Korisnik:Bas-Celik/Markale

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Masakri na Markalama ili Slučaj Markale je naziv za dva incidenta na sarajevskoj pijaci Markale koja su se desila 5. februara 1994. kada je stradalo 68 ljudi, a ranjeno 144 i 28. avgusta 1995. kada je stradalo 37 ljudi, a ranjeno 90. Obadva događaja su kontraverzna i u javnosti je o njima dosta pisano. Prema presudi Haškog tribunala u slučaju generala Vojske Republike Srpske Stanislava Galića, odgovornost za obadva događaja se pripisuju njegovim jedinicama. Galić je u Hagu po komandnoj odgovornosti osuđen na doživotnu robiju. Pored stava Haškog tribunala postoji i obilje drugačijih viđenja o tome koje je odgovoran za ovaj incident. Mnogi smatraju da je incident bio organizovan od strane Armije Republike BiH u cilju da se izazove intervencija NATO snaga protiv Republike Srpske. Drugi incident je bio povod koji je izazvao NATO bombardovanje Republike Srpske. Prema istragama različitih balističkih stručnjaka, stradanje civila je izazvano granatom ili postavljenom bombom.

Iako postoje stavovi da su odluke Haškog tribunala objektivne, pa čak i da pretstavljaju apsolutnu istinu, tokom svog rada Tribunal je dobio veliki broj kritika.

Markale 1[uredi | uredi izvor]

Prvi masakr na pijaci Markale se desio 5. februara 1994. kada je stradalo 68 ljudi, a ranjeno 144. Dan prije incidenta, lokalna televizija Hajat je pet puta najavila da će se na pijaci Markale naredni dan dijeliti hleb.[1] Oni koji su na dan incidenta čekali u redu za hleb su vidjeli da je Armija Republike BiH neposredno prije incidenta zatvorila sve prilaze pijaci.[1] Prema izjavama svjedoka u redu za hleb, na pijaci Markale su neposredno prije incidenta pripremljena sanitetska kola i televizijska ekipa.[1]


Svjedoci su primjetili i dvoje televizijskih snimatenja koji su se neposredno prije eksplozije sakrivali u ulazu u zgradu izdavačke kuće Svijetlost.[1] Ovi snimatelji su bili u poziciji da odmah naprave snimak za televiziju.[1] Nakon toga je došlo do eksplozije u podne između 12:10 i 12:15. Snimci događaja koje je napravila tv stanica pod kontrolom vlasti Republike BiH[2] je odmah postala snimak širom svijeta.[3] U Bi-Bi-Si svjetskom servisu su bili iznenađeni brzinom kojom su primili snimke iz Sarajeva.[3] Većina zapadnih medija su prethodno istrazi optužili Srbe za ovaj incident.[4] Za ovaj incident su vlasti Republike BiH optuživale Republiku Srpsku, a vlasti Republike Srpske su optuživali vlasti Republike BiH.[3]

Novinar Njujork Tajmsa Dejvid Binder je izjavio da je muslimanska policija zaustavila predstavnike OUN i doktore da dođu na mjesto incidenta, a mrtvi i ranjeni su prenešeni u bolnicu 25 minuta nakon incidenta.[5]


Istraga[uredi | uredi izvor]

Markale 2[uredi | uredi izvor]

Tumačenja Haškog suda[uredi | uredi izvor]

Januara 2004. godine, tužioci Međunarodnog krivičnog suda za zločine počinjene na prostoru bivše Jugoslavije u slučaju protiv srpskog generala Stanislava Galića koji je komandovao Vojskom Republike Srpske na području Srpskog Sarajeva, su predstavili kao dokaz balistički izveštaj kontraverznog[6][7] [8], balističkog eksperta Berka Zečevića. Zečevićeva istraga je otkrila šest mogućih mjesta sa kojih je dotična granata mogla biti ispaljena, od kojih su pet bili položaji VRS-a, a jedno pod kontrolom Armije RBiH. Mesto pod kontrolom Armije RBiH je bilo vidljivo promatračima UNPROFOR-a[traži se izvor], koji su potvrdili da tog dana ni jedna granata nije bila ispaljena sa tog položaja.[traži se izvor] Berko Zečević je dalje objasnio da su se neki dijelovi projektila mogli proizvoditi samo u dva mjesta, a obadva su bila pod kontrolom Vojske Republike Srpske. Istraživajući pravac minobacačkog projektila za koga je Zečević tvrdio da je od 120 mm, on je samostalno utvrdio kako je on ispaljen sa srpskih položaja na području sela Mrkovići, sjeveroistočno od starog grada. Sudija TAJ I TAJ je presudio da je Galić kriv bez osnovane sumnje za svih pet granatiranja za koje su ga tužioci optužili, uključujući i Markale, te je osuđen na doživotnu robiju. Prema tvrdnjama Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji, odluka suda je ignorisana u samoj Srbiji i Crnoj Gori[9].

Tumačenja koja odstupaju od Haškog suda[uredi | uredi izvor]

Tadašnji komandant UNPROFORA-a general Majkl Rouz je nakon incidenta izjavio da ne može da se utvrdi odakle je granata ispaljena.[8] Ruski pukovnik Andrej Demurenko je odmah posle granatiranja pijace Markale u Sarajevu, u tadašnjoj Republici BiH, izjavio da su Srbi neopravdano bili optuženi samo zato da bi to bio povod da ih napadne NATO [10]. Pukovnik Demurenko, koji je bio načelnik štaba jednog sektora mirotvoraca u Sarajevu i komandant ruskog mirotvoračkog bataljona, sačuvao je kompletnu dokumentaciju koja se odnosi na Markale. Pokazao je analizu koju su napravili francuski oficiri u saradnji sa Holanđanima i Dancima. U toj analizi se samo dokazuje da su granate ispaljene sa srpskih položaja a nikakve druge hipoteze se ne spominju.

"Krenuo sam, na osnovu analize koju su napravili Francuzi, do mesta odakle je trebalo da navodno, gađaju srpski minobacači. Na površini od sto metara, gde je trebao biti taj zlokobni minobacač, nije bilo apsolutno nikakvih tragova na travi. Vojnici odlično znaju da tamo gde se fiksiraju minobacači mora da ostane trag. Drugo mesto, gde su po francuskim proračunima trebali biti srpski minobacači, bilo je šumovito. Dobro je poznato da minobacači ne mogu da gađaju iz šume, jer grane mogu da zaustave granatu. Osim toga, zbog zgrada koje okružuju Markale, ni slučajno nije mogla stići granata sa srpskih položaja. Svakome ko barem malo zna nešto o artiljeriji jasno je da granata ne može da šeta. Osim toga, bilo je nelogično da jedna granata pobije i rani tolike ljude a dve ostale nisu nikoga ni ogrebale", seća se Demurenko.

Poznati moskovski istoričar, Konstantin Nikiforov, koji je jedno vreme radio i kao pisac govora Borisa Jeljcina, u svojoj knjizi piše i o masakrima na Markalama.

Nikiforov tvrdi da su oficiri ruskog bataljona, koji se nalazio oko Sarajeva, kategorički tvrdili da Srbi nisu mogli granatirati Markale. Taj istoričar je došao do informacija da u avgustu 1995. godine Markale nisu gađane iz minobacača, već su, po scenariju zapadnih obaveštajnih službi, tu krvavu akciju obavili Muslimani, sa jedne od susednih višespratnica.

Nikiforov je uveren da su i u februaru 1994. godine zapadne službe organizovale akciju pod nazivom - “Ciklon-1” kada je na Markalama poginulo mnogo ljudi. I tada su krvavu akciju izveli Muslimani. Cilj oba “ciklona” je bio da se stvori povod da NATO napadne srpske položaje.

Posljedice[uredi | uredi izvor]

Iako je bio predmet kontroverzi,[6][7] [8] ko je odgovoran za incident, NATO je optužio Vojsku Republike Srpske i iskoristio Markale kao povod za ulazak NATO-a u rat protiv Republike Srpske u vojnoj operaciji pod kodnim imenom „Operacija namerna sila“ (Operation Deliberate Force) i nastavak akcije NATO-a i Republike Hrvatske protiv Republike Srpske Krajine započete dvadesetak dana ranije, s ciljem oslabljivanja vojne moći Vojske Republike Srpske koja prijeti ili bi mogla prijetiti područjima koje je UN okarakterisao kao „sigurnim zonama“.[11] Tim akcijama potpuno je protjerano srpsko stanovništvo sa teritorije Kninske Krajine, kao i srpsko stanovništvo iz zapadnih i jugozapadnih dijelova Republike Srpske (Visoke Krajine). Republika Srpska je vojnički poražena od strane NATO pakta i bila je prinuđena da potpiše mir u kome je izgubila više od trećine svoje dotadašnje teritorije.


The 1994 Markale "Market Massacre"[uredi | uredi izvor]

  • "French television reported last night that the United Nations investigation into the market-place bombing in Sarajevo two weeks ago had established beyond doubt that the mortar shell that killed 68 people was fired from inside Bosnian [Muslim] lines." ["UN tracks source of fatal shell," (London) The Times, 2/19/94] [1]
  • "For the first time, a senior U.N. official has admitted the existence of a secret U.N. report that blames the Bosnian Moslems for the February 1994 massacre of Moslems at a Sarajevo market. . . . After studying the crater left by the mortar shell and the distribution of shrapnel, the report concluded that the shell was fired from behind Moslem lines." The report, however, was kept secret; the context of the wire story implies that U.S. Ambasador Albright may have been involved in its suppression. [DPA, 6/6/96] [2]
  • For a fuller discussion of the conflicting claims, see "Anatomy of a massacre," Foreign Policy, 12/22/94, by David Binder; Binder, a veteran New York Times reporter in Yugoslavia, had access to the suppressed report. Bodansky categorically states that the bomb "was actually a special charge designed and built with help from HizbAllah ["Party of God," a Beirut-based pro-Iranian terror group] experts and then most likely dropped from a nearby rooftop onto the crowd of shoppers. Video cameras at the ready recorded this expertly-staged spectacle of gore, while dozens of corpses of Bosnian Muslim troops killed in action (exchanged the day before in a 'body swap' with the Serbs) were paraded in front of cameras to raise the casualty counts." [Offensive in the Balkans. str. 62] [3]

The 1995 "Second Market Massacre"[uredi | uredi izvor]

  • "British ammunition experts serving with the United Nations in Sarajevo have challenged key 'evidence' of the Serbian atrocity that triggered the devastating Nato bombing campaign which turned the tide of the Bosnian war." The Britons' analysis was confirmed by French analysts but their findings were "dismissed" by "a senior American officer" at U.N. headquarters in Sarajevo. ["Serbs 'not guilty' of massacre: Experts warned US that mortar was Bosnian," (London) The Times, 10/1/95] [4]
  • A "crucial U.N. report [stating Serb responsibility for] the market massacre is a classified secret, but four specialists -- a Russian, a Canadian and two Americans -- have raised serious doubts about its conclusion, suggesting instead that the mortar was fired not by the Serbs but by Bosnian government forces." A Canadian officer "added that he and fellow Canadian officers in Bosnia were 'convinced that the Muslim government dropped both the February 5, 1994, and the August 28, 1995, mortar shells on the Sarajevo markets.'" An unidentified U.S. official "contends that the available evidence suggests either 'the shell was fired at a very low trajectory, which means a range of a few hundred yards -- therefore under [Sarajevo] government control,' or 'a mortar shell converted into a bomb was dropped from a nearby roof into the crowd.'" ["Bosnia's bombers," The Nation, 10/2/95] [5]
  • At least some high-ranking French and perhaps other Western officials believed the Muslims responsible; after having received that account from government ministers and two generals, French magazine editor Jean Daniel put the question directly to Prime Minister Edouard Balladur: "'They [i.e., the Muslims] have committed this carnage on their own people?' I exclaimed in consternation. 'Yes,' confirmed the Prime Minister without hesitation, 'but at least they have forced NATO to intervene.'" ["No more lies about Bosnia," Le Nouvel Observateur, 8/31/95, translated in Chronicles: A Magazine of American Culture, January 1997] [6]

Independent[uredi | uredi izvor]

  • Muslims 'slaughter their own people': Bosnia bread queue massacre was propaganda ploy, UN told [7]

MARKALE MARKET MASSACRE (No. 1)[uredi | uredi izvor]

  • MARKALE MARKET MASSACRE (No. 1) [8]
  • THE STAGE FOR MARKALE MASSACRE [9]
  • MARKET PLACE SLAUGHTER [10]
  • According to the final UNPROFOR report of its Markale massacre investigations, a 120 mm mortar shell fell between 12:10p.m. and 12:15 p.m. into the market detonating upon hitting the asphalt. Such shells weigh about 26 pounds and carry 5 pounds of high explosives. The market area, 100 feet by 164 feet, is faced by seven to eight-story buildings on the north and east sides. Mortar bombs tend to spray shrapnel in a characteristic splash pattern in the direction of the launch. By establishing the outermost "wings" of a shrapnel splash, a baseline can be drawn. When that line is bisected by a perpendicular line drawn through the center of the impact, the direction of the launch can be determined. Additionally, if the hole made by the shell and the alignment of the tail fin are properly measured, the angle of descent can be determined.

A French UNPROFOR lieutenant accompanied by a warrant officer arrived five minutes after the detonation and stood watch at the marketplace until officers specialized in artillery - a French lieutenant and a sergeant major- arrived about 2. p.m. to analyze the crater. The specialists took acompass sighting based on "the shrapnel scrape pattern" to measure the direction of the projectile. They reported the mortar shell bearing to be "0620 mils," or a northerly direction. They also removed the shell's tailfin. At 3 p.m. a French captain, also assigned to examine the site, marked lines formed by the characteristic "wings" of the mortar fragment splash and reckoned the bearing to be 0800-1,000 mils, a far more easterly direction. With that direction in mind, he reckoned the descent angle as sharp - 1,400 mils, or about 79 degrees - to carry the shell over an adjacent 60-foot-tall building. Elis estimate would most likely have placed the weapon's launch site behind Muslim lines. four hours after the explosion, a Canadian major made a third, independent investigation and came to the conclusion paralleling that of the initial analysis of the French lieutenant, but differing considerably from the second analysis, by the French captain. The Canadian reported that the bearing was from the north-northeast and has a shallower angle of descent,closer to 70 degrees." [11]

  • According to Binder, the report said U.N. peacekeepers were prevented by Moslem police from entering the site in the aftermath of the explosion. No doctors were allowed on the scene and the 197 victims were carried away to hospital within 25 minutes. After studying the crater left by the mortar shell and the distribution of the shrapnel, the report concluded that the shell was fired from behind Moslem lines. [12]
  • ARTICLES CORROBORATING MUSLIM RESPONSIBILITY FOR MARKALE SHELLING [13]
  • Lord David Owen: "Balkan Odyssey" General Rose was reportedly furious and went to the Bosnian Presidency to persuade President Izetbegovic and his military chief, General Delic, to attend. Those around General Rose have never made any secret of the fact that at that meeting he told the Bosnian Muslim leaders that he had just recieved technical information which pointed to the mortar bomb having come not from Serb-controlled areas but from a Muslim-controlled area. [14]
  • THE AFTREMATH [15]

YUGOSLAVIA: THE AVOIDABLE WAR (Rat koji se mogao izbjeći), Staged Sarajevo Atrocities (film na imdb [16])[uredi | uredi izvor]

  • Dan prije incidenta, lokalna televizija Hajat je pet puta najavila da će se na pijaci Markale naredni dan dijeliti hleb.[1]
  • Snimci događaja koje je napravila tv stanica pod kontrolom vlasti Republike BiH, su odmah postali dio novinarskih izveštaja širom svijeta. [12]
  • Prema izjavama svjedoka koji su na dan incidenta čekali u redu za hleb na Markalama, Armija Republike BiH je neposredno prije incidenta zatvorila sve prilaze pijaci.[1]
  • Prema izjavama svjedoka u redu za hleb, na pijaci Markale su neposredno prije incidenta pripremljena sanitetska kola i televizijska ekipa.[1]
  • Svjedoci su primjetili i dvoje televizijskih snimatenja koji su se neposredno prije eksplozije sakrivali u ulazu u zgradu izdavačke kuće Svijetlost.[1]
  • Ovi snimatelji su bili u poziciji da odmah naprave snimak za televiziju.[1]
  • Kanadski general-major Luis Makenzi je izjavio „Bilo je sumnji, zato što su mediji bili na licu mjesta. Zato što je ulica bila zatvorena, pa onda otvorena. Red za hleb se stvorio, a odmah iza toga se desila eksplozija“.[1]
  • Doktor Boriša Starović, dekan Medicinskog fakulteta u Sarajevu, koji je previjao ranjene u incidentu, je objavio u Američkom žurnalu, da na ranjenima nije pronašao rane koje se dobijaju eksplozijom granate. On je dodao da su svi ranjeni imali povrede isključivo u donjim dijelovima tijela, a da niko nije imao povrede na prsima ili glavi. Kao i da su ovakve vrste rana indikacija da se ne može raditi o granati, već da je riječ o postavljenoj bombi.[13]

The war in Bosnia-Herzegovina: ethnic conflict and international intervention[uredi | uredi izvor]

  • Svi zapadni mediji su odmah počeli da optužuju Srbe za ovaj incident.[4]

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Offensive in the Balkans: The Potential for a Wider War as a Result of Foreign Intervention in Bosnia-Herzegovina, Yossef Bodansky, International Media Corporation Ltd. Empire House, 175 Piccadilly, Suite 1A, London W1V 9DB, United Kingdom (1995) ISBN 0-9520070-4-5 [17] (jezik: engleski)

Izvori[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]