Perekop

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Perekop

Perekop (ukr. Перекоп, rus. Перекоп, Krimskotatarski jezik Or Qapı, grč. Τάφρος "Tafros") grad je na strategijskoj lokaciji Krima, koji povezuje krimski otok sa centralnom Ukrajinom. Krimski Tatari su grad zvali Or-Kapi, u prevodu Kapija na šancu.

Stari grad je srušen 1920. a pored njega stoji noviji grad Perekop.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Zbog svoje lokacije i strategijske pozicije grad je uvek bio veoma značajan za vreme starog, srednjeg i novog veka. Nekada je to bio bogati trgovački grad gde su pridobivali sol. Za vreme Plinija Starijego (I vek ) grad je opisan kao Tafros (starogrčki jezik). Plinij je naselje i opisao zajedno sa suženjem, gde je Perekop stajao. Prema Pliniju grad je bio dobro utvrđen i Grci su ga nameravali pretvoriti u luku.

Za vreme Krimskoga kanstva (1441-1783) grad je bio glavna tvrđava, koja je čuvala otok Krim od kopna prema severu. Grad je opisao i osmanski putopisac Evlija Čelebija 1660. godine, gde je zapisao da to je bila unutrašnja granica, koja je postojala 1200 godine prije dolazka Zlatne horde. Preko utvrđenja Krima (grad Perekop) došlo se na poluostrvo. Ne samo krimska, nego i severnocrnomorska stepa i priazovska stepa (kod grada Azov) bile su pod Krimskim kanom. Tamo su bivali nomadski tatari-Nogajci, koji su donosili med, maslac, ovce, jagnjad i robove (rus. Ясы́рь, tur. esir; robovi koje su uhapsili za vreme racija po unutrašnjosti kopna, uglavnom su to bili Sloveni (Rusi, Ukrajinci, Poljaci).[1]


Rusko carstvo[uredi | uredi izvor]

Prvi put Rusi su došli do Perekopa za vreme Krimskog pohoda 1689. godine, kada je do Perekopa došao Vasilij Golicin. Tada opsade grada nije bilo. Prvo zauzimanje Perekopa je bilo 1736. godine, pod komandom Kristofa Burharta Miniha. Pored Perekopa Rusi su zauzeli još Bahčisaraj (prestolnica Krima), Kezlév (Jevpatorija) i Ak-Mečét (Černomorskoe), posle napada u unutrašnjosti ruska armija se vratila nazad na Perekop.

Druga opsada Perekopa desila se 13. juna 1771. godine, pod komandom Vasilija Mihailoviča Dolgorukova, kasnije gubernatorom Moskve. Posle zauzimanja Krima od strane Ruske Imperije grad je stao centar Tavrijske gubernije.


Uništenje Perekopa (1920)[uredi | uredi izvor]

Od januara do marta 1920. 4 hiljade vojnika 3. armije Naoružanih Sila Juga Rusije (rus. ВСЮР, Bela garda Antona Denjikina), pod generalom Jakovim Slaščjovom branila je grad od napada 40 hiljada Sovjetskih boljševika. Grad je tada branio Krim, koji je bio jedan od poslednjih uporišta rojalista. Sa Krima je kasnije bila evakuacija belih Rusa (Vrangelova evakuacija).

Krajem 1920. godine Crvena armija je Perekop izbrisala sa lica zemlje. Danas tamo stoji spomen-selo Perekop, kao spomen na razrušeni grad. Ruševine Perekopa se danas nalaze jedan kilometar od novog grada Perekop.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Эvliя Čelebi. Kniga putešestviя. str. 46-47.


Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]