Ivan Generalić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ivan Generalić
Ivan Generalić
Lični podaci
Datum rođenja(1914-12-21)21. decembar 1914.
Mesto rođenjaHlebine, Austrougarska
Datum smrti27. novembar 1992.(1992-11-27) (77 god.)
Mesto smrtiKoprivnica, Hrvatska

Ivan Generalić (Hlebine, 21. decembar 1914Koprivnica, 27. novembar 1992) bio je hrvatski naivni slikar.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Po zanimanju je poljoprivrednik. Crtanjem se počeo baviti od najranije mladosti, a slikarstvom od 1930. kada se upoznaje sa Krstom Hegedušićem koji ga upućuje u slikarske tehnike.

Profesor Hegedušić je bio impresioniran ranim skicama Ivana Generalića i pomogao mu je da organizuje svoju prvu izložbu u Umetničkom paviljonu u Zagrebu 1931, gde izlaže crteže i akvarele u okviru grupe Zemlja.

Generalić je najsnažnija slikarska ličnost podravskog basena i Hlebinske škole (termin koji je uveo Krsto Hegadušić 1931). Neko vreme je vodio i slikarsku školu u Hlebinama.

U ranim delima nakon rata Generalić pretežno slika socijalno-kritičke i realističke motive iz seljačkog života (Ciganski svati, Sprovod Štefa Halačeka, Rekvizicija, Gradnja zadružnog doma) u tehnici akvarela na papiru, ulja na platnu, te tempere i ulja na staklu sa jakim kolorističkim akcentima. Posle slika većinom na staklu, tehnici, koja je veremenom stvorila veliki slikarski svet naivne umetnosti hlebinskog kluba.

Pedesetih i šezdesetih godina Generalićeva imaginacija sve više prečišćava stare teme i fantaziju oslobađa do nadrealistizma (Rogati konj, Jelenski svati, Drvosječe, Moj Pariz). Sedamdeseth godina teme se svode na odnos slikarevog duha i odnosa prema svetu i životu (Mona Liza, Štuce, Smrt Mirka Viriusa, Autoportret)

Izlagao je na svim izložbama Zemlje i hrvatskih seoskih slikara. Prvi put samostalno izlaže 1937. u Novom Sadu, a zatim 1938. u Zagrebu. Posle rata izlaže u nizu izložbi hrvatskog i jugoslovenskog slikarstva u zemlji i inostranstvu: samostalno u Parizu 1953, učetvuje na Bijenalu u Sao Paulu 1955, na iložbi „50 godina moderne umetnosti“ u Briselu 1958, kada njegovo delo definitivno ulazi u istoriju svetskr umetnosti. Godine 1976. izlaže na Prvom internacionalnom salonu savremene umetnosti — Yugoslavie — Pientres et Sculpteurs naif u Gran Paleu u Parizu. Internacionalni žiri dodeljuje mu Gran pri „Naivi ‘70“ 1970. godine u Zagrebu.

Začetnik je savremenog hrvatskog naivnog slikarstva, središnja ličnost i mentor druge generacije hlebinske škole slikarstva. Samostalno je izlagao u Parizu, Briselu, Baden Badenu, Bazelu, Bratislavi, Šangaju, Pekingu, Tokiju, Lenjingradu, Madridu, Sao Paolu, što je afirmisalo hrvatsku i jugoslovensku naivnu umetnost u svetu. Skoro ceo život je proveo u Podravini, sa izuzetkom boravka u Parizu 1953.

Generalićevi omiljeni motivi su gigantski cvetovi i detalji iz prirode. Njegovo najpoznatije delo su Jelenski svati iz 1959.

Literatura[uredi | uredi izvor]

O. Bihalji-Merin, Ivan Generalić, Baden-Baden 1960;
D. Baličević, Ivan Generalić, Zagreb 1962;
Ž. Grum, The Hlebine Shool, Zagreb 1962;
B. Kelemen, Naivno slikarstvo Jugoslavije, Zagreb 1969;
N. Tomašević, Magični svet Ivana Generalića, Beograd 1976;
B. Kelemen, Ivan Generalić (katalog), Zagreb 1976.
Tekst Nade Križić, kustosa Muzeja primitivne umjetnosti u Zagrebu, u Enciklopediji Jugoslavije, JLZ Zagreb 1986.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]