Dvorac Tikveš

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Glavni tikveški dvorac

Dvorac Tikveš (Tikveški dvorac, Aleksandrov dvorac, Titov dvorac), je kompleks građevina i uslužnih objekata s manjim, takozvanim lovačkim i glavnim dvorcem na području Parka prirode Kopački rit u Baranji, u opštini Bilje, Osječko-baranjska županija u Hrvatskoj. Dvorac se nalazi u šumi severoistočno od naselja Bilje, 2,6 km od raskrsnice puteva prema naseljima Zlatnoj Gredi i naselju Tikveš.

Lovački dvorac[uredi | uredi izvor]

Lovački dvorac

U dunavskom poloju podignut je u 19. veku manji jednospratni lovački dvorac u šumskom i lovačkom kompleksu Tikveš. Dvorac je najverovatnije dao izgraditi nadvojvoda Fridrih Habsburški. Do Prvog svetskog rata služio je kao letnjikovac, a najčešće kao lovačka kuća.

Glavni tikveški dvorac[uredi | uredi izvor]

Glavni tikveški dvorac sagrađen je tridesetih godina 20. veka za potrebe dinastije Karađorđevića u klasicističkom stilu sa secesijskim oznakama. Pročelje dvorca klasicistički je ozidano fasadnom fugiranom ciglom, dok su uglovi omalterisani imitacijom kamenih blokova. Dvorac se po etažama sastoji od podruma, prizemlja, prvog sprata i tavana. Sredinom 20. veka sagrađeno je nekoliko zgrada i uslužnih objekata.

Posle Drugog svetskog rata u dvorac je dolazio tadašnji jugoslovenski predsednik Josip Broz Tito, ugošćujući u njemu svetske državnike i vodio ih u lov.

Đorđe Karađorđević[uredi | uredi izvor]

Posle hapšenja 1925. godine princ Đorđe Karađorđević interniran je u Lovački dvorac u Tikvešu, gde je, pod žandarmerijskom stražom, držan u izolaciji godinu dana. Zatim je prebačen u bolnicu za duševno obolele, u Toponici kod Niša, u kojoj je u izolaciji držan sve dok ga Nemci nisu oslobodili 1941. godine.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • „Kulturno-povijesna baština Osječko-baranjske županije“ (str. 21)
  • Biljana Bekić: „Baranjski dvorci od Eugena Savojskog do dinastije Habsburg“, Baranjski dom, I, 94, 8-9 - Beli Manastir, 8-9. XI. 2006.
  • Đorđe Karađorđević:„Istina o mome životu“, Prosveta, Beograd 1969, poglavlja „Sve staro, samo — rešetke nove“ (str. 406—427) i „U predsoblju pakla“ (str. 428—442).

Galerija[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]