Emerik Ugarski

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Emerik Ugarski
Lični podaci
Datum rođenja1174.
Mesto rođenja1174.,
Datum smrti30. novembar 1204.(1204-11-30) (29/30 god.)
Mesto smrtiEstergom, Kraljevina Ugarska
GrobJegra
Porodica
SupružnikKonstanca od Aragona
PotomstvoLadislav III Ugarski
RoditeljiBela III
Agnesa od Antiohije
DinastijaArpadovići
Kralj Ugarske, Dalmacije i Hrvatske
Period1196—1204.
PrethodnikBela III Ugarski
NaslednikLadislav III Ugarski

Emerik Ugarski (11741204) je bio ugarski i dalmatinsko-hrvatski kralj iz dinastije Arpadovića od 1182. do 1204. godine.[1] Bio je sin i nesporni naslednik kralja Bele III. Krunisan je dok mu je otac još bio živ, ali je posle očeve smrti morao da se bori sa bratom Andrijom.

Borbe sa bratom[uredi | uredi izvor]

Njegov brat Andrija je od oca nasledio veliko blago i novac, ali i zakletvu da vodi jedan krstaški rat za oslobođenje Svete zemlje. Andrija je nasledstvo prihvatio, ali je sve potrošio. Zato je potegao za bratovljevim nasledstvom. Uz pomoć austrijskog i štajerskog vojvode Leopolda Bamberškog, 1197. godine je napao brata Emerika i pobedio ga kod Mačka u Slavoniji, nateravši ga da mu prepusti Hrvatsku i Dalmaciju. Odmah potom mu je na silu oteo još Bosnu, Ramu i Hum, a zatim je pokušao da mu otme celu Ugarsku. Emerik ga je u tome sprečio.

Krstaški pohod[uredi | uredi izvor]

Pečat Emerika Ugarskog

Emerik je s bratom Andrijom 1200. godine primio od pape krst, koji ih je obavezao na pohod (na šta je Andriju i očevo zaveštanje obavezivalo). Međutim, krstaši Mleci su na prolasku kroz Dalmaciju na juriš zauzeli Zadar, opljačkali ga i mnoge Zadrane pobili. Papa je uzalud tražio od dužda Enrika Dandola da nadoknadi štetu.

Intervencije na Balkanu[uredi | uredi izvor]

Emerik se na poziv Nemanjinog sina Vukana umešao 1201. godine u sukob srpskog velikog župana s bratom Stefanom oko sporne vrhovne vlasti u Raškoj. Postavivši Vukana za velikog župana i gospodara Srbljem, proglasio se i sam kraljem Srbije.

Godine 1202. je nameravao da se umeša i u bugarske stvari, ali je papa bugarskom caru Kalojanu poslao krunu, pa je Emerik odustao nakon pregovora s papinim legatom kod Kovina, na Dunavu. Tokom spremanja krstaškog pohoda na Bosnu protiv bana Kulina, papa ga je preduhitrio poslavši svog legata koji je bez nasilja rešio problem obraćenja bosanskih jeretika.

Brak i dete[uredi | uredi izvor]

Brak s princezom Konstancom Aragonskom je doneo u kraljevska znamenja aragonski grb (crvene i zlatne pruge mađarskog grba su kasnije romantično tumačene kao četiri ugarske reke). Neposredno pred smrt je venčao kraljevstvom svog maloletnog sina Ladislava.

Emerikov sin, Ladislav III je krunisan kao trogodišnje dete. Odmah zatim je njegov stric na saboru u Jegri uzeo svu kraljevsku vlast. Konstanca Aragonska, udovica Emerikova, pobegla je s detetom, nejakim kraljem u Beč, gde je Ladislav III umro.

Porodično stablo[uredi | uredi izvor]

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
16. Almoš Hrvatski
 
 
 
 
 
 
 
8. Bela II Ugarski
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
17. Predslava Kijevska
 
 
 
 
 
 
 
4. Geza II Ugarski
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
18. Uroš I Vukanović
 
 
 
 
 
 
 
9. Jelena Vukanović
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
2. Bela III Ugarski
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
20. Vladimir Monomah
 
 
 
 
 
 
 
10. Mistislav I Veliki
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
21. Gita od Veseksa
 
 
 
 
 
 
 
5. Eufrosina Kijevska
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
11. Ljubava Dmitrijevna
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
1. Emerik Ugarski
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
6. Rene od Šatijona
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
3. Agnesa od Antiohije
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
28. Boemund Tarentski
 
 
 
 
 
 
 
14. Boemund II od Antiohije
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
29. Konstanca Francuska
 
 
 
 
 
 
 
7. Konstanca Antiohijska
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
30. Balduin II Jerusalimski
 
 
 
 
 
 
 
15. Alisa Antiohijska
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
31. Morfija od Melitene
 
 
 
 
 
 

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]


Kralj Ugarske
(1174—1204)