Memorandum 200
Memorandum 200 je dokument koji je nastao pod nadzorom Henrija Kisindžera tokom naftne krize, novembra 1975, koji potvrđuje potrebu za „američkom kontrolom nad pitanjima svetske populacije“. Dokument je u vreme nastajanja bio državna tajna, da bi 1990ih bila skinuta oznaka tajnosti i dokument postao dostupan javnosti.
Memorandum 200 tvrdi da porast broja stanovnika u određenim zemljama u razvoju, koje imaju strateška bogatstva potrebna američkoj ekonomiji, predstavlja potencijalnu pretnju nacionalnoj sigurnosti SAD. Ta studija upozorava da će te zemlje, koje imaju potrebne sirovine, pod pritiskom rastućeg broja stanovnika, početi da zahtevaju bolje uslove trgovine i veće cene za izvoz svojih sirovina u Sjedinjene Države. Zbog toga je napravljen spisak od 13 zemalja, koje su izdvojene kao strateški ciljevi za američka nastojanja kontrole porasta broja stanovnika.
Trinaest zemalja nabrojanih u tom dokumentu su: Brazil, Pakistan, Indija, Bangladeš, Egipat, Nigerija, Meksiko, Indonezija, Filipini, Tajland, Turska, Etiopija i Kolumbija.