Milan Tuba

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Milan Tuba
Lični podaci
Datum rođenja(1952-08-27)27. avgust 1952.(71 god.)
Mesto rođenjaLučani, FNR Jugoslavija

Milan Tuba (Lučani, 27. avgust 1952.) redovni je profesor računarskih nauka, matematike i elektrotehnike, rukovodilac projekta veštačke inteligencije Univerziteta Singidunum u Beogradu,[1] i prorektor za nauku Univerziteta Sinergija u Bijeljini.[2] Uvršten je na Stanfordsku listu 2% najuticajnijih naučnika sveta u svim disciplinama za godine 2020., 2021. i 2022. Bio je prorektor za međunarodnu saradnju Univerziteta Singidunum, šef Departmana za matematičke nauke Državnog univerziteta u Novom Pazaru i dekan Fakulteta računarskih nauka Univerziteta Džon Nezbit. Prof. Tuba je autor ili koautor oko 300 naučnih radova, citiran preko 6500 puta[3] i urednik, kourednik ili član uređivačkog odbora ili naučnog odbora niza naučnih časopisa, Springer monografija, kongresa i konferencija. Održao je po pozivu preko 90 uvodnih govora, plenarnih i inauguralnih predavanja na međunarodnim kongresima i konferencijama.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Diplomirao je matematiku na tadašnjem PMF u Beogradu 1976. godine.

Magistrirao iz oblasti matematičkih nauka na istom fakultetu 1979. godine. Dobio je naučne stepene M.Sc. 1986. i M.Ph. 1989. na New York University, Courant Institute of Mathematical Sciences u oblasti računarskih nauka.

Od 1983. do 1993. boravio je u SAD kao poslediplomac, asistent i nastavnik na Vanderbilt University, New York University i Cooper Union. Od 1976. do 1983. bio je asistent na Katedri za verovatnoću i matematičku statistiku i Katedri za programiranje i numeričku matematiku, PMF Beograd. Od 1983. do 1987. godine bio je asistent na Vanderbilt University i New York University. Od 1987. do 1993. bio je docent elektrotehnike na Cooper Union univerzitetu u Njujorku.

Po povratku iz SAD, od 1994. godine je docent, a od 2001. vanredni profesor na Katedri za računarstvo i informatiku Matematičkog fakulteta u Beogradu.

Publikovao je zbirku statističkih programa kao poglavlje u univerzitetskom udžbeniku „Matematička statistika“ autora S. Stojanovića, Naučna knjiga, Beograd 1980. Objavio je monografiju „Fixed and Adaptive Routing in Computer Networks“, Monography MB-13, Interuniversity Network in Central Europe, Technical University of Budapest, 2000.

Kao nastavnik predavao je na Cooper Union univerzitetu u Njujorku (redovne i poslediplomske studije) predmete: Mikroprocesori, Mikroprocesorski projekti, Elektronika, Operativni sistemi, Računarska grafika, Računarsko procesiranje slika, VLSI dizajn, Programski jezici, Slučajni procesi, Diplomski radovi. Na Matematičkom fakultetu u Beogradu predavao je sledeće predmete: Programski sistemi, Operativni sistemi, Mikroračunari sa primenama, Tehnologija programiranja, Računari i programiranje, Metodika nastave računarstva, Primena računara u biologiji, Programiranje za fizičare, Računarstvo I i II na PMF u Kragujevcu i Banjoj Luci.

Bio je član redakcionih odbora više naučnih i stručnih časopisa, predsednik Komisije za takmičenja iz informatike, rukovodilac letnjih škola, član Komisije Ministarstva prosvete za srednjoškolske programe, upravnik Računarske laboratorije, direktor Laboratorija za mikroprocesore i VLSI na Cooper Union u Njujorku, rukovodilac projekta CURF 6442 za razvoj dijagnostičkog instrumenta za rak prostate, glavni istraživač na NSF projektu razvoja laboratorija. Publikovao je mnoge stručne radove i održao mnoga javna predavanja. Član je ACM od 1983, IEEE od 1984, New York Academy of Sciences od 1987.

Kao istraživač od 2006. učestvuje na projektu br. 144007. „Matematički modeli i metode optimizacije sa primenama“ Ministarstva za nauku Republike Srbije.

Ima šestoro dece.[4]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Milan Tuba”. Univerzitet Singidunum. Arhivirano iz originala 19. 6. 2023. g. 
  2. ^ „Milan Tuba” (PDF). Univerzitet Sinergija. Arhivirano iz originala (PDF) 19. 6. 2023. g. 
  3. ^ „Milan Tuba”. Google Scholar (na jeziku: engleski). 
  4. ^ Jedinstvena sportska porodica u Srbiji (17. april 2012)

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Spomenica 125 godina Matematičkog fakulteta, 632 strane, Beograd 1998. ISBN 86-7589-006-0
  • Spomenica 130 godina Matematičkog fakulteta, CD, Beograd 2003. ISBN 86-7589-036-2

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]