Kloštar
Kloštar | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Hrvatska |
Županija | Istarska |
Opština | Vrsar |
Oblast | Poreština |
Stanovništvo | |
— 2011. | 40 |
Geografske karakteristike | |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), ljeti UTC+2 (CEST) |
Aps. visina | 117 m |
Ostali podaci | |
Poštanski broj | 52450 Vrsar (Orsera) |
Registarska oznaka | PU |
Kloštar (ital. San Michele di Leme ) je naselje u zapadnoj Istri (Poreština), u sastavu Opštine Vrsar, Istarska županija.
Geografija[uredi | uredi izvor]
Naselje je smešteno na severnoj šumovitoj kraškoj zaravni na 117 m n/v[1] iznad vrha Limskog kanala oko kloštara (manastira sv. Mihovila) iz XIII. v. Nalazi se na putu za Vrsar koji se iznad vrha Limskoga kanala odvaja od puta Pula–Trst
Istorija i znamenitosti[uredi | uredi izvor]
Najstariji arheološki nalazi na ovom području sežu u duboku prošlost - paleolitik (Romualdova peĉina).
Između nekadašnjih feuda Kalisedo (Gradine) i Lovreča nalazi se Kloštar gdje je benediktinac Romualdo oko 1002. osnovao benediktinski manastir kamaldoljana. Od nekada moćne opatije sv. Mihovila sačuvan je deo klaustra i dve crkve:
- Manja crkvica je sagrađena pre izgradnje manastira, a crkvicu postoji i danas: ranovizantijska je građevina iz VI. veka, posvećena Blaženoj Devici Mariji, sa poligonalnom apsidom, bačvastim svodom i tragovima fresaka, najstarijim u Istri (verovatno iz VIII. veka).
- Sveti Romualdo je sagradio veću crkvu Sv. Mihovila Arhanđela nad Limom: jednobrodna je romanička bazilika iz XI. veka sa polukružnom apsidom, prvim objektom u romaničkom stilu koji su u Istru doneli benediktinci. U bočnom zidu, visoko ispod krovišta, sačuvane su originalne kamene prozorske rešetke sa pleternim ukrasom. U crkvi su sačuvani i ostaci romaničkih fresaka, na kojima se prepoznaje mučenje sv. Stefanu i njegovo kamenovanje. Najbolje sačuvani prikaz je lik sveca na desnoj strani trijumfalnog luka. Mladenački lik sa tonzurom i opatskim štapom prikazuje benediktinskog sveca, možda samog sv. Romualda. Likovi su oblikovani konturama svetle i tamne boje, a na jagodicama lica javljaju se karakteristične crvene mrlje. Ikonografski i likovni uzori raznoliki su, od karolinških elemenata u ornamentici do helenističko-orijentalnih (vizantijskih) motiva u odeći. Svi elementi obeležja su južnonemačke benediktinske umetnosti otonskog razdobljaja.[2]
- Nakon kratkog razdoblja napuštenosti zbog epidemija, neko su vreme u manastiru boravili templari, a 1394 su ga preuzeli monasi San Mikele iz Murana. Tada je podignuto južno krilo opatijskoga zdanja koje se prema dvorištu (klaustor) diže na nekoliko lukova. U središnjem delu klaustra nalazi se romanička cisterna, na kojoj je stilizovani grb kamaldoljana sa dve golubice koje piju iz pehara. Na žalost celi je kompleks kloštra još uvek u raspadajućem stanju.
Docnije je prešao u posed manasira Sv. Matije u Muranu. Kartografski prikaz celog poseda iz XV. veka, autora poznatog mletačkog kartografa fra Maura, sačuvan je u štampanom obliku iz XVII. veka. Redovnici su manastir napustili 1652, a zamenom nekretnina je posed 1772. dospio u vlasništvo feudalne porodice Koleti (Coletti) iz Koneljana (Conegliano), koja je na ruševinama manastira izgradila palatu u neoklasicističkom slilu. Tada je kompleks bio središte poljoprivrednog imanja koje je bilo organizovano prema tada savremenim načelima moderne poljoprivrede. Smrću poslednjih muških članova u drugoj je polovici XIX. veka prešao u državno vlasništvo, bio je neko vreme sedište šumskog gazdinstva. Palata, manastirske zgrade i crkve su sa vremenom zapuštene i počele su propadati, do početka XXI, veka kad je započelo planiranje obnove celoga kompleksa. Do sada su konzervatorski radovi obuhvatili crkve, a istraživanja se nastavljaju sa ciljem revitalizovanja celog kompleksa[3].
Rekreacija[uredi | uredi izvor]
Mnogobrojne bajk staze oko Kloštara (iznad Limskog kanala)
Stanovništvo[uredi | uredi izvor]
Prema popisu stanovništva iz 2001. godine, naselje je imalo 42 stanovnika[4] te 14 obiteljskih domaćinstava[5], a na popisu stanovništva 2011. godine, Kloštar je imao 40 stanovnika.
Broj stanovnika po popisima[6] | |||||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
1857 | 1869 | 1880 | 1890 | 1900 | 1910 | 1921 | 1931 | 1948 | 1953 | 1961 | 1971 | 1981 | 1991 | 2001 | 2011 |
0 | 0 | 0 | 0 | 34 | 18 | 0 | 0 | 92 | 73 | 61 | 48 | 46 | 40 | 42 | 40 |
Napomena: Od 1857. do 1890. i u 1921. podaci su sadržani u naselju Flengi, a 1931. u naselju Gradina. U 1900. i 1910. iskazano kao deo naselja.
Etnički sastav[uredi | uredi izvor]
Na popisu stanovništva 1991. godine, naseljeno mesto Kloštar je imalo 40 stanovnika, sledećeg nacionalnog sastava:
Popis 1991. | ||||
---|---|---|---|---|
Hrvati | 28 | 70,00% | ||
Istrijani | 7 | 17,50% | ||
Jugosloveni | 4 | 10,00% | ||
Muslimani | 1 | 2,50% | ||
ukupno: 40 |
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Kloštar - Istrapedia”. www.istrapedia.hr. Pristupljeno 2022-06-05.
- ^ Fučić, Branko, Istarske freske, Zora, Zagreb, 1963.
- ^ „Kloštar – Samostan sv. Mihovil | TZ Vrsar”. tzvrsar.hr (na jeziku: hrvatski). Pristupljeno 2022-06-05.[mrtva veza]
- ^ „Naslovna”. template.gov.hr. Pristupljeno 2022-06-04.
- ^ Kućanstva prema obiteljskom sastavu i obiteljska kućanstva prema broju članova, Popis 2001,, www.dzs.hr
- ^ - Republika Hrvatska - Državni zavod za statistiku: Naselja i stanovništvo Republike Hrvatske 1857.-2011.