Ivan Generalić
Ivan Generalić | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 21. decembar 1914. |
Mesto rođenja | Hlebine, Austrougarska |
Datum smrti | 27. novembar 1992.77 god.) ( |
Mesto smrti | Koprivnica, Hrvatska |
Ivan Generalić (Hlebine, 21. decembar 1914 — Koprivnica, 27. novembar 1992) bio je hrvatski naivni slikar.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Po zanimanju je poljoprivrednik. Crtanjem se počeo baviti od najranije mladosti, a slikarstvom od 1930. kada se upoznaje sa Krstom Hegedušićem koji ga upućuje u slikarske tehnike.
Profesor Hegedušić je bio impresioniran ranim skicama Ivana Generalića i pomogao mu je da organizuje svoju prvu izložbu u Umetničkom paviljonu u Zagrebu 1931, gde izlaže crteže i akvarele u okviru grupe Zemlja.
Generalić je najsnažnija slikarska ličnost podravskog basena i Hlebinske škole (termin koji je uveo Krsto Hegadušić 1931). Neko vreme je vodio i slikarsku školu u Hlebinama.
U ranim delima nakon rata Generalić pretežno slika socijalno-kritičke i realističke motive iz seljačkog života (Ciganski svati, Sprovod Štefa Halačeka, Rekvizicija, Gradnja zadružnog doma) u tehnici akvarela na papiru, ulja na platnu, te tempere i ulja na staklu sa jakim kolorističkim akcentima. Posle slika većinom na staklu, tehnici, koja je veremenom stvorila veliki slikarski svet naivne umetnosti hlebinskog kluba.
Pedesetih i šezdesetih godina Generalićeva imaginacija sve više prečišćava stare teme i fantaziju oslobađa do nadrealistizma (Rogati konj, Jelenski svati, Drvosječe, Moj Pariz). Sedamdeseth godina teme se svode na odnos slikarevog duha i odnosa prema svetu i životu (Mona Liza, Štuce, Smrt Mirka Viriusa, Autoportret)
Izlagao je na svim izložbama Zemlje i hrvatskih seoskih slikara. Prvi put samostalno izlaže 1937. u Novom Sadu, a zatim 1938. u Zagrebu. Posle rata izlaže u nizu izložbi hrvatskog i jugoslovenskog slikarstva u zemlji i inostranstvu: samostalno u Parizu 1953, učetvuje na Bijenalu u Sao Paulu 1955, na iložbi „50 godina moderne umetnosti“ u Briselu 1958, kada njegovo delo definitivno ulazi u istoriju svetskr umetnosti. Godine 1976. izlaže na Prvom internacionalnom salonu savremene umetnosti — Yugoslavie — Pientres et Sculpteurs naif u Gran Paleu u Parizu. Internacionalni žiri dodeljuje mu Gran pri „Naivi ‘70“ 1970. godine u Zagrebu.
Začetnik je savremenog hrvatskog naivnog slikarstva, središnja ličnost i mentor druge generacije hlebinske škole slikarstva. Samostalno je izlagao u Parizu, Briselu, Baden Badenu, Bazelu, Bratislavi, Šangaju, Pekingu, Tokiju, Lenjingradu, Madridu, Sao Paolu, što je afirmisalo hrvatsku i jugoslovensku naivnu umetnost u svetu. Skoro ceo život je proveo u Podravini, sa izuzetkom boravka u Parizu 1953.
Generalićevi omiljeni motivi su gigantski cvetovi i detalji iz prirode. Njegovo najpoznatije delo su Jelenski svati iz 1959.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- O. Bihalji-Merin, Ivan Generalić, Baden-Baden 1960;
- D. Baličević, Ivan Generalić, Zagreb 1962;
- Ž. Grum, The Hlebine Shool, Zagreb 1962;
- B. Kelemen, Naivno slikarstvo Jugoslavije, Zagreb 1969;
- N. Tomašević, Magični svet Ivana Generalića, Beograd 1976;
- B. Kelemen, Ivan Generalić (katalog), Zagreb 1976.
- Tekst Nade Križić, kustosa Muzeja primitivne umjetnosti u Zagrebu, u Enciklopediji Jugoslavije, JLZ Zagreb 1986.