Paljina

Koordinate: 43° 24′ 26″ S; 21° 50′ 13″ I / 43.407333° S; 21.837° I / 43.407333; 21.837
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Paljina
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugNišavski
GradNiš
Gradska opštinaCrveni Krst
Stanovništvo
 — 2011.Pad 234
Geografske karakteristike
Koordinate43° 24′ 26″ S; 21° 50′ 13″ I / 43.407333° S; 21.837° I / 43.407333; 21.837
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina399 m
Paljina na karti Srbije
Paljina
Paljina
Paljina na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj018
Registarska oznakaNI

Paljina je naseljeno mesto u gradskoj opštini Crveni Krst na području grada Niša u Nišavskom okrugu. Nalazi se u podnožju Popove glave i u području Toponičke reke, na oko 13 km severno od centra Niša. Prema popisu iz 2002. bilo je 272 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 335 stanovnika).

Istorija[uredi | uredi izvor]

Paljina je staro, još u srednjem veku formirano selo. Turski popis 1498. godine ga zatiče s 62 domaćinstva, 20 neoženjenih, 9 udovičkih domaćinstava i 3 rajinske vodenice (koje rade cele godine). Nakon teškog perioda preživljenog u kasnijem periodu turske vladavine (posle ustanka 1841. godine bila je spaljena), ušla je u sastav Srbije decembra 1877. godine kao udvojeno stočarsko-ratarsko selo (Gornja i Donja Paljina). U vreme oslobođenja od Turaka kao starinački rodovi zatečeni su: Perišanci, Tošinci, Markovci, Radovanovci, Deda-Vanovci, Savinci i Pantonovci. U to vreme i u čitavom nizu decenija krajem 19. i u prvoj polovini 20. veka, Gornja Paljina je bila veće selo. Početkom 20. veka (1920. godine) Paljina je manje udvojeno selo sa 46 dobrim delom zadružnih domaćinstava i 429 stanovnika.

Posle Drugog svetskog rata ovaj odnos se izmenio u korist Donje Paljine jer je preovladala tendencija napuštanja starih položaja i izmeštanja domaćinstava ka dolini Toponičke reke, odnosno ka njenom saobraćajnom sistemu. U istom periodu odvijao se i postepeni preobražaj poljoprivrede s preovlađujuće stočarsko-šumske privrede na ratarstvo. Posle Drugog svetskog rata, od šezdesetih godina 20. veka, selo je zahvaćeno i značajnim iseljavanjem (najviše u Niš — Naselje Ratko Jović), ojačale su tendencije prestrukturalizacije poljoprivrede u pravcu mešovite privrede s porastom dnevne migracije ka Nišu i Psihijatriskoj bolnici u Gornjoj Toponici.

Prema podacima popisa u Paljini je u 1971. godini živelo 61 poljoprivredno, 62 mešovita i 6 nepoljoprivrednih domaćinstava.

Saobraćaj[uredi | uredi izvor]

Do naselja se može doći prigradskim linijama 32 PAS Niš - Čamurlija - Gornja Toponica - Berčinac - Paljina - Miljkovac - Velo Polje - Kravlje i linijom 32L PAS Niš - Čamurlija - Gornja Toponica - Berčinac - Paljina - Miljkovac - Velo Polje - Paligrace.

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Paljina živi 191 punoletni stanovnik, a prosečna starost stanovništva iznosi 45,8 godina (45,9 kod muškaraca i 45,8 kod žena). U naselju ima 74 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,16.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[1]
Godina Stanovnika
1948. 654
1953. 639
1961. 628
1971. 472
1981. 384
1991. 335 328
2002. 272 277
2011. 234
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[2]
Srbi
  
266 97,79%
Makedonci
  
1 0,36%
nepoznato
  
5 1,83%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  2. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  3. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Enciklopedija Niša: Priroda, prostor, stanovništvo; izdanje Gradina - Niš, 1995.g. pp. 169.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]