Stara Pavlica

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Stara Pavlica
Stara Pavlica
Opšte informacije
MestoPavlica
OpštinaOpština Raška
Država Srbija
Vrsta spomenikamanastir
Vreme nastankaXI ili XII[1]
Tip kulturnog dobraSpomenik kulture od velikog značaja
Nadležna ustanova za zaštituZavod za zaštitu spomenika kulture Kraljevo

Stara Pavlica se nalazi u selu Pavlici, na stenovitoj zaravni iznad Ibra, 6 km severno od Raške.

Prošlost manastira[uredi | uredi izvor]

Pretpostavlja se da potiče iz prednemanjićke ere,[2][1] iz XI ili (verovatnije) XII. Manastir se prvi put pominje u darovnoj povelji kralja Stefana Prvovenčanog, a delovi njegove crkve su obnovljeni tokom 70-ih godina 20. veka.[2]

Manastirska crkva[uredi | uredi izvor]

U sklopu manastira se nalazi crkva posvećena svetim apostolima Petru i Pavlu. Ne zna se tačno ko je podigao ovu crkvu. Stilske analize na osnovu analogije sa drugim objektima u Grčkoj, koji imaju sličan arhitektonski koncept, su temelj tvrdnji da je crkva bila tu pre nego što je Stefan Nemanja došao u Ibarsku dolinu. Stara Pavlica ima u osnovi oblik jednobrodne bazilike, krstastog raspona, sa kubetom i četiri stuba. Na istočnoj strani imala je tri apside, srednja je bila najveća. Imala je trostrani oblik sa prozorima, dok su leva i desna bile manje i bez prozora. Kamen i opeka predstavljaju osnovni građevinski materijal. U Staroj Pavlici se nalaze i fragmentarno sačuvane freske, nesumnjive likovne vrednosti. U jednom novinskom članku iz 1936. se kaže kako su se "do skora" mogli videti likovi "rođaka ljudi i žena iz porodice Nemanjića" i braće Musića ali da ih više nema.[3] Danas crkvi nedostaje njen severni brod, koji je uništen 1930. godine gradnjom pruge Kraljevo-Raška.[4]

Arheološka istraživanja sprovedena 1971. godine pokazala su da temelji današnje crkve leže na steni i da na njenom mestu nije postojala neka ranija građevina ili kultno mesto. Kako nisu pronađeni tragovi stubaca - nosača lukova, morala je biti odbačena teorija po kojoj ih je crkva ranije imala. Iskopavanja su otkrila postojanje 14 grobova na ovoj lokaciji, od kojih su dva groba pripadala deci. Grobovi su bili bez grobnih priloga, izuzev jednog, koji je pronađen jugoistočno od crkve. U ovom grobu je pronađen par srebrnih naušnica i 31 komad ukrasnih pločica od poznaćenog srebrnog lima. Na osnovu odlika ovog nakita, kao i novčića pronađenih na ovoj lokaciji, iskovanih u vreme despota Stefana Lazarevića i ugarskog kralja Žigmunda, nekropola kod crkve je datovana u sam kraj 14. i početak 15. veka.[5]

U blizini manastira Stara Pavlica se nalazi i manastir Nova Pavlica, koji su krajem 14. veka podigli braća Musići kao svoju zadužbinu u koju se povukla i zamonašila njihova majka i sestra kneza Lazara (1371—1389) Dragana.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Stara Pavlica — Spomenici kulture u Srbiji”. SANU. 
    (iz knjige Pejić, Svetlana; Milić, Mileta, ur. (1998). „Stara Pavlica, crkva”. Spomeničko nasleđe Srbije: nepokretna kulturna dobra od izuzetnog i od velikog značaja (na jeziku: srpski). Beograd: Republički zavod za zaštitu spomenika kulture. str. 459. ISBN 8680879126. 
  2. ^ a b Deroko, Aleksandar (1985). Monumentalna i dekorativna arhitektura u srednjovekovnoj Srbiji (treće dopunjeno izdanje). Beograd. 
  3. ^ "Politika", 14. okt. 1936
  4. ^ Vukadin, Obrenija (1975). „Arheološka istraživanja u Staroj Pavlici”. Raška baština. 1: 145. 
  5. ^ Vukadin, Obrenija (1975). „Arheološka istraživanja u Staroj Pavlici”. Raška baština. 1: 145—148. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]