Mihovil Pavlek Miškina

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Za drugu upotrebu, pogledajte stranicu Podravska brigada Mihovil Pavlek Miškina.
Mihovil Pavlek
Lični podaci
Datum rođenja(1887-09-24)24. septembar 1887.
Mesto rođenjaĐelekovec, kod Koprivnice, Austrougarska
Datum smrti30. jun 1942.(1942-06-30) (54 god.)
Mesto smrtilogor Jasenovac, Kraljevina Jugoslavija (dejure)
NDH (defakto)

Mihovil Pavlek - Miškina (Đelekovec kod Koprivnice, 24. septembar 1887 — logor Jasenovac, 30. jun 1942)[1] bio je hrvatski književnik i političar.[2]

Biografija[uredi | uredi izvor]

U rodnom selu završio je 5 razreda osnovne škole, ali svojom bistrinom izrastao u predstavnika narodne inteligencije svoga vremena i borca za socijalnu pravdu. Tokom Prvog svetskog rata Miškina je služio u XVI infanterijskoj regimenti u Bjelovaru jer radi slabog vida nije bio poslan na front.[3]

Miškina se aktivnije uključio u politiku 1925. godine, kada se kandidovao na izborima Hrvatske seljačke republikanske stranke kao zamenik Pavlu Dombaju iz Drnja koji se kandidovao u kotaru Ludbreg. Jedno vreme bio je i načelnik opštine Đelekovec. Počeo je da se ozbiljnije bavi politikom 1935. godine, a kandidovao se na izborima 5. maja 1935. i 11. decembra 1938. godine.[3] Ni na izborima iz 1935. ni 1938. nije bio izabran u skupštinu jer je izborni zakon bio takav da je poslanikom bio proglašen provladin kandidat, iako nije dobio mnogo glasova.[3]

Kao jedan od vodećih predstavnika leve grupacije u HSS-u, bio je protivnik politike Vlatka Mačeka. Od 1941. bio je saradnik Narodnooslobodilačkog pokreta. Ustaše su ga nekoliko puta nagovarale da im se pridruži, ali ih je uvek odbio. Kretanje mu je bilo ograničeno samo na opštinu Đelekovec. Bio je uhapšen 9. maja 1942. i već sutradan zatvoren u logor Jasenovac. Ubijen je 30. juna iste godine u logoru.

Književni rad[uredi | uredi izvor]

Začetnik književne misli i predvodnik grupe seljaka-pisaca u Hrvatskoj. Pisao je pesme, crtice, pripovetke, članke, brošure. Objavljivao u raznim dnevnicima, nedeljnicima, časopisima, kalendarima: Božićnica (kalendar), Dom, Evolucija, Hrvatska revija, Hrvatsko selo, Napredak, Napretkova božićna/uskrsna knjiga, Narodno kolo, Razgovor, Republika, Savremenik, Seljačka prosvjeta, Seljačka sloga, Slobodni dom, Varaždinske novosti...

U svojim prozama sa seoskom tematikom izražava protest protiv društvene nepravde. Njegove pesme pretežno su retorične i prigodne, bez snažnog realizma, ali sa socijalnim mislima. Šime Vučetić ističe da su Pavlekove kajkavske pesme (prvi put kao ciklus zajedno objavljene u 115. knjizi edicije „Pet stoljeća hrvatske književnosti“) najbolji deo njegovog pisanja. Svoj život u mladosti i početak književnog stvaranja opisao ukratko u Zborniku hrvatskih seljaka (1937).

Prvi Pavlekov književni sastav bio je Nekrolog Antunu Radiću. Potpisao ga je pseudonimom Miškina bojeći se da mu se neko ne naruga zbog pisanja. „Pod tim je imenom postao omiljen i poznat u Hrvatskoj i izvan nje.“ (Franjo Gaži). Književnik Zvonimir Kulundžić napisao je o njemu knjigu „Miškina, presjek kroz stvarnost hrvatskog sela od Kuena Hedervarija do poglavnika“ .

Dela[uredi | uredi izvor]

  • Za svojom zvijezdom (1926)
  • Trakavica (1935)
  • Dva naša najveća pokojnika (1936)
  • Seljaštvo se zaštićuje samo, i to u seljačkoj slozi duhovno, u Gospodarskoj slozi materijalno (1936)
  • Početak hrvatskog seljačkog pokreta (1936)
  • Krik sela, 1937
  • Narod i inteligencija (1937)
  • Zašto hrvatski seljak nije komunist (1938)
  • Gopcu (letak, 1938)
  • Stara i nova gospoda (1939)
  • Sabrana književna djela; Knjiga I, Proza I (Umjesto predgovora; Antimilitaristički motivi; Ezopovski motivi; Crtice i zapisi; Bilješke) (1968)
  • Sabrana književna djela; Knjiga II, Proza II (Socijalni motivi; Bilješke) (1968)
  • Sabrana književna djela; Knjiga III, Poezija; Dodatak: razni prilozi (Dah sela; Za domovinu i pravicu; Sam sa sobom; Mrtvoj drugarici; Mali radosni odjeci; Fragmenti igrokaza; Autobiografski zapisi; Pisma i intervjui) (1968)
  • Poezija (1968)

Mala enciklopedija Prosveta pominje i dela Pesme o Matiji Gupcu; Bratu radniku; I mi smo ljudi; Invalidu.

Pripovetke i pesme[uredi | uredi izvor]

Zbirka Trakavica objavljena je i 1946. godine u izdanju zagrebačke Seljačke sloge s predgovorom Franje Gažija i autorovim portretom Mirka Viriusa. Zbirka sadrži ove pripovetke (azbučnim redom): Bez naslova, Godišnji sajam, Granje, Guske, Dvije smrti, Ždrijebe, Zemlja, Kad netko treba radnika, Kako sam počeo pisati, Krt, Naprijed, Naša stara kobila, Potkova, Trakavica, U jesen.

U 115. knjizi edicije Pet stoljeća hrvatske književnosti objavljen je izbor pripovedaka iz zbirke Za svojom zvijezdom: A djeca?, Dva Božića na fronti, Husar, Na straži, U brizi za budućnost, U samici, Zapisi iščeznuloga, Za svojom zvijezdom.

Naslovi nekih njegovih pjesama: Cuzeku, Gobcu, Orjem, Pramaletje, Proletje, Sanje, Sonce, Rožici, Vehneju..., Vi.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Povijest.net: dr.sc. Hrvoje Petrić Arhivirano na sajtu Wayback Machine (24. februar 2010): "Iako u Hrvatskoj enciklopediji piše da je Mihovil Pavlek Miškina ubijen 11. juna 1942. godine, treba se osvrnuti i na službene dokumente iz Matičnog ureda. U Matičnoj knjizi umrlih NO Đelekovec (1953—1958) na str. 48 dana 14. septembra 1955. upisano je Mijo Pavlek i to da je umro 30. juna 1942. u Jasenovcu. Sačuvano je i rješenje kotarskog suda u Koprivnici od 22. juna 1955. koje je potpisao predsjednik suda Ivan Zlatarić. U rješenju uz ostalo piše: "Ovom sudu stavljen je prijedlog po N. O. O. Gjelekovac za proglašenje mrtvim nestaloga Pavlek Mije iz Gjelekovca, kojem prijedlogu se kasnije pridružio i sin Pavlek Večeslav, koji navodi, da je nestali 9. V 1942. god. bio iz Gjelekovca od kuće odveden po ustašama u logor Jasenovac odakle se nije vratio, a nakon mjesec dana stigla je obavjest, da je isti u Jasenovcu umro. Proveden je postupak saslušanjem svjedoka Cmrt Ivana i Cmrk Katarina, koji su izkazali, da je nestali 11. V 1942. god., otpremljen u logor Jasenovac odakle se nije vratio, a inače je poznato da je u logoru nestao... Kako postoje sve pretpostavke da je nestali u logoru umro, to je isti i proglašen mrtvim, a kao dan njegove smrti uzet je 30. juni 1942. god. tj. zadnji dan u mjesecu kada nestali već sigurno više nije bio na životu.", pristupljeno 14. 10. 2013.
  2. ^ Milisavac, Živan, ur. (1984). Jugoslovenski književni leksikon (2. izd.). Novi Sad: Matica srpska. str. 605. 
  3. ^ a b v Povijest.net: dr.sc. Hrvoje Petrić: Kako je i kada ubijen ugledni HSS-ovac Mihovil Pavlek Miškina? Arhivirano na sajtu Wayback Machine (24. februar 2010), pristupljeno 14. 10 2013.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Opća enciklopedija JLZ, „Jugoslavenski leksikografski zavod“, Zagreb, 1980.
  • Mala enciklopedija Prosveta, Beograd, 1978.
  • Miškina: Trakavica (predgovor F. Gažija), Zagreb, 1946.
  • Šime Vučetić: Mihovil Pavlek Miškina u 115. knjizi edicije Pet stoljeća hrvatske književnosti, Zagreb, 1985.
Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Миховил_Павлек_Мишкина&oldid=26942174”