Libis 17

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
LIBIS 17

vazduhoplovna jedrilica LIBIS 17
vazduhoplovna jedrilica LIBIS 17

Opšti podaci
Namena napredna trenažna jedrilica
Posada 2
Poreklo  FNR Jugoslavija
Proizvođač LIBIS (Letalski institut "Branko Ivaniš" Slovenija), Ljubljana
Probni let oktobar 1961.
Uveden u upotrebu 06.1963.
Status neaktivan
Prvi operater Vazduhoplovni savez Jugoslavije
Broj primeraka 23
Dimenzije
Masa
Pogon
Fizičke osobine
Performanse
Portal Vazduhoplovstvo

Libis 17 je dvoseda školska jedrilica za naprednu obuku jedriličara, mešovita konstrukcija od čelika, drveta, plastike i tkanina. Glavni konstruktor je bio inž. Jože Prhavec a proizvodila se u Jugoslaviji 1960.-tih godina u fabrici Letov u Ljubljani.

Projektovanje i razvoj[uredi | uredi izvor]

Crtež jedrilice Libis 17
Jedrilica Libis 17 u VOC-u

LIBIS (Letalski institut "Branko Ivaniš" Slovenija), iz Ljubljane je 1961. godine proizveo jedrilicu koja je dobila naziv LIBIS 17. Jedrilicu je projektovala inženjerska grupa kojom je rukovodio inž. Jozo Prhavec. Jedrilica je bila dvoseda sa sedištima u tandem rasporedu (jedno iza drugog) a noseća struktura već prema preporuci Vazduhoplovnog Saveza Jugoslavije je bila metalne konstrukcije. Jedrilica je nakon fabričkog testiranja predata VOC-u na završno opitovanje pre nego što je dabijena dozvola za serijsku proizvodnju.

Tehnički opis[uredi | uredi izvor]

Samonoseće krilo je postavljeno na gornju ivicu trupa pa je tako dobijena letelica visokokrilni monoplan.

Trup jedrilice Libis 17 je napravljen od zavarene čelične rešetkaste konstrukcije koja je obložena impregniranim platnom. Oblik trupa je elipsast i poprečni presek mu se smanjuje prema repu. U kljunu jedrilice je smeštena pilotska kabina sa dva pilotska sedišta smeštena jedan iza drugog (tandem raspored). Jedrilica je opremljena duplim komandama sa istovetnim instrument tablama na kojima se nalaze osnovni pilotski i navigacioni instrumenti. Poklopac kabine je jednodelni, i otvara se unapred. Napravljen je od pleksi stakla. Opremljen je mehanizmom za lako odbacivanje u slučaju vanredne opasnosti.

Krilo je ravno, trapezoidnog oblika sa zaobljenim krajevima, imalo je pravu napadnu ivicu. Krilo je bilo drvene konstrukcije presvučeno stakloplastikom i opremljeno aerodinamičkim kočnicama a aeroprofil je NACA 633618.

Stajni trap jedrilice se sastoji od fiksnog gumenog točka sa doboš kočnicom, koji se nalazi ispod kabine pilota i elastične drljače na repu jedrilice. Kod serijske proizvodnje, pored ovoga ugrađen mu je i jedan fiksni gumeni točak ispod samog kljuna jedrilice koji je znatno olakšao sletanje.

Varijante jedrilica[uredi | uredi izvor]

  • Libis 17 prototip - originalni projekt
  • Libis 17 serijski - modifikovana verzija sa točkom ispod kljuna jedrilice
  • motorna jedrilica Libis 17 - jedrilici Libis 17 registarski broj YU-5076 je ugrađen motor sa potisnom elisom. Motor je postavljen na baldahin iznad krila.

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

Karakteristike navedene ovde se odnose na jedrilicu Libis 17 a prema izvorima[1][2]

Finesa 1 : 27 pri brzini 94 km/h
Performanse
  • maksimalna brzina 230 km/h
  • minimalna brzina 59 km/h
  • optimalna brzina planiranja 93,5 km/h
  • maks. brzina aero vuče  km/h
  • minimalno propadanje 0,86 m/s pri brzini 75 km/h
Dimenzije
  • razmah krila 17,00m
  • dužina 7,64 m
  • visina 2,73 m
  • površina krila 22,10 m2
  • aeroprofil krila NACA 633618
  • maks. opterečenje krila; 25,74 kg/m2
Masa
  • sopstvena 369 kg
  • poletna 569 kg
  • vodeni balans; nema

Operativno korišćenje[uredi | uredi izvor]

U fabrici Letov iz Ljubljane od 1963. godine je proizvedeno 23 jedrilice ovog tipa koji su distribuirani po aero klubovima širom Jugoslavije. Uvidom u registar jugoslovenskih letelica 1970. godine bilo je registrovanih 23 jedrilice Libis-17.

Sačuvani primerci[uredi | uredi izvor]

Jedrilica LIBIS 17 registarski broj YU-5069, Serijski № 319 se čuva u Muzeju vazduhoplovstva na aerodromu "Nikola Tesla" u Beogradu. Aeroklub Postojna iz Slovenije poseduje dve takve letelice, koje se nalaze na deponiji i čekaju restauraciju.

Zemlje koje su koristile ovu jedrilicu[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ jedrilica zračna
  2. ^ Taylor, John W R (1966). Jane's All the World's Aircraft 1966–67. London: Sampson Low, Marston & Co. Ltd. str. 407. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Taylor, John W R (1966). Jane's All the World's Aircraft 1966–67. London: Sampson Low, Marston & Co. Ltd. str. 407. 
  • Janić, Čedomir; Petrović Ognjan (2011). Kratka istorija vazduhoplovstva u Srbiji (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Aerokomunikacije. ISBN 978-86-913973-1-9. 
  • Janić, Čedomir; Petrović Ognjan (2011). The Century of Sport Aviation in Serbia (na jeziku: (jezik: engleski)). Beograd: Aerokomunikacije. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]