Islamska deklaracija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Islamska deklaracija
Islamska deklaracija
Nastanak i sadržaj
AutorAlija Izetbegović
Jeziksrpskohrvatski
Izdavanje
Datum1970.
Tip medijatvrd povez
Prevod
Datum
izdavanja
1990.

Islamska deklaracija, je naziv knjige koju je objavio Alija Izetbegović 1970. godine, a ponovno objavljena 1990. godine u Sarajevu. Knjiga predstavlja viđenje Alije Izetbegoviće islama i modernizacije. Podnaslov knjige je „Jedan program islamizacije muslimana i muslimanskih naroda“.

Izetbegović je ideolog panislamizma, koji je pristupio organizaciji „Mladi muslimani“ između 1941. i 1947. godine, pre nego što ga komunistički režim nije ilegalizovao. Ova knjiga je kasnije korišćena protiv njega i drugih panislamista na suđenju 1983. godine, kada je osuđen na 13 godina zatvorske kazne za „napad na socijalizam“, i „želju da se gradi Islamska država u Bosni“. Kazna je kasnije redukovana, a Izetbegović je 1988. godine pušten na slobodu.

Knjiga je prevedena na arapski i u Kuvajtu je prodana u 100.000 primeraka.

Nema modernizacije bez korena u Kuranu[uredi | uredi izvor]

Islamska deklaracija daje opšta gledišta na odnose islama i politike, pokušavajući da miri zapadni tip napretka islamske tradicije, i u kojoj je islamska Bosna i Hercegovina ne pominje. Glavna ideja je da Kuran dozvoljava modernizaciju, ali postoje ograničenja. Za Izetbegovića je primer Turske i Kemala Ataturka negativan jer se gube islamski koreni, zaustavljajući ekonomsku stagnaciju, a Japan pozitivan jer je kultura kompatibilna sa modernizacijom i ekonomskim rastom.[1]


Islamski poredak, društvo i sistem[uredi | uredi izvor]

Osnovne ideje knjige svode se na to da su moderna društva, nastala u zapadnoj Evropi, na osnovama hrišćanske vere i kulture i da takve ne odgovaraju ljudima islamske vere. Međutim, za razliku od savremenih društava i sistema, nastalih najpre u zapadnoj Evropi, gde je jasno izvršena sekularizacija između državnih i verskih institucija, knjiga „Islamska deklaracija“ ne vidi mogućnost da se stvori društvo, u kome preovladavaju ljudi muslimanske vere, a da može funkcionisati sa distinkcijom između državnih i verskih institucija. Tako da, kao suprotnost jednom modernom poretku jedne države, u knjizi se definiše „islamski poredak“; kao suprotnost današnjim društvima definiše se „islamsko društvo“ a državnom sistemu „islamski sistem“.

Islamski poredak je definisan kao „jedinstvo vjere i zakona, odgoja i sile, ideala i interesa, duhovne zajednice i države, dobrovoljnosti i prisile“.

Oslonci islamskog poredka je islamska vlast i islamsko društvo. „Islamsko društvo bez islamske vlasti je nedovršeno i nemoćno; islamska vlast bez islamskog društva je utopija ili nasilje." Pri čemu je islam više od religije, on je „integralni način života“.

Muslimansko društvo je definisano kao „zajednica sastavljena od muslimana“.

A za definisanje islamskog sistema kaže: „Nijedan sistem nije niti islamski niti neislamski. On je samo po ljudima koji ga čine."

Odnos između „islamske vere“ i „neislamskih institucija": „Nema mira ni koegzistencije između islamske vjere i neislamskih institucija."

Put do islamskog poredka vodi preko islamskog preporoda: „islamski preporod ne može započeti bez vjerske, ali se ne može uspješno nastaviti i dovršiti bez političke revolucije."

Panislamizam[uredi | uredi izvor]

Za razliku od današnjih društava nastalih na idejama jedne nacije i nacionalizmom kao produktom koji stvara nacionalnu državu, islamsko društvo ne mogu da stvaraju ideje nacije i nacionalizma. Islamski odgovor na nacionalizam je panislamizam.


Nacionalizam je antiislamski pokret: „U muslimansko svijetu bez islama nema ni patriotizma“.

Po Izetbegoviću islam je ideologija muslimanske zajednice, a panislamizam njena politika: „Islam sadrži princip umeta, tj. težnju za ujedinjenjem svih muslimana u jedinstvenu zajednicu -vjersku, kulturnu i političku“.

Cilj muslimana i muslimanskih zajednica treba da bude „panislamizam“ tj. nadnacionalna zajednica koja okuplja muslimanske zajednice.


Odnos prema „Islamskoj deklaraciji“[uredi | uredi izvor]

Nastanak ovakve knjige i izbor njegovog pisca za glavnog predstavnika jednog naroda u multinacionalnoj državi kao što je Bosna i Hercegovina izazvale su strahove nemuslimana u BiH koji su na Islamsku deklaraciju gledali kao na jasan politički program koji želi da stvori islamska zemlju.

Prema generalu Manojloviću:[2]


Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Pinson, Banac & Mottahedeh 1996, str. 147–148.
  2. ^ „&nbsp[[Kategorija:Botovski naslovi]]” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 6. 1. 2009. g. Pristupljeno 28. 3. 2010.  Sukob URL—vikiveza (pomoć)

Literatura[uredi | uredi izvor]