Demonstracije u Beogradu 1992.

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Demonstracije u Beogradu 1992.

Naslovna stranica časopisa Vrenje, koji je deljen tokom protesta.
Vreme1. jun10. jul 1992.
Mesto
AkcijaDemonstracije, protesti
PovodRaspad SFRJ
Rat u Hrvatskoj
Rat u Bosni i Hercegovini
Sankcije SR Jugoslaviji
Cenzura medija
Autokratska vladavina
Ishod

Protesti spontano prestali;

Godinu dana nakon martovskih demonstracija iz 1991, studenti Beogradskog univerziteta, predvođeni Savezom studenata Elektrotehničkog fakulteta, 15. juna počinju demonstracije pod nazivom „Studentski protest 1992.“ koje su trajale čitavo leto.

Demonstracije su počele skupom ispred zgrade Rektorata, gde su okupljenim studentima podeljene novine pod naslovom „Vrenje“. Studenti su tražili:

  1. ostavku Slobodana Miloševića,
  2. raspuštanje Skupštine Srbije,
  3. raspisivanje izbora i
  4. formiranje koalicione vlade.

Protest je trajao na platou ispred Filozofskog fakulteta i u prostorijama tog i ostalih fakulteta na Studentskom trgu u Beogradu, zajedno sa koncertima, predstavama, predavanjima i performansima, a u julu je organizovan marš na Dedinje.

Uporedo sa ovim demonstracijama je održan i Vidovdanski sabor (28. juna 1992) kome se studenti nisu zvanično priključili, ali je kolona studenata prošla kroz masu ispred Skupštine u znak podrške.[1] Studentski protest se završio 10. jula.

Studentski protest 1992. godine je održan i u Nišu i Novom Sadu.

Hronologija protesta[uredi | uredi izvor]

Tokom prepodneva, već su napisani i zahtevi Studentskog protesta, koji će se nekoliko dana kasnije pojaviti u javnosti. Prvi put se pojavljuje i zvaničan zahtev za ostavkom Slobodana Miloševića.
  • 3. jun: Na Elektrotehničkom fakultetu u Beogradu je organizovan sastanak većine studentskih organizacija Beogradskog univerziteta. Prisutni su i predstavnici Saveza studenata Beograda, pod rukovodstvom Slaviše Orlovića. Na sastanku se prvi put zvanično pojavljuju četiri zahteva Studentskog protesta '92. Nakon vrlo burne rasprave zahtevi se u načelu prihvataju, ali se konačna odluka o početku protesta odlaže za sledeći sastanak.
  • 4. jun: Savez studenata Elektrotehničkog fakulteta u Beogradu organizuje protest studenata Beogradskog univerziteta ispred zgrade AEG fakulteta. Studenti su sat vremena sedeli i ćutali, uz povremeno čitanje proglasa u kojem se izražava nezadovoljstvo situacijom u kojoj se nalaze Beogradski univerzitet i srpsko društvo i zahteva se formiranje Vlade nacionalnog spasa.
Tokom večeri, u prostorijama SS Elektrotehničkog fakulteta je napravljen plan o organizaciji velikog protesta i zatvaranju studenata na fakultete.
  • 5. jun: Sastanak predstavnika 33 studentske organizacije u prostorijama Saveza studenata Beograda. Uz oprečna mišljenja i polemike, jedini rezultat je bio zakazivanje novog sastanka.
Izvršni odbor Saveza studenata Studentskog grada organizuje neuspešan miting sa zahtevima da se ruskoj i američkoj ambasadi uputi ultimatum za povlačenje sankcija.
  • 7. jun: U Studentskom gradu, grupa studenata, stanara doma, organizuje miting podrške Inicijativnom odboru Studentskog protesta.
  • 8. jun: Naučno nastavno veće Beogradskog univerziteta donosi Deklaraciju u vezi stanja u zemlji, kojom je postavljena dijagnoza, ali nije predložen lek.
U prostorijama Elektrotehničkog fakulteta je organizovan novi sastanak uz prisustvo preko 30 studentskih organizacija, na kome je i zvanično usvojen i izdat proglas studenata Beogradskog univerziteta sa 4 zahteva.
  • 10. jun: Tačno u podne organizovan je protest studenata ispred Pravnog fakulteta. Nakon protesta, organizovan je sastanak predstavnika studentskih organizacija, na kome je izabran Organizacioni odbor Studentskog protesta, u sastavu: Mlađan Đorđević (FPN), Aleksandar Vranić (FPN), Milan Ristić (ETF), Saša Marjanović (PMF), Zoran Popović (ETF), Vlatko Sekulović (PF), Mladen Durić (BF), Olga Kavran (PF), Milan Jovanović (FDU). Na sastanku je postignut dogovor o organizaciji mitinga ispred zgrade rektorata i najavljen je štrajk studenata.
  • 11. jun: Elektrotehnički fakultet je do daljeg obustavio ispitni rok.
  • 12. jun: Organizovan je sastanak predstavnika studentskih organizacija sa rektorom i grupom profesora. Nakon sastanka je održana konferencija za štampu na kojoj je, za 15. jun, zakazan veliki miting ispred zgrade rektorata.
Protestu se priključuje i student prorektor Dragan Đilas.[3]
Tokom večeri, u prostorijama Saveza studenata Elektrotehničkog fakulteta, definisan je raspored zatvaranja po fakultetima.
  • 14. jun: Na Bogoslovskom fakultetu je organizovan sastanak predstavnika studentskih organizacija, na kome je iznet i usvojen konačan plan „zauzimanja“ rektorata i tri fakulteta.
  • 15. jun: Tokom jutarnjih časova je organizovana sednica Naučno-nastavnog veća Beogradskog univerziteta, na kojoj je bila prisutna i studentska delegacija, sa zahtevom da se u tekst deklaracije unesu i studentski zahtevi i da se proglasi štrajk.[4]
U 12 časova počinje veliki protest studenata ispred zgrade rektorata beogradskog univerziteta.
U 15 časova je Organizacioni odbor Studentskog protesta proglasio štrajk studenata beogradskog univerziteta i pozvao studente da se zatvore u zgrade PMF-a, Filološkog i Filozofskog fakulteta, po sledećem rasporedu:
Filozofski: ETF, Arhitektonski, Farmaceutski, DIF, Rudarsko-Geološki, FON i Saobraćajni.
Filološki: Građevinski, Mašinski, Bogoslovski, sve Akademije, Defektološki, Tehnološki, FNO.
PMF: Medicinski, Poljoprivredni, Pravni, Ekonomski, Stomatološki, Veterinarski, FPN U 15 časova, u trenutku početka Protesta, počeo je sa radom Radio Indeks, direktnim uključenjem Slavice Jovović sa mitinga ispred zgrade Rektorata.
Predstavnik Bogoslovskog fakulteta, Mladen Durić (danas episkop diseldorfski i nemački Grigorije), odlazi da se zamonaši.

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]