Dimitrije Radojević
Dimitrije Radojević | |
---|---|
Datum rođenja | 1927. |
Mesto rođenja | Stanišić, Sombor, Kraljevina SHS |
Datum smrti | 1986. |
Mesto smrti | Zagreb, SFR Jugoslavija |
Dimitrije „Dino” Radojević (Stanišić, 1927 — Zagreb, 1986) bio je srpski pozorišni reditelj.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Godine 1950. je završio studije režije na Akademiji umetnosti u Ljubljani. Po završetku studija tri godine provodi u Prešernovom pozorištu u Kranju, gde režira dela Šekspira, Gorkog i Cankara. Na poziv Branka Gavele prelazi u novoosnovano Zagrebačko pozorište.[1] Tu ostvaruje nekoliko antologijskih režija i predstava koje su obeležile to pozorište.
Tokom karijere režirao je drame američkih pisaca, klasike, kao i moderne klasike i drame modernih jugoslovenskih pisaca. Režirao je u Hrvatskom narodnom kazalištu, na Splitskom letu i Dubrovačkim letnjim igrama. Više godina je predavao glumu na zagrebačkoj Akademiji dramske umetnosti.[1]
Kao pomoćnik reditelja učestvovao je u snimanju filmova Carevo novo odelo (1961) i Opsada (1956). Miroslav Krleža je za Radojevića rekao da je režirao najbolju predstavu 20. veka (reč je o Krležinoj jednočinki Kraljevo).[traži se izvor]
Nagrade[uredi | uredi izvor]
- Nagrada grada Zagreba[2]
- Nagrada „Dubravko Dujšin”[2]
- Nagrada Gavellinih večeri[2]
- Nagrada „Vladimir Nazor”[2]
- Sterijina nagrada za režiju 1971.[2]
- Posmrtno mu je dodeljena Nagrada „Marul” za doprinos pozorišnoj umetnosti, 1986.[2]
Odabrana teatrografija[uredi | uredi izvor]
- Vještice iz Salema (1954)[2]
- Sjećanje na dva poneđeljka (1958)[2]
- Mačka na vrućem limenom krovu (1956)[2]
- Tramvaj zvan žudnja (1960)[2]
- Kralj Edip (1963)[2]
- Kralj Lir (1958)[2]
- Hamlet (ZDK, 1964; Dubrovačke ljetne igre, 1974)[2]
- Kako hoćete (1978)[2]
- Ričard II(1980)[2]
- San ivanjske noći (1984)[2]
- Dugo putovanje u noć (1958)[2]
- Mrtvački ples (1965)[2]
- Kraljevi[2]
- Minigolf (1968)[2]
- Hrvatski Faust (1982)[2]
- Tigar (1969)[2]
- Klupko (1971)[2]
- Đimi odlazi (1975)[2]
- Svečana večera u pogrebnom poduzeću (1982)[2]
- Pravednik ili Kolo oko stare fontane (1961)[2]
- Put u raj (1973)[2]
- Šest lica traže autora (1965)[2]
- Viktor ili đeca na vlasti (1974)[2]
- Život Galilejev (1969)[2]
- Nevidljiva kapija (1957)[2]
- Zatočenici Altone (1962)[2]
- Vrag i dobri Bog (1964)[2]
- Hasanaginica (1976)[2]
- Štrokoloko i Malapala (1972)[2]
- Sablazan u dolini sv. Florijana (1961)[2]
- Pustolov pred vratima (1961)[2]
- Posjeta stare dame (1962)[2]
- Requiem za iskušenicu (1962)[2]
- Žak fatalist i njegov gospodar (1981)[2]
- Čovjek je čovjek (1973)[2]
- Sunce zalazi (1974)[2]
- Kaligula (1961)[2]
- Lope de Vega (1971)[2]