Zvonik

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Zvonik

Zvonik ili zvonara[1] je samostalna građevina ili deo građevine (npr. crkve) na kome se nalazi zvono). Ako je uz građevinu, može imati zaseban ulaz, ili se u zvonik ulazi iz nje.

Zvonik je obično visok, kako bi se zvuk zvona što dalje čuo, pa su stoga zvonici često najupečatljivija obeležja (engl. landmark) starih gradova. Na zvoniku se često nalazi i sat. U zavisnosti od podneblja, zvonici su se pravili od različitih materijala: kamena, opeke ili drveta, a u novije vreme i od armiranog betona ili čelika.

Na području Šumadije, ali i drugde, se uz crkve brvnare javljaju zvonici od drveta, jednostavne rešetkaste konstrukcije, sa krovnim pokrivačem najčešće od šindre (kao i same crkve).

U južnoslovenskom primorju su zvonici kod manjih crkava najčešće na pročelju, a kod velikih se grade kao zasebne građevine. I od ovog „pravila“ postoje brojni izuzeci.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Ilustrovani rečnik izraza u narodnoj arhitekturi, Slobodan Nenadović, Prosveta. 2002. ISBN 978-86-07-01362-3. str. 347.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]