Manastir Svete Bogorodice u Visočkoj Ržani

Koordinate: 43° 1′ 59″ N 22° 44′ 38″ E / 43.03306° S; 22.74389° I / 43.03306; 22.74389
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Manastir Svete Bogorodice u Visočkoj Ržani
Opšte informacije
MestoVisočka Ržana
OpštinaPirot
Država Srbija
Koordinate43° 10′ 36″ N 22° 49′ 10″ E / 43.17667° S; 22.81944° I / 43.17667; 22.81944
Manastir Svete Bogorodice u Visočkoj Ržani na karti Srbije
Manastir Svete Bogorodice u Visočkoj Ržani
Manastir Svete Bogorodice u Visočkoj Ržani
Manastir Svete Bogorodice u Visočkoj Ržani na karti Srbije
Vrsta spomenikamanastir
Vreme nastanka1853.
Tip kulturnog dobraSpomenik kulture
Nadležna ustanova za zaštituZavod za zaštitu spomenika kulture Niš

Manastir Svete Bogorodice u Visočkoj Ržani u narodu poznatiji kao Ržanski manastir ili Vavedenje jedan je od manastira u sastavu Niške eparhije Srpske pravoslavne crkve. Vreme nastanka manastirske crkve je nepoznato, ali se pretpostavlja da je ozidana na temeljima stare crkve koja je spaljena u vreme Karađorđevića.[1]

Manastirska slava je Mala Gospojina, koja se u narodu slavi 21. septembra.

Nivo zaštite[uredi | uredi izvor]

Manastir je 1984. godine, proglašen za kulturno dobro, i kao spomenik kulture od posebnog značaja stavljen je pod zaštitu države Srbije.[2]

Položaj[uredi | uredi izvor]

Manastirski kompleks smešten je 30 km. istočno od Pirota i međunarodnog puta E-80, M1.12:Niš - Pirot - Gradina (Opština Dimitrovgrad) - (Bugarska), u živopisnom predelu i gotovo netaknutom planinskom ambijentu u blizini tzv. „Ahmetovog kamena“ u podnožju planine Rudine, na desnoj obali Visočice, iza Visočke Ržane ka Brlogu, na nadmorskoj visini od 1.094 m.

Geografski položaj
  • Severna geografska širina: 43° 1′ 59"
  • Istočna geografska dužina: 22° 44′ 38"
  • Nadmorska visina: 1094 m

Istorijat[uredi | uredi izvor]

Vreme nastanka manastirske crkve je nepoznato, ali sudeći prema zapisu Mite Rakića, koji je manastir posetio 1878. godine prvi ili stariji objekat su zapalile Krdžalije, na putu za Sofiju u vreme Karađorđevića, što upućuje na zaključak da je Ržanski manastir 1853. godine, obnovljen na ruševinama starog crkvišta na jednom od platoa južnih obronaka Stare planine, okruženog visokim borovim i bukovim šumama. Da bi sagradili crkvu, meštani su Turcima morali dati 700 groša.[2]

Po jednom izveštaju iz 1889. godine manastir je bio siromašan. Posedovao 17 hektara oranice i šest hektara šume.[3]

Manastirski kompleks[uredi | uredi izvor]

Crkva Svete Bogorodice[uredi | uredi izvor]

Manstirska crkva je jednostavna građevina sagrađena od pritesanog kamena peščara. Na krovu koji je prepokriven crepom na dve vode nalazi se pravilno osmougao kube.

Na istočnoj strani crkve, kraj apside, urezana je 1853. godina, što je verovatno godina njene obnove.[2]

Freskodekoracija crkve

Manastirska crkva nije živopisana. Ikonostas koji je iz 19. veka, ukrašen je biljnim ornamentima. U gornjem delu ikonostasa razmešteno je petnaestak ikona, rađenih između 1855—1862. godine.[2]

Manastirska porta[uredi | uredi izvor]

Stotinak metara od crkve i u blizini nekada paljenog starog konaka, nalazi se prizemni novi konak.

Manastirska porta okružen je kompleksom četinarskih šuma i skoro je potpuno izolovan od saobraćajnice i obližnjeg izletišta, u gotovo netaknutom planinskom ambijentu.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ A. Oršić Slavetić, Arheološka istraživanja u Nišu i okolini, Starinar VIII - IX, (Beograd 1933-1934)
  2. ^ a b v g Miša Rakocija Manastiri i crkve Južne i istočne Srbije, Zavod za zaštitu spomenika kulture Niš, Studije i monografije, Niš, 2013.
  3. ^ "Otadžbina", Beograd 1889. godine

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • D. Ristić, Pravoslavni manastiri Eparhije niške, Niš 1941.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]