Manastir Drenča

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Manastir Drenča
Manastirska crkva
Opšte informacije
MestoDrenča
OpštinaOpština Aleksandrovac
Država Srbija
Vrsta spomenikaManastir
Vreme nastankaizmeđu 1379. i 1382.
Tip kulturnog dobraSpomenik kulture od velikog značaja
Nadležna ustanova za zaštituZavod za zaštitu spomenika kulture Kraljevo

Manastir Drenča ili Dušmanica[1] se nalazi kod istoimenog mesta, nedaleko od Aleksandrovca i pripada Eparhiji kruševačkoj Srpske pravoslavne crkve.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Podigao ga je, između 1379. i 1382. godine[2], nekadašnji velmoža kneza Lazara (1371—1389), monah Dorotej sa sinom i kasnijim patrijarhom Danilom (III) (1390/13911399) i darovao mu velike posede oko Kruševca i u Braničevu[1], koji su uključivali dvor sa crkvom u Naupari (manastir Naupara). Manastirska crkva trikonhonalne osnove, posvećena Bogorodičinom Vavedenju, pripada Moravskoj školi i predstavlja jedan od najstarijih spomenika tog tipa, a Osmanlije su ga porušile 1454. godine[3]. Radovi na istraživanju i konzervaciji ruševina Drenče obavljani su u nekoliko navrata (1952, 1967, 1971, 1981. i 2002), a potpuna obnova manastirske crkve izvedena je od strane Zavoda za zaštitu spomenika kulture iz Kraljeva, od 2003. do 2006. godine.

Manastir Drenča se danas nalazi pod zaštitom Republike Srbije, kao spomenik kulture od velikog značaja[2].

Arhitektura[uredi | uredi izvor]

Manastirska crkva ima osnovu trikonhosa sa kupolom na slobodnim stupcima i oltarskim delom podeljenim u tri dela, slično manastirskoj crkvi u Lešju[4].Arhitektonske osobenosti ogledaju se u širenju osnove sa zapada ka istoku, krstastim svodovima nad prostorima protezisa i đakonikona kao i variranju spoljnih blika konhi – pevničke su polukružne, oltarska petostrana, a apside proskomidije i đakonikona četvorostrane[2].

Spoljašnjost crkve, izvedena je ukrasnim kombinovanjem sige i opeke, dok je dekorativna plastika bila ofarbana i sadrži preplete, predstave biljaka, životinja i ljudi.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Marković, Vasilije (1920). Pravoslavno monaštvo i manastiri u srednjovekovnoj Srbiji (I izd.). Sremski Karlovci. str. 130. 
  2. ^ a b v Manastir Drenča — Spomenici kulture u Srbiji”. SANU. 
    (iz knjige Pejić, Svetlana; Milić, Mileta, ur. (1998). „Drenča, manastir”. Spomeničko nasleđe Srbije: nepokretna kulturna dobra od izuzetnog i od velikog značaja (na jeziku: srpski). Beograd: Republički zavod za zaštitu spomenika kulture. str. 459. ISBN 8680879126. 
  3. ^ Stanković, R (22. 4. 2009). „Oživeo manastir Drenča”. Politika. Pristupljeno 5. 1. 2012. 
  4. ^ Deroko, Aleksandar (1985). Monumentalna i dekorativna arhitektura u srednjovekovnoj Srbiji (treće dopunjeno izdanje). Beograd. str. 197. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]