Kabari
Kabari ili Kavari su bili turkijski narod koji je u 9. veku živeo u konfederaciji plemena u predelima oko današnjeg grada Poltave u Ukrajini.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Do sredine 9. veka, ova plemena su živela zajedno sa Hazarima i priznavala vrhovnu vlast velikog kana. Plemenska pobuna protiv vrhovne vlasti Velikog kana koja je izbila sredinom 9. veka izdvojila je tri plemena i ona je bila tih razmera da je privukla pažnju cara Konstantina VII Porfirogenita. Konstantin ju je spomenuo u svom delu Upravljanje carstvom De administrando imperio.
Tursko prisustvo među Mađarima objašnjava se Vizantijskim protokolom, po kojem je svaka država imala svog predstavnika u nekoj drugoj državi u svojoj sferi interesovanja. Mađarski plemenski vladari su u ovim prepiskama bili nazivani turskim kneževima.[1]
Spajanje sa Mađarima[uredi | uredi izvor]
Oko 833. godine, mađarska plemena su živela u takozvanoj Magna Hungarije koja je bila smeštena u okolini Urala i Levediji koja je bila egzistirala između reka Don i Dnjepar, i bila su u direktnom dodiru sa velikim carstvom Hazara.
Mađari su, u vremenskom periodu od 850. do 860. godine, iz svoje domovine Levedije bili potisnuti od strane Pečenjega i prešli su na nove prostore koje su nazvali Etelkez (Etelköz). Mađari su stigli do Dunava negde oko 880. godine. Svoje latinsko ime Ugari po mnogim izvorima Mađari su dobili u ovom periodu. Po jednoj teoriji ime ugari je poteklo od turske reči On-Oghur što bi značilo deset plemena[2], koji se odnosio na sedam mađarskih i tri kabarska plemena.[3] Takođe je i ime Utiguri Onoghur mogući izvor[4].
Dolazak u Panonsku niziju[uredi | uredi izvor]
Nedugo posle pristizanja mađarskih plemena na granice vizantijskog carstva, vizantijski car Lav VI je ušao u rat sa Bugarima i njihovim carem Simeonom, kada je u pomoć pozvao združena mađarska plemena. Plemena predvođena Arpadom su se odazvala i prešla Dunav da bi napali Bugare. U međuvremenu su Bugari u pomoć prizvali Pečenjege koji su napali Mađare i prisilili ih da se povuku, tako da se ovaj pokušaj širenja neslavno završio za Mađare i Kabare.
Tadašnji nemački kralj Arnulf Karantanijski, koji je bio u ratu sa Velikomoravskom kneževinom u periodu od 882. do 894. godine, odlučio je da zatraži pomoć od Arpada. Arpad je to prihvatio i združenim snagama su pobedili Svatopluka, koji je tada verovatno i poginuo 894. godine i Velikomoravska kneževina je propala i time otvorila put useljavanju Mađara na današnje prostore.
Kabari, koji su se pridružili u ovoj mađarskoj migraciji sa ukrajinskih stepa u Panonsku niziju, su pomogli pri osvajanju današnjih teritorija moderne Mađarske. Većinski deo Kabara se naselio u predelima okruga Bihar, deo nekadašnje Kraljevine Ugarske, a danas u Rumuniji.
Zaostavština[uredi | uredi izvor]
Jedno od imena u Kijevskom pismu, Kiabar, ukazuje i na mogućnost da se deo Kabara naselio u okolinu Kijeva, bar onaj deo koji je bio jevrejske veroispovesti.
Kabari su po veri bili veoma otvoreni. Kroz istoriju ima zabeležaka da su Kabari bili i izraeliti, hrišćani, muslimani i šamanisti[5].
Kabari su u Panonskoj niziji se asimilovali u većinsku mađarsku populaciju, tako da za sobom nisu ostavili nikakvog jasnog traga osim pokoje reči iz arhaičnog turskog jezika.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Grousset 1988, str. 178.
- ^ Marcantonio 2002, str. 33.
- ^ Rady 2000, str. 12.
- ^ Sinor 1990, str. 143.
- ^ Golden 2007, str. 150.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Golden, Peter B. (2007). „The Conversion of the Khazars to Judaism”. The World of the Khazars: New Perspectives. Brill. str. 150.
- Rady, Martyn C. (2000). Nobility, land and service in medieval Hungary. Macmillan. str. 12—. ISBN 978-0-333-80085-0.
- Sinor, Denis (1990). The Cambridge History of Early Inner Asia. Cambridge University Press. str. 143—. ISBN 978-0-521-24304-9.
- Grousset, Rene (1988). The Empire of the Steppes. Rutgers University Press. str. 178—. ISBN 978-0-8135-1304-1.
- Marcantonio, Angela (2002). The Uralic Language Family. Blackwell Publishing. str. 33. ISBN 978-0-631-23170-7.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Konstantin Bagrenorodni. Za upravlenieto na imperiяta, gl.38-39
- Šušarin V. P. Ranniй эtap эtničeskoй istorii vengrov (Istorija Mađara). — M.,1997. ISBN 978-05-6004-105-7