Naivno slikarstvo Slovaka u Srbiji

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Naivno slikarstvo
Slovaka u Srbiji
Oslikano nojevo jaje. Galerija „Babka”, Kovačica
Nematerijalno kulturno nasleđe
RegionKovačica i druga naselja u Vojvodini
ZajednicaSamouki slikari, pripdanici slovačke etničke zajednice u Vojvodini
PredlagačGalerija „Babka”, Slovački izdavački centar, Memorijalni centar „Dr. Janko Bulik”, Opština Kovačica
Datum upisa18.06.2012
Veb sajthttp://nkns.rs/cyr
Mapa opštine Kovačica, sa naseljima Kovačica, Padina, Uzdin u kojima je začeto naivno slikarstvo u Vojvodini
Dela rodonačelnika u Galeriji naivne umetnosti u Kovačici
Dela savremenih slikara u Galeriji naivne umetnosti u Kovačici

Naivno slikarstvo Slovaka u Srbiji je deo likovne umetnosti Slovačke nacionalne manjine u Srbiji upisano na listu nematerijalne kulturne baštine, kojom se tokom druge polovine 20. veka pretežno na prostoru Vojvodine počelo da bavi 60 slovačkih umetnika, od toga 46 rodom iz Ko­vačice.[1]

Rođeni u zemlji Srbiji kao manjina Slovaci su svakodnevno, što skriveno, što javno, što namerno, što nenamerno, bili izloženi određenim psihičkim presijama i mnogo dublje su osećate sve nepravde i sumnje koje su izreknute ili napisane o manjinama u Jugoslaviji i Srbiji. U takvim uslovima oni su nastojali da sačuvaju svoj kulturni identitet i na tome su neposredno radili jednim delom i u naivnom slikarstvu. I tako je vremenom njihovo likovno stvaralaštvo postalo shvaćeno, priznato i prihvaćeno od većinski naroda u Jugoslaviji i Srbiji kao deo svoje kulturne baštine. Naivno slikarstvo Slovaka u Srbiji uvršteno je u Nacionalni registar Nematerijalnog kulturnog nasleđa Srbije.[2]

Status nematerijalnog kulturnog nasleđa Srbije[uredi | uredi izvor]

U proteklih 60 godina (1952—2012) naivno slikarstvo Slovaka rođenih u Srbiji prvo je bilo osporavano, posle previše hvaljeno, pa ponovo osporavano, da bi 18. juna 2012. godine bilo upisano u Nacionalni registar nematerijalnog kulturnog nasleđa Srbije, kao deo kulturne baštine Srbije.[2]

Naivno slikarstvo Slovaka je, odlukom Nacionalnog komiteta za nematerijalno kulturno nasleđe Srbije od 18. juna 2012. godine, upisano u Registar nematerijalnog kulturnog nasleđa Republike Srbije, a na predlog Fonda „Međunarodni etno centar Babka”, Kovačica i Opštine Kovačica.[3]

Listu Slovačko naivno slikarstvo u Srbiji čine 63 slikara, najstariji slikar je rođen 1906. godine a najmlađa slikarka je rođena 1992. godine. Zajedničko svim ovim slikarima je da su samouki, i da su rođeni u Srbiji – Vojvodini, a maternji jezik im je slovački.

Vlada Republike Srbije trenutno radi na tome da naivno slikarstvo Slovaka u Srbiji uvrsti u Uneskovu listu svetske kulturne baštine.[4]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Slovaci u Republici Srbiji su zvanično priznata nacionalna manjina, čija nacionalna prava u domenu kulture, obrazovanja, informisanja, kao i službene upotrebe jezika su zvanično priznata. Oni su naselili Vojvodinu u osamnaestom i devetnestom veku sa teritorije današnje Slovačke. Doseljavanje na teritoriju današnje Vojvodine Slovaci su obavili u nekoliko talasa, počevši od sredine 18. veka.[5] Prve grupe pripadnika slovačkog naroda iz oblasti oko Tatre doselile su se u tadašnju južnu Ugarsku, tj. u južnu Bačku za vreme vladavine Karla VI.

Oko 1720. godine prvo su se naselili u Bajši, Bačkom Petrovcu i Futogu, a za vreme Marije Terezije 1742. godine u Bezdanu.

Do početka 19. veka naselili su neka mesta u Banatu i Sremu, u kome se 120 porodica 1760. naselilo u Selenči, ali su se kasnije neki od njih preselili u Staru Pazovu.[6] Kovačica je 1752. godine dodeljena upravi Potisko-pomoriške Vojne granice. Međutim, napori da se ona naseli dugo su bili bezuspešni. Nakon što su predstavnici Slovaka iz Ečke uputili 1802. godine molbu Francu I da im se ustupi pustinja zvana Kovačica, car je dao saglasnost za njihovo naseljavanje 1803. godine i organizovano kompletno preseljavanje Slovaka iz Ečke.

U novoj sredini Slovaci su osnovali vlastita sela, ili su naseljavali već osnovana naselja u kojima su živeli Srbi, Nemci, Mađari, Rumuni i drugi narodi. Ipak, u svim migracijama oni nailaze na opustošenu zemlju, čijem će se odgajanju posvetiti kroz nekoliko generacija. Doseljeničke zajednice bile su etnički prilično heterogene, tako da je očuvanje sopstvenih kulturnih tradicija i društvenih normi koje su doneli iz prethodne domovine imalo prioritet u svakodnevnom životu. I pored toga što se doseljeno slovačko stanovništvo brzo prilagođavalo novim uslovima života, ono je dolaskom u vojvođansku ravnicu prenelo sa sobom i deo svoje duhovne i materijalne kulture, koja ih je po svojim osobenostima odvajala od zatečenog stanovništva.[7]

Kulturni život slovačke nacionalne manjine izuzetno je bogat. Naivno slikarstvo predstavlja dominantnu oblast kulture Slovaka na tlu današnje Srbije po kojoj je slovačka nacionalna zajednica poznata i na međunarodnoj slikarskoj sceni.[8]

Naivno slikarstvo Slovaka je nezvanično započelo da se razvija 1939. godine. U tom periodu slikari su mahom kopirali motive sa razglednica i kalendara, slikajući sve ono čega nije bilo u Vojvodini. Vremenom su gradili sopstvene stilove, pa danas umetnici stvaraju jedinstvene motive sa mnoštvom boja i detalja.

U većini slučajeva zanimanje Slovaka stvaralaca naivne umetnosti nije slikarstvo već poljoprivreda. Samo je manji broj slikara bio posvećen prevashodno slikarstvu. Zato se može reći da je jedna od glavnih karakteristika slovačkih naivnih slikara (ili samoukih, izvornih slikara) odsustvo akademskog umetničkog obrazovanja.[9]

Tokom druge polovine 20. veka naivnim slikarstvom u Srbiji bavilo se 60 slovačkih umetnika (26 ženskog i 34 muškog pola). Od toga rodom iz Kovačice je 46, iz Padine 10, iz Vojlovice 2, iz Bačkog Petrovca 1.

Kako po brojnosti dominiraju naivni slikari u Kovačici, kojih danas po mestu življenja ima 30, Kovačica predstavlja i svojevrsan fenomen.

Faze u razvoju slovačkog naivnog slikarstva[uredi | uredi izvor]

Prema Pavelu Babki slovačko naivno slikarstvo u Srbiji, pre svega u odnosu prema tržištu prošlo je kroz tri faze:

Prva faza (od 1952 do 1957)

u ovoj fazi nije prodata nijedna slika, jer slikari nisu ni pomišljali o prodaji jer su slike stvarali isključivo radi svog ličnog zadovoljstva.

Druga faza (70-e godine 20. veka)

Ovaj period koji je predstavlja vrhunac naivnog slikarstva u Jugoslaviji, odrazio se i na naivno slikarstvo Slovaka u Srbiji, pre svega onih iz Kovačice.

Treća faza (od 90-tih godina 20. veka do danas)

U ovoj fazi koja traje do danas, iako je na prvi pogled kod Slovaka došlo do opadanja interesovanja za naivno slikarstvo, ono ipak postoji, posebno u inostranstvu.

Motivi na slikama naivnih slikara Slovaka[uredi | uredi izvor]

Mural u Memorijalnom kompleksu Mihajla Pupina u Idvoru, poklon slikara iz Kovačice

U prvom periodu na slikama naivnih slovačkih slikara dominiralo je obilje motiva iz na­rodnog života na selu, u kome je selo najčešće prikazivano onako kako su ga naivni slikari zapamtili, kako su im to stariji seljani preneli ili onako kako ga oni vide u svojoj mašti.

Kako zemljoradnja i stočarstvo predstavljaju glavna zanimanja među Slovacima naivnim slikarima, najčešći motivi na slikama upravo u oni povezani s njima. I dok je Martin Jonaš predstavljao ljude s nesrazmerno malim glavama i prenaglašeno velikim rukama i nogama, da bi istakao naporan rad na selu., na slikama drugih autora preovlađuju pejzaži, a nešto ređe je prikazan enterijer.

Čest motiv su tradicionalni poslovi u kući i na plodnoj Vojvođanskoj zemlji (oranje, žetva i sl.) i stari zanati. Ima i dosta motiva sa narodnom arhitekturom: kuće od cigli, tzv. nabijeni zemljani zidovi, ornamentalno ukrašavanje fasada.

U zavisnosti od godišnjih doba u kojima su nastajale na slikama su prikazani različiti poslovi. Tako npr. prema zapažanju Emilije V. Cerović, kovačički slikari imaju češće motive svog sela pod snegom nego što je to slučaj kod naivnih slikara pripadnika drugih etničkih zajednica Moguće je da je jedan od razloga koji utiče na izbor zime kao motiva za slikanje i to što slikaju upravo najviše zimi, kada u selu ima najmanje poljoprivrednih i drugih poslova van kuće i okućnice.

Kako su tokom druge polovine 20. veka, šire društveno-političkih promena u Srbiji, sve do današnjih dana, uticale na bitne promene u životu na selu, menjala se i slikarska tematika u naivnom slikarstvu Slovaka.[1] Promenili su se ne samo načini slikanja, već i motivi. Boje koje „vrište”, i koje su proslavile Slovačke naivne umetnike, polako su se izgubile. Na to je uticao i način oblačenja koji se promenio - prilikom izbora garderobe na slikama se prate modni trendovi, usklađuju se tonovi, i sve češće umesto narodne nošnje nose farmerke i pantalone, u dahu novih vremena koja su ovladala i kod Slovaka u Srbiji.

Trendove, u izboru motiva danas diktiraju i kupci slika, među kojima dominiraju ambasadori u Srbiji, pa je u narednom periodu neophodno uložiti dosta truda u promociju i zaštitu tradicionalnog naivnog slikarstva, i oslikavanju starih predmeta, kao što su šamlice i ogledala koje je postalo sve popularnije.

Motiva sa narodnom arhitekturom i nošnjom, na slikama Slovaka u Srbiji

Najznačajniji slikari naive i naivni slikari[uredi | uredi izvor]

Slikari naive Bireš, Mihal · Boboš, Vladimir · Jonaš, Martin · Knjazovic, Jan · Kotvaš, Ana · Strakušek, Jan
Naivni slikari Bačur, Jan · Cicka, Pavel · Cizik, Alžbeta · Glozik, Jan · Hajko, Pavel · Halupova, Zuzana · Havjar, Jozef · Husarik, Eva · Karlečik-Severini · Knjazovic-Mijailović, Ana · Lenhart, Ana · Markov, Martin · Paluška, Martin · Povolna, Mihal · Sokol, Jan · Varga, Štefan · Venjarski, Jan · Venjarski, Ondrej · Vereska, Zuzana · Žolnaj, Jan ·

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Valenćik, Vladimir. Slovak naive Art from Serbia, Selection from the Babka Gallery Kovačica. Catalog UN. New York 2009.
  2. ^ a b „NAIVNO SLIKARSTVO SLOVAKA”. Nematerijalno kulturno nasleđe Srbije. Ministarstvo kulture i informisanja RS i Etnografski muzej u Beogradu. Pristupljeno 13. 1. 2019. 
  3. ^ „Nematerijalno kulturno nasleđe Srbije, Izložba „Naivno slikarstvo Slovaka u Srbiji u Narodnoj skupštini. Ministarstvo kulture i informisanja Republike Srbije. Pristupljeno 2. 10. 2016. 
  4. ^ Kovačici je mesto na listi („Politika”, 30. decembar 2018)
  5. ^ Crnjanski, Katarina. Slovaci u Vojvodini, Zbornik radova: Položaj nacionalnih manjina u Srbiji, Naučni skupovi SANU, knj. 30 (2007). pp. 619.–620.
  6. ^ Babiak, Jan. Slovaci u Banatu, Zbornik radova: Banat kroz vekove. Slojevi kulture Ba­nata. Beograd: Vukova zadužbina. 2010.
  7. ^ Bosić, Mila, Pregled slovačke narodne nošnje u Vojvodini, Savetovanje o tradicionalnoj kulturi Slovaka u Vojvodini. Beograd: Etnografski institut SANU i Novi Sad: Društvo slovakista Vojvodine, 1970.
  8. ^ Crnjanski, Katarina. Slovaci u Vojvodini, Zbornik radova: Položaj nacionalnih manjina u Srbiji, Naučni skupovi SANU, knj. 30 (2007).
  9. ^ Cerović, Emilija V. Narodna tradicija kao inspiracija u likovnom stvaralaštvusavremenih slikara seljaka u Srbiji (Srbi, Slovaci, Rumuni), Glasnik Etno­grafskog instituta SANU XXIII (1974). pp. 57.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Bihalji Merin, Oto. Naivni umetnici sveta, Beograd: Vuk Karadžić i Mladinskaknjiga, 1972.
  • Milovanović, Svet. D. Po ravnom Banatu. Letopis sela i škola kovačičkog sreza. Beograd: štamparija „Globus“, 1935.
  • Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u 2002: Nacionalna ili etnička pri­padnost: Podaci po naseljima. Beograd: Republički zavod za statistiku, 2003.
  • Raković, Slaviša. Slovaci i Romi pentekostalci u Srbiji: skrivena(e) manjina(e) ipotkultura(e)?, G. Blagojević, I. Todorović (prir.) Tematski zbornik Tradici­ja – folklor – identitet, Sremski Karlovci: Institut Akademije – Visokeškole SPC za umetnost i konzervaciju, 2010.
  • Ćupurdija, Branko. Nikola R. Ivošević i njegove skulpture u drvetu, Glasnik Etno­grafskog muzeja u Beogradu, knj. 63 (1999).
  • Ćupurdija, Branko. Motivi žita, brašna i hleba u slikarstvu Save Stojkova, Zbor­nik Matice srpske za društvene nauke (Novi Sad), № 114–115 (2003).
  • Ćupurdija, Branko. Antropološki dometi treće izložbe skulptura Nikole R. Ivoševića, Luča, Časopis za kulturu, umetnost i nauku (Srpski kulturni centar „Sveti Sava“ Subotica), god. XIV, № 2–3 (2005).
  • Bosić, Mila, Pregled slovačke narodne nošnje u Vojvodini, Savetovanje o tradicionalnoj kulturi Slovaka u Vojvodini. Beograd: Etnografski institut SANU i Novi Sad:Društvo slovakista Vojvodine, 1970.
  • Bošković, M. i M. Maširević. Samouki likovni umetnici u Srbiji, Torino: Eskenaziarte 1977.
  • Čaplovič, Jan. Dejiny slovenskeho evanjelickeho a. v. cirkevneho sboru v Kovačici, Kovačica: Slovensky evanjelicky a. v. cirkevny sbor v Kovačici, 1928.
  • Ćirić, Emina. Jan Strakušek. Kovačica: International Ethno Center Babka, 2006.
  • Ćupurdija, Branko. Novo ime među samoukim slikarima – Antal Kristin sa Gabrića, Na­rodno stvaralaštvo – Folklor (Beograd), sv. 1–4 (1987).
  • Fine, Gary Alan. Everyday genius: self-taught art and the culture of authenticity. Chicago: University of Chicago Press, 2004.
  • Kelemen, Boris. Naivno slikarstvo Jugoslavije, Zagreb: Galerije grada Zagreba, Spektar i Stvarnost, 1969.
  • Melicherčik, Ivan. Pavel Hajko, Bratislava: Fo Art, 2002.
  • Mihailović, Milivoje. Seljaci slikari iz Kovačice, Kovačica: Dom kulture, 1962.
  • Šmihuljova, Maria. Insitne Umenie – Naïve art, Eva Husarikova, Katalog izložbe, Kovačica 2007.
  • Tomašević, Nebojša. Naivci o sebi, Beograd: Revija, 1973.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]