Slobodan Žunjić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Slobodan Žunjić
Lični podaci
Puno imeSlobodan Žunjić
Datum rođenja(1949-10-20)20. oktobar 1949.
Mesto rođenjaPriština, FNRJ
Datum smrti9. mart 2019.(2019-03-09) (69 god.)
Mesto smrtiBeograd, Srbija
Filozofski rad
InteresovanjaIstorija antičke filosofije, metodologija istorije filozofije, vizantijska filozofija, nacionalna filozofija kod Srba, hermeneutika, praktička filozofija, kritička teorija, poststrukturalizam i postmoderna i Filozofska terminologija.
Uticaji odAristotel, Miloš N. Đurić, Frederik Koplston, Martin Hajdeger

Slobodan Žunjić (Priština, 20. oktobar 1949Beograd, 9. mart 2019) bio je jugoslovenski i srpski profesor, filozof, istoričar filozofije i prevodilac filozofskih dela. Jedan je od najistaknutijih srpskih filozofa druge polovine 20. i prvih decenija 21. veka. Isticao se po širini svoje filozofske kulture i vanserijskoj erudiciji. Bio je istoričar filozofije koji je izvanredno poznavao gotovo sve periode povesnog razvoja filozofskog mišljenja i polihistor kakav se retko sreće čak i u daleko razvijenijim kulturama.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Slobodan Žunjić je rođen 20. oktobra 1949. u Prištini ali je detinjstvo i veći deo života proveo u Beogradu, gde je završio osnovnu školu i gimnaziju. Studije filozofije završio je na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu 1972. godine, kada je dobio i Oktobarsku nagradu za najbolji diplomski rad na Beogradskom univerzitetu. Od 1972. do 1974. godine stažirao je u Institutu za filozofiju Filozofskog fakulteta u Beogradu.[1] Godine 1975. izabran je za asistenta u tadašnjem Institutu za međunarodni radnički pokret u Beogradu. Akademsku karijeru je započeo godine 1976. kada je postao naučni sekretar u Institutu za filozofiju Filozofskog fakulteta u Beogradu. Za asistenta na predmetu Istorija filozofije I (antička filozofija) izabran je 1977. a za docenta 1986. godine. Vanredni profesor je 1993. na istom predmetu. Odbranio je magistarski rad „Temeljni pojmovi rane grčke filozofije u interpretaciji Martina Hajdegera”, na Filozofskom fakultetu u Beogradu 1982. Doktorsku tezu „Problem Jednog u Aristotelovoj Metafizici” odbranio je na istom fakultetu 1986. godine. Predavao je kao honorarni profesor i na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu i na univerzitetima u Pensilvaniji i Rod Ajlendu.[2]

Bio je na studijskim boravcima kao Humboltov stipendista u Frajburgu (Nemačka) 1976, u Tibingenu na Karl Eberhart Univerzitetu 1982/83. Godine 1997/98. bio je na studijskom boravku na Pensilvanija Univerzitetu u Filadelfiji.

Bio je rukovodilac potprojekata za antičku filozofiju u Institutu za filozofiju Filozofskog fakulteta u Beogradu, zatim kodirektor međunarodnih kurseva o Ničeu (Dubrovnik 1989-1991) Bio je član Odbora za filozofiju SANU od 1996. godine.

Područje Žunjićevog istraživanja bile su istorija antičke filozofije, vizantijska filozofija, nacionalna filozofija kod Srba, hermeneutika, metodologija istorije filozofije, praktička filozofija, kritička teorija, poststrukturalizam i postmoderna.

Autor je više knjiga i desetine studija, rezultate istraživanja objavljivao je u brojnim radovima i raspravama. Svoje radove je objavljivao na srpskom, nemačkom, engleskom i francuskom jeziku.

Za četvorotomnu studiju „Prirok i suštastvo – istorija pojmovne logike kod Srba” (2013) dobio je tri prestižne nagrade: prva je nagrada „Nikola Milošević“, koju dodeljuje Drugi program radio Beograda za najbolju knjigu iz oblasti teorije književnosti i umetnosti, estetike i filozofije; druga je „Nagrada grada Beograda“ za najveća dostignuća u 2013. godini u oblasti društvenih i humanističkih nauka; treća je „Nagrada za izdavački poduhvat godine“, koju dodeljuje Novosadski salon knjiga.

Godine 2018. je Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske organizovala naučni skup posvećen njegovoj „Istorija srpske filozofije“, a potom je publikovala i zbornik referata „Srpska filozofija ili filozofija kod Srba” (2018).

Slobodan Žunjić preminuo je u Beogradu 9. marta 2019. godine.

Bibliografija Slobodana Žunjića[uredi | uredi izvor]

Filozofske studije[uredi | uredi izvor]

  • „Begrifflichkeit und Metapher”, Nietzsche-Studien 16 (1987)
  • „Aristotel i henologija”, Prosveta, Beograd (1988).
  • „Homo faber und seine Emanzipation, Juergen Habermas und die jugoslawische Praxis-Philosophie”, in: Ideen zu einer integralen Anthropologie, Munchen 1991.
  • „Martin Hajdeger i nacionalsocijalizam”, Zbornik radova (urednik), KZNS, Novi Sad 1992.
  • „Herrschaft und Souveraenitaet”, in Nietzsche und Hegel, Wurtzburg 1992.
  • „Die serbische Philosophie heute”, (sapriređivač), Zbornik radova, Slavica Verlag, Munchen 1993.
  • „The Definitions of Philosophy in the Dialectica of John Damascene”, Philosophy and Orthodoxy, Athens 1994.
  • „The biological and the political side of human nature in Aristotle”, Aristotelian Political Philosophy, vol. I, Athens 1995.
  • „Modernost i filozofija” (2009)
  • „Istorija srpske filozofije” (2009, 2014),
  • „Filozofija i njen jezik” (dva toma) (2012),
  • „Logika i teologija” (2012)
  • „Filozofija i postmodernost” (2013)
  • „Prirok i suštastvo - istorija pojmovne logike kod Srba”, (četiri toma) (2013)
  • „Hajdeger i presokratovci” (2015)
  • „Fridrih Niče između moderne i postmoderne” (2017)

Pored autorskih radova, objavio je i nekoliko knjiga prevoda:

Prevodena filozofska djela[uredi | uredi izvor]

  • Seren Kjerkegor: „Strah i drhtanje” (1975, 2002)
  • Frederik Koplston: „Istorije filozofije” I tom (Grčka filozofija) (1991, 1999)
  • „Fragmenti elejaca”, (prevod i uvodna studija), BIGZ, Beograd, (1992).
  • Dimitrije Matić: „O putu kojim se filozofija Fihtea, Šelinga i Hegela razvila iz Kantovog spekulativnog istraživanja”, Doktorsku disertacija Dimitrija Matića (2016)

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • „Filozofski fakultet 1838 - 1998”, Beograd, 1998, p. 87.