Karasuli

Koordinate: 41° 00′ 00″ S; 22° 34′ 00″ I / 41° S; 22.566667° I / 41; 22.566667
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Karasuli
Πολύκαστρο
Panorama Karasulija/Polikastra
Administrativni podaci
Država Grčka
PeriferijaSredišnja Makedonija
OkrugKukuš
OpštinaPeonija
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 20016.497
Geografske karakteristike
Koordinate41° 00′ 00″ S; 22° 34′ 00″ I / 41° S; 22.566667° I / 41; 22.566667
Vremenska zonaUTC+2 (EET), leti UTC+3 (EEST)
Aps. visina45 m
Karasuli na karti Grčke
Karasuli
Karasuli
Karasuli na karti Grčke
Poštanski broj61200
Registarska oznakaKI

Karasuli[1] (Karasule, Rugunovec, grč. Πολύκαστρο, Polikastro) grad je u Grčkoj, drugi po veličini u okrugu Kukuš, na severu periferije Središnja Makedonija.

Položaj[uredi | uredi izvor]

Grad se nalazi u severnom delu Egejske Makedonije, na oko 50 kilometara severno od Soluna, a blizu granice sa Severnom Makedonijom — 15 kilometara južnije. Grad se smestio na severu Solunskog polja, na reci Vardar. Okolno područje je ravničarsko i plodno, a na zapadu se izdiže gorostasni Kajmakčalan. Nadmorska visina grada je 40-50 metara.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Područje Karasulija naseljeno je u antičko doba. U doba stare Grčke ovo područje je bilo na samo obodu grčkog sveta, u okviru Antičke Makedonije. U razdoblju 7. i 8. veka na ovom području naseljavaju se Sloveni i javlja se naselje pod imenom „Rugunovac“. Grad je bio i u okviru Dušanovo carstva tokom 14. veka, da bi 1390. g. sa ostatkom Makedonije pao pod vlast Osmanlija.

Karasuli se tokom Grčkog ustanka 20-ih godina 19. veka javlja kao mešovito naselje, gde dve značajne skupine čine Turci i Sloveni. Posle Grčko-turskog rata mesno muslimansko stanovništvo iseljeno je u Tursku, a na njihovo mesto doseljeni su Grci iz Male Azije.

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Karasuli danas ima oko 6.500 stanovnika, a oko 12.000 sa bližom okolinom.

Današnje stanovništvo je mahom grčko sa jakim slovenskim elementom. U gradu živi i manja skupina Roma.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Cvijić 1911, str. 917.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Cvijić, Jovan (1911). Osnove za geografiju i geologiju Makedonije. Tom 19. Beograd. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]