Заљубљени Шекспир

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Zaljubljeni Šekspir
Filmski poster
Izvorni naslovShakespeare in Love
RežijaDžon Maden
ScenarioMark Norman
Tom Stopard
ProducentDejvid Parfit
Dona Dželoti
Harvi Vajnstin
Edvard Zvik
Mark Norman
Glavne ulogeGvinet Paltrou
Džozef Fajns
Džefri Raš
Kolin Fert
Ben Aflek
Džudi Denč
Tom Vilkinson
Imelda Stonton
Rupert Everet
MuzikaStiven Vorbek
Producentska
kuća
Miramax Films (SAD)
Alliance Atlantis (Kanada)
Universal Pictures (ostale zemlje)
Godina1998.
Trajanje123 minuta[1]
ZemljaSAD
Ujedinjeno Kraljevstvo
Jezikengleski
Budžet25 miliona dolara
Zarada289,3 miliona dolara[2]
Veb-sajtwww.miramax.com/movie/shakespeare-in-love
IMDb veza

Zaljubljeni Šekspir (engl. Shakespeare in Love) je istorijski ljubavno-humoristički film iz 1998. godine, koji je režirao Džon Maden prema scenariju koji su napisali Mark Norman i Tom Stopard. Glavne uloge u filmu tumače Gvinet Paltrou, Džozef Fajns, Džefri Raš, Kolin Fert, Ben Aflek, Džudi Denč, Tom Vilkinson, Imelda Stonton i Rupert Everet. Radnja prati izmišljenu ljubavnu vezu dramskog pisca Vilijama Šekspira (Fajns) i Viole de Leseps (Paltrou), tokom koje Šekspir piše Romea i Juliju. Nekoliko likova je zasnovano na istorijskim ličnostima, a mnogi od likova, replika i zapleta aludiraju na Šekspirove drame.

Film je naišao na pozitivne reakcije kritičara i ostvario je finansijski uspeh zaradivši preko 289 miliona dolara širom sveta, po čemu je deveti film sa najvećom zaradom 1998. godine. Kritičari su naročito pohvalili vešt zaplet i balansiranje komedije i drame, kao i visoki kvalitet dijaloga, glume i scenografije. Film je bio nominovan za trinaest Oskara, a osvojio je sedam: za najbolji film, najbolju glumicu (Paltrou), najbolju sporednu glumicu (Denč), najbolji originalni scenario, najbolju originalnu muziku, najbolju scenografiju i najbolju kostimografiju. Takođe je osvojio tri nagrade Zlatni globus (uključujući onu za najbolji mjuzikl ili komediju), dve nagrade Udruženja filmskih glumaca i četiri nagrade BAFTA (uključujući onu za najbolji film).

Radnja[uredi | uredi izvor]

U Londonu 1593. godine, Vilijam Šekspir je dramski pisac i povremeni glumac koji radi za Filipa Hensloua, vlasnika Rouz teatra. Boreći se sa autorskom blokadom sa novom komedijom Romeo i Etel, gusarska ćerka, Šekspir pokušava da zavede Rozalin, ljubavnicu Ričarda Berbedža, vlasnika rivalskog teatra, i da ubedi Berbedža da kupi predstavu od Hensloua. Šekspir dobija savet od rivalskog dramskog pisca Kristofera Marloua, ali je očajan kada sazna da Rozalin spava sa Edmundom Tilnijem. Očajni Henslou, u dugovima prema nemilosrdnom lihvaru Fenimanu, svejedno započinje audicije.

Viola de Leseps, ćerka bogatog trgovca, koja je gledala Šekspirove drame na dvoru, prerušava se u muškarca i pod imenom Tomas Kent nastupa na audiciji. Kent privlači Šekspirovu pažnju govorom iz Dva gospodina iz Verone, ali beži kada Šekspir krene da ga ispituje. On prati Kenta do Violine kuće i ostavlja poruku njenoj guvernanti, tražeći od Kenta da započne probe u teatru.

Šekspir se ušunja na bal u ovoj kući, gde Violini roditelji dogovaraju njenu veridbu sa lordom Veseksom, aristokratom kome je potreban novac. Plešući sa Violom, Šekspir ostaje bez reči. Suočen sa Veseksom, Šekspir se predstavlja kao Kristofer Marlou. Veseks izbacuje „Marloua” i preti da će ga ubiti. Šekspir pronalazi Violu na njenom balkonu, gde priznaju osećanja jedno drugom pre nego što ga njena guvernanta otkrije i beži.

Inspirisan Violom, Šekspir brzo prepravlja predstavu u ono što će postati Romeo i Julija. Počinju probe, sa Tomasom Kentom kao Romeom, vodećim glumcem u tragedijama Nedom Alenom u ulozi Merkucija, dok Feniman, kao ljubitelj pozorišta, dobija manju ulogu. Nakon što Šekspir otkrije Violin pravi identitet, oni započinju tajnu aferu.

Viola je pozvana na dvor da dobije odobrenje za njen predloženi brak sa Veseksom. Šekspir je prati, prerušen u rođaku njene guvernante, i anonimno ubeđuje Veseksa u javnosti da se opkladi sa 50 funti da predstava može da prikaže pravu prirodu ljubavi, iznos koji je Šekspiru potreban da kupi udeo u pozorištu. Kraljica Elizabeta I izjavljuje da će ona presuditi o opkladi.

Berbedž saznaje da je Šekspir zaveo Rozalin i prevario ga da plati za predstavu, i započinje kavgu u Rouz teatru sa svojim društvom. Glumci odbijaju Berbedža i njegove ljude, nakon čega proslavljaju u pabu, gde pijani Henslou otkriva Violi da je Šekspir oženjen, ali razdvojen od svoje žene. Stižu vesti da je Marlou ubijen. Šekspir opterećen krivicom pretpostavlja da je Veseks ubio Marloua, verujući da je on Violin ljubavnik, dok Viola veruje da je Šekspir bio žrtva. Šekspir se pojavljuje u njenoj crkvi, ublažavajući Violine strahove i zastrašujući Veseksa, koji veruje da je duh. Viola priznaje svoju ljubav prema Šekspiru, ali i to da ne može izbeći svoju dužnost da se uda za Veseksa.

Džon Vebster, neprijatan mladić koji se mota po pozorištu, vidi Šekspira i Violu koji vode ljubav i obaveštava Tilnija, koji zatvara Rouz teatar zbog kršenja zabrane ženama da glume. Violin identitet je razotkriven, ostavljajući Šekspira bez scene i glavne uloge, sve dok Berbedž ne ponudi svoje pozorište i slomljeni Šekspir ne preuzme ulogu Romea. Nakon venčanja, Viola saznaje da će predstava biti izvedena tog dana i beži do pozorišta. Ona čuje da dečak koji igra Juliju ne može da nastupi, jer mu se glas promenio, i Henslou traži od nje da ga zameni. Ona igra Juliju kraj Šekspirovog Romea pred oduševljenom publikom.

Neposredno nakon završetka predstave, Tilni stiže da uhapsi sve zbog Violine uloge, ali kraljica se otkriva pred prisutnima i obuzdava ga, pretvarajući se da je Kent muškarac koji „izuzetno liči” na ženu. Nemoćna da okonča zakoniti brak, ona naređuje Violi da otplovi sa Veseksom u Virdžiniju. Kraljica takođe kaže Veseksu, koji je pratio Violu do pozorišta, da su Romeo i Julija dobili opkladu za Šekspira i daje Kentu da isporuči njegovih 50 funti sa uputstvima da napiše nešto „malo veselije sledeći put, za Dvanaestu noć”.

Viola i Šekspir se opraštaju, a on se zaklinje da će je ovekovečiti, dok zamišlja početak Dvanaeste noći, u liku žene prerušene u muškarca koja se nasuka nakon putovanja u stranu zemlju.

Uloge[uredi | uredi izvor]

Glumac Uloga
Džozef Fajns Vilijam Šekspir
Gvinet Paltrou Viola de Leseps
Džefri Raš Filip Henslou
Kolin Fert lord Veseks
Ben Aflek Ned Alen
Džudi Denč kraljica Elizabeta I
Sajmon Kalou Edmund Tilni
Džim Karter Ralf Bešford
Martin Kluns Ričard Berbedž
Entoni Šer dr Mot
Imelda Stonton guvernanta
Tom Vilkinson Hju Feniman
Rupert Everet Kristofer „Kit” Marlou

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Shakespeare in Love (15)”. BBFC. 11. 1. 1999. Pristupljeno 18. 11. 2014. 
  2. ^ "Shakespeare in Love (1998)". Box Office Mojo. IMDb. Retrieved 19 February 2012.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]