do 1981, u okviru programa međunarodne razmene, bila je lektor za srpskohrvatski jezik na Univerzitetu u Poatjeu u Francuskoj, gde je okupila preko 200 studenata.

Njen sin je prof. univerziteta Duško Vitas.

Prevodilački rad[uredi | uredi izvor]

U promenjenoj atmosferi u kulturi, u drugoj polovini pedesetih godina, Dana Milošević se javlja sa prvim prevodima u NIN-u i „Delu“, gde objavljuje prevode tekstova iz Bartovih Mitologika, Bitorovog Balzaka, zatim Luja Aragona, Rejmona Kenoa, Iva Bonfoa i druge.
U njenom bogatom i raznovrsnom prevodilačkom opusu se nalaze dela iz teorije književnosti, filozofije, istorije, savremene francuske književnosti, dečije literature ali i remek-dela erotske književnosti (pod pseudonimom Miloš Danić).[1]

Važniji prevodi[uredi | uredi izvor]

  • Gaetan Pikon: Pisac i njegova senka, Kultura, Beograd, 1965.
  • Šarl de Gol: Ratni memoari (knj. 2), Jedinstvo: 1942-1944, Prosveta, Beograd, 1968 (sa Ljubomirom Hristićem)
  • Markiz de Sad: Filozofija u budoaru, Prosveta, Beograd, 1980.
  • Gijom Apoliner: Jedanaest hiljada buzdovana i Podvizi jednog mladog Don Žuana, Prosveta, Beograd, 1980.
  • Pjer Luis: Bludne kćeri, Prosveta, Beograd, 1982.
  • Sizan de Moransi: Ilirin iliti pogibelji kojima neiskustvo vodi, Prosveta Beograd, 1984.
  • Andre Leroa-Guran: Praistorijski lovci, Nolit, Beograd, 1987.
  • Alfons Dode: Neobični doživljaji Tartarena Taraskonca, Prosveta, Beograd 1987.
  • Patrik Modijano: Izgubljeni kraj, Nolit, Beograd, 1989.
  • Žorž Minoa: Istorija starosti od Antike do Renesanse, Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića, Sremski Karlovci, 1994.
  • Milan Kundera: Usporavanje, Narodna knjiga, Beograd, 1995.
  • Fernando Arabal: Umoriteljka iz zimske bašte, Narodna knjiga-Alfa, Beograd, 1995.
  • Patrik Beson: Lenjivica, Paideja, Beograd, 1998.
  • Emanuel Levinas: Nekoliko refleksija o filozofiji hitlerizma, DIP "Filip Višnjić", Beograd, 2000.
  • Mark Levi: A ako je to ipak bilo istina..., Plato, Beograd, 2004.
  • Mišel Onfre: Ateološka rasprava: fizika metafizike, Rad, Beograd, 2005.
  • Ežen Jonesko: Ludilo udvoje, Paideja, Beograd, 2008.

Nagrade i priznanja[uredi | uredi izvor]

  • Povelja Udruženja književnih prevodilaca SR Srbije povodom 25 godina postojanja za istrajno, predano i plodotvorno delanje na unapređivanju prevodilaštva i ostvarivanju zadataka Udruženja, 1976.
  • Zlatna značka Kulturno-prosvetne zajednice Srbije za nesebičan, predan i dugotrajan rad i stvaralački doprinos u širenju kulture, 1998.
  • Nagrada za životno delo Udruženja književnih prevodilaca Srbije, 1999.
  • Plaketa za izvanredne zasluge u programskoj delatnosti Kolarčeve zadužbine, 2006.
  • Nosilac posebnog priznanja umetnicima za vrhunski doprinos nacionalnoj kulturi u Republici Srbiji, „Službeni glasnik RS", br. 114/2007 i 16/2015.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Savremeni književni prevodioci Jugoslavije (ur. Slobodan A. Jovanović), Savez književnih prevodilaca Jugoslavije, Beograd, 1970.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]