Crkva Svetog Nikole u Nišu

Koordinate: 43° 18′ 41.5″ N 21° 54′ 08.4″ E / 43.311528° S; 21.902333° I / 43.311528; 21.902333
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Crkva Svetog Nikole u Nišu
Opšte informacije
MestoNiš, Srbija
Vreme nastanka1863.
Stepen zaštiteSpomenik kulture
Nadležna ustanova za zaštituZavod za zaštitu spomenika kulture
www.ni.rs

Crkva Svetog Nikole u Nišu se nalazi u gradskom naselju Palilula, vredna zbog svoje prošlosti. Predanje kazuje da je crkva Sv. Nikole šest puta menjala hrišćansku ili muslimansku namenu. Crkva kao značajni svedok istorije ima status spomenika kulture.[1]

Izgradnja i istorija[uredi | uredi izvor]

Sadašnja crkva izgrađena je 1863. godine kao džamija, da bi deceniju i po kasnije, 1878, bila prepravljena u crkvu posvećenu Svetom Nikoli. Međutim, na ovom mestu kraj sadašnje, podignuta je još 1722. godine prvobitna crkva Sv. Nikole, takođe, deceniju i po kasnije, 1737, preobraćena, ali u džamiju. Sačuvana spomen - ploča sa stare crkve Sv. Nikole, sada ugrađena u kapelu izgrađenu nad njenim ostacima, potvrđuje da se crkva Sv. Nikole „sazda“, „v leto 1722“.

Bunar Sv. Nikole i Sv. Vasilija Ostroškog
Crkva Svetog preobraženja Gospodnjeg u porti crkve Svetog Nikole

Prvobitna crkva Svetog Nikole je izgrađena nakon obnove Pećke patrijaršije, moguće već početkom 17. veka. Najverovatnije je sagrađena na temeljima starije vizantijske crkve Svetog Prokopija iz 11. veka.[2] Prvobitna crkva Svetog Nikole u Nišu je spaljena 1690. godine. Godine 1722. obnovio je je mitropolit Joanikije.[3]

Polijelej u crkvi

Crkvu su iz temelja podigli hrišćani Niša, u vreme mitroplita Joanikija ( oko 1709 - 1734), čije se sedište, zgrada mitropolije, nalazila pokraj crkve. Ubeležena je sa crkvom Sv. Nikole u austrijske planove Niša 1737. g. Novac za izgradnju crkve pozajmnjen je od niškog trgovca, grčkog porekla, Dimitrija Kosturanina, koji se u kasnijim turskim izvorima pominje kao Smail pašin terzi baša - Mina od Kostura. Živopis crkve urađen je sredstvima arhimandrita Serafiona. Feliks Kanic, austrijski putopisac, je 1860, videvši taj živopis ispod kreča, ukazao na njegovu veliku starost.

Posle kratkotrajne austrijske okupacije Niša 1737. i obnove turske vlasti u njemu, crkva Sv. Nikole prepravljena je u džamiju. Oktobra 1737. g. postala je zadužbina velikog vezira Jegen Mehmed paše, a nazivana je i Fetija - pobednička džamija i Kilisa (crkva) - džamija. Kako se džamija nalazila izvan gradskog bedema, gde je živeo hrišćanski živalj, Turci su nastojali da napuštena srpska imanja, posle povlačenja Austrijanaca, nasele turskim življem. U tome nisu uspeli, te je Fetije džamija bila zapuštena, a Kanic je 1860. video u ruševinama.

Kada su izgubili vlast 1862. g. u Beogradu, Turci su se doseljavali u Niš, u Palilulu, što je ponovo ubrzalo izgradnju džamije. Mithad paša je 1863. odineg izgradio novu džamiju, porušivši staru, dograđenu iznad crkve Sv. Nikole, iskoristivši materijal. Posle oslobođenja Niša, 1878, džamija je prepravljena u crkvu. Porušeno je minare i načinjen zvonik, a unutrašnjost džamije preobraćena je u crkvu.

Crkva Sv. Nikole je 1926. g. generalno obnovljena, zadržavši i dalje neke karakteristike muslimanske ormanentike u apsidalnom delu.[4]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Spomenici Niša, zaštićena kulturna dobra od izuzetnog i od velikog značaja, drugo izdanje, Borislav Andrejević, Niš, 2011. 117str
  2. ^ CRKVA SVETOG NIKOLE U NIŠU
  3. ^ „GEORGIJE POPOVIĆ, MITROPOLIT NIŠKI I BELOCRKVANSKI I EPISKOP TEMIŠVARSKI (autor DALIBOR MIDIĆ, 29. NOVEMBAR 2012)”. Arhivirano iz originala 06. 04. 2015. g. Pristupljeno 05. 03. 2015. 
  4. ^ Spomenici Niša, zaštićena kulturna dobra od izuzetnog i od velikog značaja, drugo izdanje, Borislav Andrejević, Niš, 2011. 116str

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

43° 18′ 41.5″ N 21° 54′ 08.4″ E / 43.311528° S; 21.902333° I / 43.311528; 21.902333