Rudolf Šindler (arhitekta)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Rudolf Šindler
Datum rođenja(1887-09-10)10. septembar 1887.
Mesto rođenjaBeč
Datum smrti22. avgust 1953.(1953-08-22) (65 god.)
Mesto smrtiLos AnđelesSAD

Rudolf Majkl Šindler (engl. Rudolph Michael Schindler;[1] Beč, 1887Los Anđeles, 1953) bio je austrijsko-američki arhitekta, čija su najvažnija dela izgrađena u ili blizini Los Anđelesa, od početka do sredine XX veka.

Šindler je radio i sarađivao sa različitim stručnjacima tog doba, ali se on obično svrstava u krilo modernog pokreta u arhitekturi. Međutim, njegova originalna upotreba složenih trodimenzionalnih oblika, toplih materijala i upečatljivih boja, kao i njegova sposobnost uspešnog rada u uskim budžetima, svrstale su ga među istinske umetnike arhitekture s početka dvadesetog veka. Rajner Banham je rekao da je Šindler projektovao "kao da nikada ranije nije bilo kuća." [2]

Rana istorija[uredi | uredi izvor]

Rudolf M. Šindler rođen je 10. septembra 1887. godine u jevrejskoj porodici srednje klase u Beču uAustriji . Otac mu je bio zanatlija i uvoznik a majka krojačica. Pohađao je carsku i kraljevsku gimnaziju od 1899. do 1906. godine, a potom se upisao na Bečki tehnički univerzitet, pre nego što je prešao na Bečku Akademiju likovnih umetnosti ili Wagnerschule, gde 1911. diplomira arhitekturu. Iz nepoznatih razloga, njegova porodica je 1901. promenila prezime iz 'Šlezinger' u 'Šindler'. [1]

Najviše uticaja na Šindlera imao je profesor Karl Konih, uprkos prisustvu mnogih poznatih profesora kao što su Oto Vagner ili Adolf Loos. 1911. godine Rudolf Šindler upoznaje se sa delima Frank Lojd Rajta kroz uticajni Vazmut Portfolio.

Pre nego što će diplomirati 1913. godine, Šindler 1912. upoznaje svog dugogodišnjeg prijatelja i kolegu Riharda Nojtru. Njihove će karijere ići paralelno: obojica će otići u Los Anđeles preko Čikaga, biće prepoznati kao veoma važni rani modernisti koji stvaraju nove stilove prilagođene kalifornijskoj klimi, a ponekad će obojica raditi i za iste klijente. U jednom trenutku, oni i njihove supruge, deliće istu kancelariju i stambeni prostor, koji je Šindler dizajnirao kao njegov kućni studio.

Počeci profesionalne karijere[uredi | uredi izvor]

Lovell Beach House, Njuport Bič, Balboa, Kalifornija. dizajnirao Rudolf Šindler 1922. godine.

Od septembra 1911. do februara 1914. godine, Šindler će sticati iskustvo u firmi Hans Majr i Teodor Majer, a potom odlazi u Čikago i zapošljava se u firmi 'Otenhajmer, Štern i Rajhert' (OSR), prihvatajući i smanjenje plate u tom progresivnom američkom gradu, koji je bio dom i Frenka Lojda Rajta. Za razliku od Njujorka, koji je posetio usput i koji mu je delovao prepuno, neprivlačno i komercijalno, Čikago mu je, s druge strane, bio mnogo privlačniji, s manje gužve i davao mu je direktan pristup arhitektonskim delima Henrija Hobsona Ričardsona, Luisa Salivana i Frenka Lojda Rajta. .

Ostvarivanje kontakta sa Rajtom[uredi | uredi izvor]

Šindler je nastavio tražiti kontakt sa Rajtom, pišući mu pisma uprkos svom ograničenom znanju Engleskog jezika. Oni će se konačno upoznati 30. decembra 1914. godine. Ali, Rajt je u tom periodu opterećen manjkom posla i još uvek se borio s tragičnim događajima iz Spring Grina (država Vinskonsin), gde mu je zapaljena vila Taliesin i ubijena ljubavnica Mama Bortvik, te Šindleru ne nudi posao. Šindler će nastaviti da radi za OSR, putuje i stručno se usavršava, posebno se upoznajući sa ranim radovima Ervinga Gila (Irving Gill).[3]

Rajt je uspeo zaposliti Šindlera nakon što dobija proviziju za Hotel Imperial u Tokiju, veliki projekat koji zadržava arhitektu u Japanu nekoliko godina. Šindlerova uloga bila je da nastavi Rajtove poslove u Americi za vreme njegovog odsustva, radeći iz Rajtovog studija u Ouk Parku. Šindler se 1919. upoznaje i ženi sa Paulinom Gibling (1893–1977), a 1920. godine Rajt ga poziva u Los Anđeles da zajedno rade na projektu kuće Barnsdal (Hollyhock House) za Alin Barnsdal, bogatu naslednicu naftne kompanije Barnsdal, u Istočnom Holivudu.

Schindler Chase house u Zapadnom Holivudu, Kalifornija - 1922.

Šindler će u Los Anđelesu biti angažovan da uradi dizajne za nekoliko privatnih narudžbi, i tada će završiti, kako mnogi smatraju, njegov najlepši objekat- Kings Roud Haus, takođe poznata kao Šindlerova kuća ili Šindler- Čejs kuća, kancelarija i kuća odn. poslovno- stambeni privatni objekat za dva profesionalna para do kraja proleća 1922. godine. Jedan od tih parova bili su on i njegova supruga.

Tokom tog vremena, pojavljuju se pukotine u odnosu Šindler- Rajt. Šindler se opravdano žalio da je eksploatisan i nedovoljno plaćen, pošto je osim arhitektonskih poslova i projektovanja, vodio i druge Rajtove poslove, poput iznajmljivanja njegovih kuća u Ouk Parku.

Od svih kuća koje je Rajt izgradio u ovom periodu, Holihok Haus (Barnsdal kuća) je nesumnjivo bila najznačajnija, za koju je Šindler uradio većinu crteža i čiju je izgradnju nadgledao, dok je Rajt još uvek bio u Japanu. Klijentkinja Alin Barnsdal, izabrala je Šindlera za svog arhitektu, koji će uraditi niz drugih manjih projekata za nju na Oliv Hilu i spektakularnu 'prozračnu kuću' na plaži 1927. godine, koja ostaje jedan od velikih nezavršenih projekata dvadesetog veka .

Dok je Šindler 1929. godine konkurisao za licencu u Los Anđelesu, spomenuo je svoj opsežni rad na arhitektonskim i strukturalnim planovima hotela Imperial u Tokiju. Rajt je, međutim, odbio da potvrdi ove tvrdnje. Na kraju je spor oko toga čiji rad je bio čiji, eskalirao, sve dok Šindler nije izdao letak za niz razgovora sa Rihardom Nojtrom, opisujući sebe da je bio "rukovodilac arhitektonskog biroa Frenk Lojd Rajta dve godine za vreme njegovog odsustva". Rajt je ove navode odbio, pa se njih dvojica razilaze 1931. i nisu se pomirili sve do 1953. manje od godinu dana pre Šindlerove smrti.

Samostalni rad[uredi | uredi izvor]

Šindlerove rane objekte karakteriše betonska konstrukcija, kao na primer: Kuća Kings Roud (The Kings Road House), Dupleksi Pueblo Ribera (Pueblo Ribera Court), kuća Lovel Bič (Lovell Beach House), kuća Volfe (Wolfe House) i kuća Hov (How House).

Kuća Kings Roud dizajnirana je kao studio i dom za Šindlera, njegovu suprugu i njihove prijatelje Klajda i Marijana DaKamara Čejsa. Osnova kuće nastala je iz ponavljanja i međusobnog kombinovanja slova L. Glavna graditeljska karakteristika ove kuće jeste da su svi betonski paneli izliveni na licu mesta u oplatnom sistemu (tilt-up slab system), koji su se suprotstavili 'otvorenim' zidovima od sekvoje i stakla. Kuća Kings Roud je postala simbol Šindlerove arhitekture.

U potrazi za stvaranjem jeftinije arhitekture, Šinlder napušta beton i okreće se ka gipsano- oplatnom sistemu. Ovaj tip konstrukcije postaje karakterističan za njegov rad tokom 30-ih i 40-ih godina XX veka, ali njegov interes za formu i prostor ostaje nepromenjen. Kuća Rodrigez u Glendejlu (The Rodriguez House) pojavljuje se 2008. u filmu 'Ananas ekspres' (Pineapple Express) Dejvida Gordona Grina.[4]

Razvio je sopstveni platforma okvirni sistem- Šindler okvir (Schindler Frame) 1945. godine. Njegovi kasniji radovi koriste opsežno ovaj sistem kao osnovu za eksperimentisanje.

Prepoznavanje Šindlerovog rada[uredi | uredi izvor]

Šindlerovi rani radovi, kao što su kuće Kings Roud i Lovel Bič, uglavnom su prošli nezapaženo u širem arhitektonskom svetu. Koliko god bili rani i radikalni za modernizam, možda su bili previše različiti za prepoznatljivost, jer Los Anđeles nije bio značajna lokacija na arhitektonskoj mapi. Šindler nije bio uključen u veoma uticajnu izložbu Internacionalnog stila iz 1932. godine, dok je Rihard Nojtra pogrešno označen kao Austrijanac koji je radio na Hotelu Imperial u Tokiju sa F. L. Rajtom.

Glavni pomen Šindlerovog rada dolazi kroz izložbu Ester MekKoj 'Pet kalifornijskih arhitekata' (Five California Architects) 1960. Njegov rad prolazi kroz neku vrstu savremene revalorizacije, zbog njegove inventivnosti, karaktera i formalnih kvaliteta, i zbog čega su njegovi dizajni postali poznati novoj generaciji arhitekata.

Apartmane Makej (The Mackey Apartments) i rezidenciju Šindler (Schindler Residence) održavaju Prijatelji kuće Šindlera i MAK centar (Austrijski muzej primenjene umetnosti / Savremene umetnosti, Beč). [5] MAK Centar, preko austrijskog federalnog Ministarstva umetnosti, kulture, državne službe i sporta (Bundesministeriums für Kunst, Kultur, öffentlicher Dienst und Sport), daje polugodišnje stipendije za mlade arhitekte i umetnike, koji borave u Makej apartmanima.[6]

Odabrani projekti (postojeći)[uredi | uredi izvor]

Citati[uredi | uredi izvor]

"Ne možete li mi dati dva reda, samo dva reda preporuke, bez ikakvih aluzija "kako je šef sjajan čovek" i kakve su to sitne ribe u poređenju" — Šindler Rajtu dok je pokušavao da podnese zahtev za licencu arhitekte.

"Dragom Rudolfu Šindleru: ... Primio sam pismo od odbora s pitanjem da li ste vi uradili dizajne za mene. Odgovor na to je: - Ne, niste. Niko ne dizajnira za mene. Ponekad ako imaju sreće, ili ako ja imam sreće, rade ih sa mnom. . . . Ipak, verujem da ste vi sada kompetentni za projektovanje izuzetno dobrih zgrada. Verujem da sve što biste zamislili, svrstalo se u to da novi posao koji se obavlja u zemlji vredi poštovanja. " — Rajt Šindleru, juli 1929.

„Vi ste je dodatno nazvali izložbom „Kalifornijski arhitekti“. Sada je ona postala jedna od 'Nojtra i drugi'. Prilično sam voljan dati Nojtri krunu zbog njegove sposobnosti za publicitetom, ali nisam voljan ploviti pod njegovom zastavom kao arhitekta. " — Šindler gospođi Frantl u MOMA-i kao odgovor na predstojeću izložbu u septembru 1935. godine.

"Smatram sebe prvim i još uvek jednim od retkih arhitekata koji su svesno odustali od stilske skulpturalne arhitekture da bi razvijali prostor kao medijum umetnosti. . . . Verujem da sam jedini, pored Frenk Lojd Rajta, arhitekta u SAD koji je postigao posebnu lokalnu i ličnu formu jezika” — Šindler Elizabeti Mok u MOMA-i, avgust 1943.

"Izgradio je popriličan broj zgrada u Los Anđelesu i oko njega, koje izgledaju primamljivo sa stanovišta dizajna, a nisam čuo ni za jednu od njih da se srušila.” — F.L. Rajt

"Ima dobar um, blagu narav i verujem sasvim častan. Lično, iako je izraziti individualista on nije prekomerni ekscentrik, i zato ga ja kao i mnogi drugi, jako volim' — F. L. Rajt

"Lično, cenim Rudolfa. On je nepopravljivi boem i ne dozvoljava losanđeleskim berberima da mu ogule kožu s vrata. On ima posebno jednostavne i efikasne ideje u vezi sa svojim ličnim ponašanjem. Verujem i da je sposoban kao umetnik. Primetio sam da je previše samozadovoljan i stoga veoma rđav nastojnik. Objekti koje je nedavno sagradio u Los Anđelesu su dobro projektovani, ali loše izvedeni. Pretpostavljam da se pokušava previše dati svojim klijentima za njihov novac. Trebalo bi reći da je to bila njegova ekstremna greška u ovim okolnostima truda da sagradi te objekte.” — Frenk Lojd Rajt.

„Rudolf je bio strpljiv asistent koji je izgledao vrlo svestan važnosti onoga što sam tada radio. Njegovo simpatično poštovanje nikada nije opalo. Njegovi talenti bili su adekvatni bilo kojim zahtevima koje sam mu postavio. ” — Rajt na Šindlerovoj memorijalnoj izložbi 1954. godine.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Sweeney, R.; Scheine, Judith (2012). Schindler, Kings Road, and Southern California Modernism . University of California Press. ISBN 978-0-520-27194-4. 
  2. ^ Lunenfeld, Peter (jun 2008). „Gidget on the Couch”. The Believer. San Francisco: McSweeney's. 
  3. ^ Crosse, John (15. 9. 2015). „Southern California Architectural History: Irving Gill, Homer Laughlin and the Beginnings of Modern Architecture in Los Angeles, Part I: 1893-1911”. Southern California Architectural History. Pristupljeno 29. 3. 2020. 
  4. ^ „Pineapple Express - Filming Locations”. www.seeing-stars.com. Pristupljeno 30. 3. 2020. 
  5. ^ MAK-Center for Art and Architecture in the "Schindler-House", L.A.
  6. ^ „The MAK Schindler Scholarship Program at the Mackey Apartments, Los Angeles / MAK Artists and Architects-in-Residence Program - MAK Museum Vienna”. www.mak.at (na jeziku: engleski). Pristupljeno 30. 3. 2020. 
  7. ^ Smith, Kathryn (2001). Schindler House. Harry N. Abrams. ISBN 0-8109-2985-6. 
  8. ^ Sarnitz, August E. (decembar 1986). „Proportion and Beauty—The Lovell Beach House by Rudolph Michael Schindler, Newport Beach, 1922-1926”. Journal of the Society of Architectural Historians. 45 (4): 374—388. JSTOR 990208. doi:10.2307/990208. 
  9. ^ „Lovell Beach House, Newport Beach, Orange County, CA”. HABS and The Library of Congress: American Memory. 
  10. ^ „Pueblo Ribera Court, La Jolla, San Diego County, CA”. HABS and The Library of Congress: American Memory. 
  11. ^ Colby, Anne (12. 5. 2014). „Tour of Schindler-designed homes in Silver Lake to benefit MAK Center”. Los Angeles Times. Pristupljeno 4. 7. 2016. 
  12. ^ Crawford, M. (4. 3. 2003). „Our Life with Schindler”. Los Angeles Times. 
  13. ^ „Bubeshko Apartments”. www.laconservancy.org. Los Angeles Conservancy. 
  14. ^ Walker, Alissa (23. 3. 2016). „The Restored Rudolph Schindler Project That Was Inspired by a Greek Village”. Dwell. 
  15. ^ „Bubeshko Apartments”. 
  16. ^ http://www.vandekkerhouse.com/
  17. ^ "Small Schindler house in Inglewood remodeled for a new era", Los Angeles Times, accessed 2011-11-05.
  18. ^ "Schindler House on Ellis Avenue – Inglewood, CA" Arhivirano na sajtu Wayback Machine (7. april 2012), American Institute of Architects, California Council, accessed 2011-11-05.
  19. ^ „No. 228 - Laurelwood Apartments”. Big Orange Landmarks. Pristupljeno 19. 1. 2010. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Neutra, Dion (2012). The Neutras Then & Later I (Photography by Julius Shulman). Triton: Barcelona, Los Angeles. ISBN 978-84-938482-7-9. 
  • Darling, Michael; Elizabeth A. T. Smith, ur. (2001). The Architecture of R.M. Schindler. Harry N. Abrams. ISBN 0-8109-4223-2. 
  • Sheine, Judith (2001). RM Schindler. Phaidon Press. ISBN 0-7148-3914-0. 
  • Leclerc, David (oktobar 1996). „Schindler: La maison Wolfe”. L'Architecture d'Aujourd'hui. 307. 
  • March, Lionel; Scheine, Judith (1995). RM Schindler: Composition and Construction. Academy Press. ISBN 1-85490-423-X. 
  • Gebhard, David (1971). SchindlerNeophodna slobodna registracija. Viking Press. ISBN 0-670-62063-7. 
    • reprinted in 1980 by Peregrine Smith
    • reprinted in 1997 by William Stout Publishers
  • McCoy, Esther (1960). Five California Architects. Reinhold Publishing. 
    • reprinted in 1975 by Praeger

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]