Zlatko Hasanbegović

Zlatko Hasanbegović
Lični podaci
Datum rođenja	(1973-06-14)14. jun 1973.
Mesto rođenja	Zagreb, SR Hrvatska SFRJ
Državljanstvo	Hrvatska
Religija	Musliman
Univerzitet	Sveučilište u Zagrebu
Zanimanje	Istoričar
Porodica
Supružnik	Lamija Hasanbegović
Deca	Dvoje
Politička karijera
Politička stranka	Hrvatska čista stranka prava (1996—1997) Hrvatska demokratska zajednica (od 2015)
Mandati Saborski zastupnik 14. oktobar 2016. Predsednik Kolinda Grabar Kitarović Predsednik vlade Tihomir Orešković Minstar kulture 22. januar 2016 — 19. oktobar 2016. Predsednik Kolinda Grabar Kitarović Predsednik vlade Tihomir Orešković Prethodnik Berislav Šipuš Naslednik Nina Obuljen Koržinek

Zlatko Hasanbegović (Zagreb, 1973) hrvatski je istoričar i političar. Bio je ministar kulture u trinaestom sazivu Vlade Republike Hrvatske.

Mladost i obrazovanje

Zlatko Hasanbegović je rođen 14. juna 1973. godine u Zagrebu. Roditelji su mu Bošnjaci, Ibrahim iz Gradiške i Zumreta, djevojačko Prohić, iz Gračanice. Porodica njegove majke preselila se iz Gračanice u Zagreb 1941. godine. Njegov djed Sabrija Prohić je bio bogati industrijalac sa imovinom po cijeloj Kraljevini Jugoslaviji. Tokom Drugog svjetskog rata, porodica Prohić je sakrila Jevrejku iz Gračanice u svojoj kući u Zagrebu. Nakon rata, nova komunistička vlast ih je optužila za šverc devizama i uhapsila ih. Sabrija je pokušao pobjeći u Argentinu, ali je uhvaćen i kasnije ubijen kao „klasni neprijatelj”, a cjelokupna imovina je konfiskovana.

Zlatko je završio osnovnu i srednju školu u Zagrebu, nakon čega upisuje Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, gdje je diplomirao istoriju. Stekao je doktorat na istom fakultetu iz istorije 2009. godine pod nadzorom Ive Goldštajna.

Karijera

Hasanbegović je radio kao naučni saradnik na Institutu društvenih nauka Ivo Pilar. Bio je urednik časopisa Pilar, član izvršnog odbora Medžlisa islamske zajednica Zagreba.

Predsjednik je nadzornog obora Počasnog blajburškog voda, organizacije koja je glavni organizator komemoracije u Blajburgu i saradnik raznih inicijativa za utvrđivanje žrtava komunizma. Predmet njegovog interesovanja je odnos savremene hrvatskog nacionalizma, posebno Stranka prava i njenih ogranaka, islam u Hrvatskoj i islam u Bosni i Hercegovini tokom 19. i 20. vijeka. Hasanbegović je istraživao muslimansku komponentu hrvatske buržoarske klase do 1945. godine i političke i vjersko-etničke odnose u Bosni i Hercegovini od početka austrougarske vladavine 1878. godine do dolaske komunista na vlast četrdesetih godina 20. vijeka.

Hasanbegović je objavio prevode nakoliko eseja na hrvatski jezik: „Against Democracy and Equality: The European New Right” od Tomislava Sunića, „The Holocaust Industry” od Normana Finkelštajna, „Intellectual Terrorism” od Jura Vujića, „Communism and Nazism” od Alena de Benua i „Wahhabism” od Hamida Algara.

U politiku je ušao u mladosti kao član Hrvatske čiste stranke prava. Hrvatskoj demokratskoj zajednici se pridružio 2015. godine. U televizijskoj emisije „Otvoreno” na Hrvatskoj radio-televizije 8. avgusta 2015. izjavio je da antifašizam nije utemeljen u ustavu Republike Hrvatske: „Domovinski rat je jedini u 20. stoljeću u kojoj su Hrvati izašli kao istinski pobjednici i jedini temelj na kojem se treba graditi Hrvatska. Duhovi i zlodusi prošlosti izazivat će stalni rascjep i beskrajne debate. Antifašizam nije temelj ove države već floskula koja nema utemeljenje u ustavnom tekstu, ne spominje se nigdje ni jednom riječju u Ustavu”.

Zamjenik predsjednika Hrvatskog sabora i profesor ustavnog prava Robert Podolnjak iz vladajućeg Mosta nezavisnog lista, kao i mnogi drugi, iznio je mišljenje da je antifašizam utemeljen u hrvatskom ustavu.

Hasanbegović je rekao da su njegove primjedbe o antifašizmu povezane sa nasljeđem jugoslovenskog totalitarizma i titoizmom: „Svi oni zlorabe pojam antifašizma, a svaki ozbiljan povjesničar zna da on može biti fluidan jer mu se mogu pripisivati mnoga različita značenja. Antifašist je bio i Staljin i Tito i Pol Pot i američki general Paton kojeg su spominjali saborski zastupnici koji mene žele podučavati povijesti. Ne govorimo o apstraktnom antifašizmu nego o jugoslavenskom totalitarnom naslijeđu. Hrvatska moderna država je nastala kao suprotnost jugoslavenskom komunizmu. I sve temeljne hrvatske ustavne vrednote — demokracija, parlamentarizam, nezavisnost, sloboda i ljudska prava — u savršenoj su suprotnosti s jugoslavenskim totalitarnim naslijeđem. Svoje načelno stajalište o titoizmu iznosio sam javno i ne vidim razlog da mijenjam ijedan zarez u svojim izjavama jer sam sve te izjave davao pod punom materijalnom i znanstvenom odgovornošću”.

Ministar kulture

Zlatko Hasanbegović je 22. januara 2016. godine postao ministar kulture u vladi Tihomira Oreškovića. Dio kulturnih radnika izrazilo je svoje nezadovoljstvo uglavnom zbog njegovih komentara o antifašizmu, kao i zbog manjka iskustva u kulturnim djeltnostima. Građanska inicijativa „Platforma 112”, koja je okupljala 70 nevladinih organizacija, održala je protest izpred zgrade Hrvatskog sabora na nakon glasanja o novoj vladi, pozivajući poslanike da glasaju protiv Oreškovićeve vlade zbog Hasanbegovića. Hrvatsko novinarsko društvo izdalo je saopštenje u kome se snažno protivi Hasanbegovićevoj kandidatiru na mjesto ministra kulture.

Cetar Simina Vitentala sa sjedištem u Izraelu pozvalo je hrvatsku vladu da opozove Hasanbegovića, rekavši da je zauzeo nadmen stav prema hrvatskom otporu fašizmu tokom Drugog svjetskog rata. Hrvatski helsinški odbor i Inicijativa EU 1481 Matice hrvatske odbacili su optužbe protiv Hasanbegovića kao neosnovane. Hasanbegović je naveo da protesti protiv njega ne podržavaju sve činjenice, ali su zasnovane na selektivnom korišćenju njegovih različitih iskaza.

Kao jedan od njegovi prvih poteza na mjestu ministra, Hasanbegović je objavio da nema potrebe za nastavkom vladinog finansiranja neprofitnih medija. Međunarodna i Evropska federacija novinara udružile su svoje filijale u Hrvatskoj, HND i Sindikat hrvatskih novinara u osudi ove odluke, kao i Hasanbegovićevo raspuštanje Stručnog odbroa za neprofitne medije prije kraja njenog mandata.

Prema novom budžetu za 2016. godinu, Vlada Hrvatske je prestala sa finansiranjem određenih kulturnih projekata i neprofitnih medija, što je Hasanbegović opisao kao „finansijski reket”, dodajući da novac poreskih obveznika ne treba da se koristi na netransparentan način ni za levičarske ni za desničarske medije.

U maju je potpisao ugovor o saradnji sa mađarskim ministrom ljudskih resurska Zoltanom Balogom. Na 17. izbornoj konvenciji Hrvatske demokratske zajednice, Hasanbegović je osvojio najviše glasova i izabran je u predsjedništvo HDZ.

Nakon što je Hrvatski sabor izglasao nepovjerenje Oreškovićevoj vladi, cio njegov kabinet je podnio ostavku, dok se Sabor raspustio što je dovelo do novih izbora. Na parlamentarnim izborima 2016, Hasanbegović je izabran za saborskog zastupnika kao HDZ kandidat. Novoizabrani predsjednik HDZ Andrej Plenković formirao je novu vladu, u kojoj je novi ministar kulture postala Nina Obuljen Koržinek, zbog čega je Zlatko Hasanbegović izkazao negodovanje.

HOP kontroverze

Hasanbegoviće je 1996. godine napisao najmanje dva članka u časopisu „Nezavisna Država Hrvatska”, u kojima je veličao ustaše kao heroje i mučenike. Časopis je uređivao desničarski Hrvatski oslobodilački pokret, a Hasanbegović se opisuje kao mladi član tog pokreta. Komentarišući svoje članke iz 1996. Hasanbegović je dvadeset godine kasnije izjavio da su zločini ustaša bili „najveći moralni propust” u hrvatskoj istoriji i dodaje: „koristiti selektivno potpuno periferne izjave izvađene iz konteksta prije više od 20 godina iz mog mladenačkog razdoblja predstavlja najobičniju političku manipulaciju”. Takođe je negirao da je ikada bio član Hrvatskog oslobodilačkog pokreta.

Početkom devedesetih godina 20. vijeka, Hasanbegović je fotografisan u Splitu sa kapom na glavi na kojoj se navodno nalazi ustaški znak. Fotografija je ponovo objavljena 2016. godine i njeno pojavljivanje u hrvatskim medijima izazvalo je veliku reakciju, uprkos Hasanbegovićevom negiranju da je nosio ustašku kapu, tvrdeći da je fotografija napravljena 1993. godine i da je izmanipulisan. On je priznao da se nalazi na fotografiji, ali tvrdi da je nosio crnu kapu koja je bila dio uniforme Hrvatskih odbrambenih snaga, paravojske Hrvatske stranke prava (1991—1992). Pripadnici HOS nikada nisu nosili takve kape kao dio svoje uniforme, ali neki ekstremni članovi (kao komandant splitskog bataljona Marko Skejo) posjedovali su ustaške kape.

Dela

• Hasanbegović, Zlatko (2007). Muslimani u Zagrebu 1878-1945: Doba utemeljenja. Institut društvenih znanosti Ivo Pilar. 
• Hasanbegović, Zlatko (2012). Jugoslavenska muslimanska organizacija 1929—1941: (u ratu i revoluciji 1941—1945.). Bošnjačka Nacionalna Zajednica.