Soljci

Koordinate: 58° 07′ 01″ S; 30° 19′ 01″ I / 58.117° S; 30.317° I / 58.117; 30.317
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Soljci
Solьcы

Administrativni podaci
Država Rusija
Federalni okrugSeverozapadni
Oblast Novgorodska oblast
RejonSoljčanski rejon
Osnovanprvi pomen 1390.
Status grada1914.
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 2014.9.267
 — gustina913 st./km2
Geografske karakteristike
Koordinate58° 07′ 01″ S; 30° 19′ 01″ I / 58.117° S; 30.317° I / 58.117; 30.317
Vremenska zonaUTC+3
Aps. visina30 m
Površina10,15 km2
Soljci na karti Rusije
Soljci
Soljci
Soljci na karti Rusije
Soljci na karti Novgorodske oblasti
Soljci
Soljci
Soljci na karti Novgorodske oblasti
Ostali podaci
Poštanski broj175040, 175041, 175042
Pozivni broj(+7) 81655
Registarska oznaka53
OKATO kod49 238 501
OKTMO kod49 638 101 001

Soljci (rus. Сольцы) grad je na severozapadu evropskog dela Ruske Federacije. Nalazi se u zapadnom delu Novgorodske oblasti, na području Soljčanskog rejona čiji je ujedno i administrativni centar.

Prema procenama nacionalne statističke službe za 2014. u gradu je živelo 9.267 stanovnika, i po broju stanovnika deseto je po veličini naselje u oblasti.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Grad Soljci nalazi se u zapadnom delu Novgorodske oblasti, na području niske Priiljmenjske nizije zapadno od jezera Iljmenj. Leži na oko 80 km jugozapadno od administrativnog centra oblasti grada Velikog Novgoroda. Kroz grad protiče reka Šelonj.

Kroz grad prolazi deonica magistralnog druma Veliki Novgorod—PorhovPskov, te železnica na relaciji Sankt PeterburgDno.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Železnička stanica u Soljcima pre revolucije 1917.

Prvi pisani podaci o današnjem naselju potiču iz jednog novgorodskog letopisa iz 1390. godine u kojem se pominje naselje poznato po brojnim solanama i slanim izvorima. Od najranijih vremena naselje je igralo važnu ulogu na trgovačkom putu između Novgoroda i Pskova. U pisanim izvorima iz 1239. godine pominje se utvrđenje i naselje Gorodok koje se nalazilo na oko 3 km od današnjeg naselja, a koje je osnovao knjaz Aleksandar Nevski .

Nedaleko od naselja, na obalama reke Šelonj 1471. odigrala se čuvena Šelonjska bitka u kojoj je vojska moskovskog knjaza Ivana III do nogu potukla armiju Novgorodske republike. Sama bitka je predstavljala prekretnicu ka ujedinjenju ruskih zemalja, a u spomen na taj događaj na mestu održavanja bitke podignuta je crkva svetog Jovana Bogoslova.

U decembru 1579. car Ivan IV Grozni dodelio je Soljcima status „slobode“, odnosno naselja oslobođenog plaćanja poreza. Za uzvrat su lokalni majstori morali da o svome trošku vojsku snabdevaju određenom količinom delova za topove. Od tog vremena pa u narednih 200 godina soljčanski zanatlije su snabdevali rusku armiju delovima za topove.

U periodu između XVIII i početka XX veka Soljci su bili delom tadašnje Porhovske parohije Pskovske gubernije, i sa rastom broja stanovnika rastao je i administrativni značaj naselja. Godine 1781. Soljci postaju naselje urbanog tipa (posad). Već u maju 1914. urbano naselje Soljci dobija administrativni status grada.

Godine 1915. naselje postaje poznato kao banjsko lečilište i odmaralište koje je koristilo prirodne termomineralne izvore iz okoline. Nedugo posle toga otvorena je i punionica za flaširanje mineralne vode.

Nakon osnivanja Soljčanskog rejona 1927. Soljci postaju rejonskim centrom, prvo u sastavu Lenjingradske, a od 1944. i Novgorodske oblasti.

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Prema podacima sa popisa stanovništva 2010. u gradu je živelo 10.086 stanovnika, dok je prema procenama nacionalne statističke službe za 2014. grad imao 9.267 stanovnika.[1]

Kretanje broja stanovnika
1897.1959.1970.1979.1989.2002.2010.2014.
5.5009.0829.35711.67211.782[2]11.264[3]10.086[4]9.267

Vazduhoplovna baza Soljci-2[uredi | uredi izvor]

Na oko 2 km severno od grada nalazi se vazduhoplovna baza Ratnog vazduhoplovstva Ruske Federacije. Dužina poletno-sletne piste je 3.000 m, a nalazi se na nadmorskoj visini od 81 metra. U bazi se nalaze teški bombarderi Tu-95MS i Tu-22M3

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Численность населения Российской Федерации по муниципальным образованиям на 1 января 2014 года Архивирано на сајту Wayback Machine (27. април 2020)
  2. ^ „Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 g. Čislennostь naličnogo naseleniя soюznыh i avtonomnыh respublik, avtonomnыh oblasteй i okrugov, kraёv, oblasteй, raйonov, gorodskih poseleniй i sёl-raйcentrov.”. Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 goda (na jeziku: ruski). Demoscope Weekly. 1989. Pristupljeno 4. 9. 2012. 
  3. ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (21. 5. 2004). „Čislennostь naseleniя Rossii, subъektov Rossiйskoй Federacii v sostave federalьnыh okrugov, raйonov, gorodskih poseleniй, selьskih naselёnnыh punktov – raйonnыh centrov i selьskih naselёnnыh punktov s naseleniem 3 tыsяči i bolee čelovek”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2002 goda (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012. 
  4. ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (Federalni zavod za statistiku) (2011). „Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda. Tom 1 (Nacionalni popis stanovništva 2010, 1. svezak)”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda (Nacionalni popis stanovništva 2010) (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]