Sultanija Gulbahar Hatun

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Gulbahar Hatun
Grobnica Gulbahar Hatun se nalazi unutar Gulbahar Hatun Džamije u Trabzonu.
Datum rođenja1450
Mesto rođenjaElbistanOsmansko carstvo
Datum smrti1505
Mesto smrtiTrabzonOsmansko carstvo
SuprugBajazit II
DecaSelim I
sultanija Ilaldi
sultanija Humašah

Gulbahar-hatun (osmanski turski: کل بهار خاتون; 1450 - 1505),[1] bila je supruga sultana Bajazita II i majka sultana Selima I iz Osmanskog carstva i baka sultana Sulejmana Veličanstvenog.[2]

Imena[uredi | uredi izvor]

Jedna od najstarijih referenci Cenabî History daje joj ime Ajše-hatun. Prema rečima Sičil-i Osmanija, njeno ime je Gulbahar Hatun, dok je istoričar Alderson naziva i Ajše Hatun.[3]

== Poreklo

Теорије о њеном пореклу су:
  • Osmanski natpis (vakfija) opisuje je kao Hatun binti Abd-us-Samed (Kći Abd-us-Sameda),[3] što podupire stanovište da je bila nemuslimanka koja je kasnije prešla u islam. Abd-us-Samed, što znači Sluga Božji, primenjivalo se na mnoge hrišćane sa Balkana i Anadolije koji su prešli u islam u klasičnom osmanskom periodu.

Gore opisano poreklo takođe je opisano i za Emine Gulbahar Hatun, suprugu Mehmeda Osvajača, majku sultana Bajazita II i baku sultana Selima I. Dole opisano poreklo je najprihvatljivije poreklo Gulbahar Hatun.

  • Prema ovom poreklu, bila je ćerka Alaudevlea Bozkurt-bega, jedanaestog vladara Dulkadirida sa središtem oko Elbistana u Kahramanmarasu. Njeno pravo ime je bilo Ajše[3] i preimenovano je u Gulbahar nakon venčanja.[4][5]

Prema drugom stanovištu, ona je bila pontska Grkinja iz sela Vajvara (južno od manastira Sumela),[6] u okrugu Mačka. Čakir Ševket, hroničar Trabzona, objašnjava njeno poreklo: „Devojka je poreklom Grkinja, i zato je u svom mauzoleju opisana kao grčka princeza. Rečeno je da ju je Fatih odveo i venčao sa sultanom Bajazitom, a bila je ćerka hrišćanskog čoveka u selu Vajvara.“ Godina smrti napisana u poslednjim redovima je 911. po Hidžri (1505). Nedždet Sakaoglu piše: "Na ovom epigrafu od šest stihova nema islamskih želja ili molitvi, koji su napisani na persijskom, a ne na arapskom jeziku. Spominje se da je osoba koja leži u mauzoleju grčka princeza (Banu-i Rum)."[7]

Život[uredi | uredi izvor]

U Bajazitov harem je ušla 1465. godine u Amasiji. Kada je Bajazit još bio šehzade („osmanski princ“) i namesnik Amasije, ona je rodila Selima I 1470. godine. Kada je Mehmed Osvajač umro 1481. godine, Bajazit se preselio u Carigrad, glavni grad Osmanskog carstva, zajedno sa njegovom porodicom.

Prema turskoj tradiciji, od svih prinčeva se očekivalo da rade kao provincijski upravnici (Sandžak-beg) kao deo svoje obuke.[8] Majke prinčeva bile su odgovorne za pravilno ponašanje svojih sinova na svojim provincijskim položajima. 1495. poslan je u Trabzon sandžak, a zatim 1511. u Samandiru, a Gulbahar ga je pratila.[8]

Međutim, ona sama nikada nije postala priznata kao valide sultanija, jer je umrla 1505. pre Selimovog stupanja na presto. Njen grob se nalazi u džamiji Gulbahar Hatun, u Trabzonu. Izgrađena je 1514. godine, od strane Selima u čast njegove majke, a obnovljena je 1885. godine. Pored Selima, imala je i dve ćerke: Ilaldi i Humašah.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Bahadıroğlu, Yavuz (2007). Resimli Osmanlı tarihi ([10.baskı : Eylül 2007] izd.). İstanbul: Nesil yayınları. ISBN 978-975-269-299-2. OCLC 235010971. 
  2. ^ Akgündüz, Ahmed (2011). Ottoman history : misperceptions and truths. Said Öztürk. Rotterdam: IUR Press. ISBN 978-90-90-26108-9. OCLC 719415728. 
  3. ^ a b v Sakaoğlu, Necdet (2008). Bu mülkün kadın sultanları : vâlide sultanlar, hâtunlar, hasekiler, kadınefendiler, sultanefendiler (1. baskı izd.). Beyoğlu, İstanbul: Oğlak Yayıncılık. ISBN 975-329-623-1. OCLC 316234394. 
  4. ^ YILMAZ, Fatih (2020-11-30). „Yavuz Sultan Selim Dönemi Hilafet Telakkisi”. Journal of Analytic Divinity. ISSN 2602-3792. doi:10.46595/jad.775441. 
  5. ^ Emecen, Feridun M. (2010). Zamanın İskenderi şarkın fatihi Yavuz Sultan Selim (1. baskı izd.). İstanbul: Yitik Hazine Yayınları. ISBN 978-9944-766-24-1. OCLC 713564687. 
  6. ^ „Maçka Kaymakamlığı”. www.macka.gov.tr. Pristupljeno 2021-06-27. 
  7. ^ Sakaoğlu, Necdet (2007). Famous Ottoman women. Istanbul: Avea. ISBN 978-975-7104-77-3. OCLC 472256214. 
  8. ^ a b Peirce, Leslie P. (1993). The imperial harem : women and sovereignty in the Ottoman Empire. New York. ISBN 0-19-507673-7. OCLC 27811454.