Пасји трн

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Pasji trn
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Divizija:
Klasa:
Red:
Porodica:
Rod:
Vrsta:
H. rhamnoides
Binomno ime
Hippophae rhamnoides

Pasji trn (lat. Hippophae rhamnoides) je samonikla jestiva biljka iz porodice zlolesinki (Elaeagnaceae), a poznata je i pod nazivima vučji trn[1] i vukodržica.

Opis biljke[uredi | uredi izvor]

Pasji trn je razgranati, trnoviti grm, visok 2 do 3 metra ili do 6 metara visoko drvo, sa tamnom, crvenosmeđom korom, koja je na mlađim granama siva. Listovi su mu nasuprotni, uski i linearni, dugi 5 do 8 centimetara i do 0,5 centimetara široki, odozgo sivozeleni, a na naličju pustenasti i srebrenastosivi. Biljka je dvodomna i cveta u rano proleće, pre razvijanja listova. Cvetovi su sitni i neugledni, zelenkastožuti. Koštunice su narandžaste, okruglasto-jajaste, duge 7 do 8 milimetara, a sazrevaju na ženskim biljkama od sredine avgusta do kraja septembra. Ostaju da vise na grmu (drvetu) sve do početka zime.

Rasprostranjenost[uredi | uredi izvor]

Pasji trn najbolje uspeva na suvom, peskovitom i vapnenastom tlu. Kod nas raste uz peskovite i šljunkovite obale reka, pretežno u severnim krajevima, a najviše je rasprostranjen uz obalu Dunava. Ređe se javlja po kamenitim obroncima u planinskim krajevima (preko 1000 metara nadmorske visine) ili uz morske obale. Zbog lepog i dekorativnog izgleda srebrnastog lišća i narandžastih plodova, ponekad se pasji trn kultiviše kao ukrasni grm u vrtovima i parkovima, za živice, a zbog jako razvijenog korena koristi se i za vezivanje peskovitog tla. Kultivisani primerci imaju veći plod i sitnije koštice.

Hemijski sastav[uredi | uredi izvor]

U plodovima pasjeg trna ima u velikoj količini jabučne kiseline, oko 2% masnog ulja, manita i kvercetina. U svežem soku iz bobica ima 200-400 mg% askorbinske kiseline, oko 0,02 mg% vitamina B1, oko 0,05 mg% vitamina B2, 0,8 mg% vitamina B6, 8 mg% vitamina E, do 10 mg% karotina i u veoma malim količinama vitamin F. Još više vitamina ima u semenu: do 0,3 mg% vitamina B1, do 0,4 mg% vitamina B2 i do 14 mg% vitamina E.

Upotreba[uredi | uredi izvor]

U ishrani[uredi | uredi izvor]

Plodovi pasjeg trna imaju kiseo i pomalo aromatičan ukus i slab miris. U svežem i neprerađenom stanju ne koriste se u ishrani. U prerađenom stanju mogu se koristiti kao prirodni polivitaminski koncentrat. Konzervirani sok, zbog male količine oksidacijskog enzima i jake kiselosti, stabilan je i dugo zadržava vitaminsku vrednost. Od soka se mogu praviti dodaci jelima, marmelade i želei.

U medicini[uredi | uredi izvor]

Iz ploda pasjeg trna se može dobiti ulje bogato karotinom i vitaminom E i F. To ulje se primenjuje u lečenju rana, smrzotina, kožnih bolesti i kao pomoćno sredstvo u lečenju nekih oblika raka. Poseduje baktericidno dejstvo.

Ulje se dobija ovim postupkom: izdvoji sok iz bobica, procedi, suvi ostatak sa semenom se samelje u mikseru ili razbije u avanu tako da se dobije kaša. Kaša se stavi u termos-bocu, prelije suncokretovim uljem zagrejanim na 60 stepeni u odnosu 1:2 (1 deo kaše, 2 dela ulja). Dobro zatvorena termos-boca se ostavi 1 nedelju i ulje se potom procedi.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, Ljubiša Grlić, Zagreb, 1986.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]