Spomen-crkva na Građeniku

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Spomen-crkva na Građeniku
Idejno rešenje
Osnovni podaci
Statushrišćanska pravoslavna bogomolja
Tipcrkva
JurisdikcijaSrpska pravoslavna crkva
EparhijaEparhija valjevska
Osnivanje2009
OsnivačSrpska pravoslavna crkva
PosvećenSvetim mučenicima Veri, Nadi, Ljubavi i majci im Sofiji
Lokacija
MestoGrađenik-Kadina Luka, Ljig
DržavaSrbija
Mapa Kolubarske bitke (rad U.S. Military Academy)

Spomen-crkva na Građeniku je pravoslavni hram koji se podiže na brdu Građenik, u ataru sela Kadina Luka, posvećen ratnicima i učesnicima Kolubarske bitke[a], nevino nastradalim žiteljima okolnih mesta tokom Prvog svetskog rata i Svetim mučenicama Veri, Nadi, Ljubavi i majci im Sofiji.

Projektom je planirano da se u kripti pohrane kosti ratnika koje se još nalaze u obeleženim i neobeleženim grobljima.[1]

Kolubarska bitka[uredi | uredi izvor]

Nakon Cerske bitke austrougarska vojska je, 6. novembra 1914. godine, na čelu sa generalom Oskarom Poćorekom ponovo krenula na Srbiju. Srpska vojska se tada našla u beznadežnom stanju, nedostajalo joj je hrane, odeće, obuće i povrh svega artiljerijske i puščane municije. Posle početnih neuspeha srpske vojske, general Živojin Mišić preuzeo je Prvu srpsku armiju od vojvode Petra Bojovića, povukao svoje trupe na položaj Kolubara–Suvobor-Ljig. Posle odmora, pregrupisavanja i popune municijom, pokrenut je 3. decembra 1914. godine odlučan kontranapad. Tada su desetkovane 5. i 6. austrougarska armija, oslobođen Beograd i neprijateljske trupe vraćene preko Drine i Save.

Pukovnik Krsta Smiljanić, komandant Drinske divizije, sa položaja:Generale, neprijatelj nastupa na celom frontu moje divizije. Od sela Ba preko Građenika, od Kadine Luke ka Rajcu.

General Mišić: Zahtevam najveću upornost u odbrani. Da se radi bajonetom i bombama kao juče. Da se Švabi zagleda u oči.

General Mišić: Građenik se mora odbraniti. Njegov pad imaće nesagledive, nepovoljne posledice po središne položaje armije. Dunavska I poziva dospela bi u veoma težak položaj.

General Mišić: Znam. I vi znate da se Građenik i kota 801 moraju sačuvati, drugu naredbu nemam.

General Mišić, komandantu Dunavske divizije II poziva, Milošu Vasiću: Građenik i Dobro Polje moramo povratiti do noći. I vašim zalaganjem. Drugi pešadijski puk vraćam preko Rajca. Krenite odmah Osmi puk.

Vojvoda Radomir Putnik: Imali ste težak dan? General Mišić: Najteži je njegov kraj, Vojvodo. Padom Građenika i kote 801, središni položaji armije mnogo su se ulegli. Slamaju se na okomcima Suvobora i jako se povili ka Suvoborskoj gredi.

General Mišić, komandantu Dunavske divizije I poziva, Milivoju Anđelkoviću - Kajafi: Vojnička zakletva nije data da se ispuni u kasarni i u miru, pukovniče. Mi vojnici smo se zakleli za jedan jedini dan. Za jedan čas. Samo je ženi uvek potrebna vernost. Otadžbina to jedanput, ali do kraja zatraži. Došao je takav čas. Čujete li me Kajafa?

Brdo Građenik[uredi | uredi izvor]

U geografskom smislu Građenik predstavlja brdo koje pripada planini Suvobor, kao njen istureni obronak na centralnom, severnom delu. Vrh Građenika je Čardak, koji se nalazi na 645m.n.v. U istorijskom smislu, Građenik predstavlja jedan od najvažnijih položaja srpske vojske u Kolubarskoj bici i kao takav je neizostavan pojam u stručnoj vojnoistorijskoj literaturi, kao i knjigama o ovoj znamenitoj bici.

Operativna zona fronta Prve srpske armije u defanzivnom delu bitke je bila „GukošBobijaGrađenik-Šiljkova kosa–Baćenac-Crni vrh–Suvobor”.

Podizanje spomenika i krsta[uredi | uredi izvor]

U spomen na srpske ratnike izginule u Kolubarskoj bici, na brdu Građenik je 1985. godine, podignuta je spomen-ploča, da bi 2006. godine bio uređen park i trasirana planinarska staza (markirana staza br. 8 „Ljig–Građenik–Rajac“, do planinarskog doma), onim pravcem kuda je jednim delom odstupala Prva srpska armija u Kolubarskoj bici.[b] Iste 2006. godine, podignut je na vrhu Građenika i krst koji je osveštan od sveštenika Staniše Đokića.[v]

Ideja o podizanju spomen-crkve[uredi | uredi izvor]

Posle ostvarenih akcija, inicijativom Mladena Draškića iz Kadine Luke, krenulo se sa realizacijom ideje da se ispod vrha Čardak, na mestu srpskih rovova podigne spomen-crkva sa kosturnicom i vidikovcem. Na placu koji je poklonio Božidar Vasiljević, osveštan je 2009. godine kamen temeljac i tokom 2010. godine probijen je put u dužini od 1.400 metara, kroz delove njiva koje su poklonili meštani sela.

Crkva se gradi po idejnom rešenju arhitekte profesora dr Predraga Ristića, koji je on poklonio, zajedno sa svojim sinom Savom, uz materijalnu pomoć pravnih i fizičkih lica. Planirano je da se gradi kamenom iz lokalnih majdana. Posle podizanja temelja, nasipanja terena tamponom od kamena, trenutno se radi sečenje i obrada kamena kojim će se podizati zidovi crkve.[2]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Kolubarska bitka je do 1925. nazivana Suvoborskom bitkom
  2. ^ U organizovanju navedene planinarske akcije pomogli su članovi P.D. „Pobeda” iz Beograda, kao i ogranak ovog društva iz Ljiga
  3. ^ parka na Građeniku pomogao je učitelj Dragan Gajić, koji i danas, kada se održavaju planinarski pohodi svesrdno pomaže svojim znanjem u očuvanju i baštinjenju našeg duhovnog, istorijskog i kulturnog nasleđa.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • dr Savo Skoko – „Kolubarska bitka”, 66. i 67. strana
  • Živko G. Pavlović – „Bitka na Kolubari, defanzivni deo”, strane 526, 527, 528, 529, 538, 555. i 599.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Berić, Slavica (11. 9. 2010). „Krst na Čardaku, crkva na Građeniku” (Politika). Pristupljeno 5. 7. 2017. 
  2. ^ Puzić, B. (14. septembar 2013). „Crkva spomen-kosturnica na Rajcu” (Novosti). Pristupljeno 7. 7. 2017. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]