Poroderma africanum

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Poroderma africanum
A gray shark with barbels and prominent horizontal stripes, lying on the sandy sea bottom surrounded by sea urchins and kelp
Naučna klasifikacija uredi
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Tip: Chordata
Klasa: Chondrichthyes
Red: Carcharhiniformes
Porodica: Scyliorhinidae
Rod: Poroderma
Vrsta:
P. africanum
Binomno ime
Poroderma africanum
(J. F. Gmelin, 1789)
World map with blue shading along the coast of South Africa
Rasprostranjenost vrste Poroderma africanum
Sinonimi

Squalus africanus Gmelin, 1789
Squalus striatus Forster, 1844
Squalus vittatus Shaw, 1798

Poroderma africanum je vrsta ajkule i deo porodice Scyliorhinidae, endemične za priobalne vode Južne Afrike. Ova ajkula je česta vrsta koja živi na morskom dnu i može se naći od intertidalne zone do dubina od oko 100 metara, posebno iznad morskog dna prekrivenog kamenitim grebenima i algama. Sa nizom debelih, paralelnih, tamnih pruga koje se protežu duž njenog snažnog tela, ova ajkula se može gotovo nepogrešivo identifikovati i teško se može pomešati sa drugim vrstama. Dodatno je karakterišu kratka glava i njuška sa parom vitkih brkova koji ne dopiru do usta, kao i dva leđna peraja koja su postavljena daleko na telu. Može narasti do dužine od 1,1 metra.

Ova ajkula je pre svega noćna životinja, pa tako veći deo dana provodi nepomična i skrivena u pećinama, pukotinama ili među vegetacijom. Često formira grupe, naročito tokom leta. Ova vrsta je oportunistički predator koji se hrani velikim brojem riba i beskičmenjaka; posebno preferira glavonošce i često posećuje oblasti u kojima živi i razmnožava se vrsta lignje Loligo reynaudii. Kada je ugrožena, uvija se u krug tako da joj rep pokrije glavu. Razmnožava se oviparijom, odnosno ženke izležu pravougaona, tamnosmeđa jaja na svakih godinu dana. Ova mala i bezopasna ajkula dobro se prilagođava zarobljeništvu i često se može videti u javnim akvarijumima. Često je ribolovci ulove slučajno prilikom komercijalnog i rekreativnog ribolova na druge vrste. U tim prilikama brojne ajkule ove vrste bivaju ubijene jer ih ribari smatraju štetočinama. Iako ne postoje podaci koji ukazuju da je brojnost populacije ove ajkule u opadanju, Međunarodna unija za očuvanje prirode (IUCN) svrstala je ovu ajkulu u grupu skoro ugroženih vrsta zbog povećanja obima lova na ajkule u područjima ograničenog areala rasprostranjenja ove vrste.

Taksonomija[uredi | uredi izvor]

Ovu vrstu je prvobitno opisao prirodnjak Johan Fridrih Gmelin 1789. godine kao Squalus africanus u trinaestom izdanju Systema Naturae. Nije odredio uzorak tipa.[2] Godine 1837. škotski lekar i zoolog Endru Smit kreirao je novi rod Poroderma za ovu vrstu i srodnu ajkulu P. pantherinum, za koju se u to vreme verovalo da uključuje više vrsta.[3] Godine 1908. američki zoolog Henri Vid Flauer je ovu vrstu stavio kao tipsku za njen rod.[4]

Rasprostranjenost i stanište[uredi | uredi izvor]

Dna prekrivena morskom travom su omiljeno stanište ove ajkule

Kao stanovnik priobalnih voda umerenih područja, ova ajkula nastanjuje Južnu Afriku, od zaliva Stoova nedaleko od Kejptauna u severnom delu Istočnog Londona.[1][5] Najbrojnija je oko Zapadnog rta i može povremeno zalutati do zaliva Saldana na zapadu i Kvazulu-Natal na istoku; stari zapisi koji navode uočavanje ove ajkule na Mauricijusu, Madagaskaru i Zairu gotovo sigurno su pogrešni. Ova ajkula se obično može sresti u veoma plitkim intertidalnim i primorskim vodama ne više od 5 metara dubokih, mada se u i oko zaliva Algoa može naći na dubinama od 50 do 100 metara, a prijavljena je i na 108 metara.[5] Preferira kamenite grebene i morska dna prekrivena morskom travom roda Ecklonia.[1][6]

Opis[uredi | uredi izvor]

Pogled na Poroderma africanum iz profila, ilustracija iz knjige Zoology of South Africa (1838)

Ova vrsta ajkule je veća i debljina od druge dve vrste iz roda Poroderma, tako da u proseku može da naraste do 1,1 metra i da bude teška oko 7,9 kilograma ili više. Oba pola narastu do otprilike iste maksimalne veličine. Glava i njuška su kratki i blago spljošteni, sa blago paraboličnim izgledom kada se posmatra odozgo ili odozdo. Svaka nosnica je tankim slojem kože podeljena na sitne ulazne i izlazne otvore; škržni poklopac ima trouglasti oblik. Brkovi su deblji nego kod drugih vrsta iz ovog roda i ne dopiru do usta. Oči su vodoravno ovalne i postavljene prilično visoko na glavi, sa rudimentarnim membranama (treći zaštitni kapci) i gustim grebenom koji prolazi ispod. Snažna usta formiraju širok luk, sa kratkim brazdama koje se protežu od uglova i na gornjoj i donjoj vilici; gornji zubi su vidljivi kada su usta zatvorena. Na gornjoj i donjoj čeljusti nalazi se 18 do 25 i 14 do 24 reda zuba. Zubi imaju tanki središnji šiljak i dva manja šiljka oko njega; kod odraslih mužjaka šiljci su nešto deblji nego kod ženki.[5][7]

Telo je prilično zbijeno sa strane i sužava se prema repu. Dva leđna peraja postavljena su daleko unazad: prvo polazi od stražnjeg dela karličnih peraja, dok drugo polaci od sredine analnog peraja. Prvo dorzalno peraje je mnogo veće od drugog. Pektoralna peraja su velika i široka. Karlična peraja su postavljena niže od pektoralnih, ali njihove osnove su jednake dužine. Odrasli mužjaci imaju par kratkih, debelih pterigopoda, pri čemu su unutrašnji delovi karličnih peraja delimično spojeni sa njima. Kratko i široko kaudalno peraje ima ne previše uočljiv donji režanj i ventralni zarez blizu vrha gornjeg režnja. Koža je vrlo gusta i ima dosta kalcifikovane krljušti; svaka krljušt ima vrh u obliku strelice sa tri stražnje tačke, postavljene na kratkom postolju. Dorzalna obojenost je veoma izražena i sastoji se od 5 do 7 debelih, paralelnih, tamnih pruga koje idu od njuške do kaudalnog peraja na promenljivoj sivkastoj ili smeđkastoj pozadini; pruge se razbijaju u blizini repa i stomaka. Kod nekih ajkula glavna šara sa obe strane može se račvati iza oka, pruge se mogu podeliti na pola tanjim centralnim linijama ili može biti prisutna jedna ili više velikih tamnih mrlja. Donja strana je bleda, ponekad sa svetlosivim mrljama i sa jasno razgranatim bočnim linijama. Mlade ajkule liče na odrasle, ali mogu biti mnogo svetlije ili mogu imati mnogo tamnije pruge. Uočen je i primerak albino ajkule ove vrste kod Lažnog zaliva blizu Kejptauna.[5][7]

Biologija i ekologija[uredi | uredi izvor]

Pošto je spori plivač, ova ajkula provodi većinu dana odmarajući se u pećinama ili pukotinama ili među algama, a noću se pojavljuje i aktivno traži hranu. Jedinke se mogu okupljati u velikom broju na jednom mestu, posebno tokom leta.[1][8][9] Ova vrsta je lak plen svim većim ajkulama,[10] i jedna je od vrsta hrskavičavih riba koju najčešće konzumira vrsta Notorynchus cepedianus.[11] Kada je izložena opasnosti, ova ajkula se često uvija u krug tako da joj rep pokrije glavu, na sličan način kao kod vrste iz roda Haploblepharus.[12] Jaja ove ajkule su takođe ugrožena, pa ih često jedu Burnupena papyracea i B. lagenaria, koje mogu da probiju spoljni omotač kako bi pojele žumance. Kao i druge ajkule, i ova održava osmotsku ravnotežu sa okolinom regulišući svoju unutrašnju koncentraciju uree i drugog azotnog otpada. Eksperimenti su pokazali da sposobnost ajkule za osmoregulaciju zavisi od toga koliko se dobro nahranila.[6]

Ova vrsta se hrani raznim malim životinjama, uključujući i košljoribe kao što su sardele, Triglidae i Merlucciidae, zatim slepulje, manje ajkule i raže i njihova jaja, rakove, glavonošce, školjke i mnogočekinjaste crve; takođe je poznato da se hrani ribljim iznutricama.[1][6][13] Iako ima sklonost ka glavonošcima, ishrana ovog oportunističkog predatora uglavnom zavisi od lokalno raspoloživih vrsta plena.[1] Na primer, u Lažnom zalivu je najznačajniji izvor hrane rak vrste Jasus lalandii, a slede ga glavonošci, a potom i ribe.[14] Primećene su jedinke ove ajkule koje hvataju i otkidaju pipke hobotnica i sipa; jednom prilikom viđene su tri ajkule koje istovremeno napadaju hobotnicu.[14] Tokom masovnog mrešćenja lignje Loligo vulgaris reynaudi, koje se nepredvidljivo dešava tokom cele godine, a vrhunac je od oktobra do decembra, ove ajkule odstupaju od svojih noćnih navika i tokom dana se okupljaju u znatnom broju unutar područja sa jajima lignje. Poroderma africanum skrivaju glavu u masi jaja, dok pruge razbijaju obrise njihovih tela čineći ih slabo vidljivim. Pošto se lignje spuštaju na morsko dno kako bi pričvrstile svoja jaja dok ih čuvaju mužjaci, one postaju ranjive na napade iz zasede.[6][9][15]

Close view of a brown, vase-shaped egg case cradled by feathery gorgonian branches
Ženka ove ajkule polaže tamnosmeđa jaja koja pričvršćuje za morsko dno

S obzirom na to da je u pitanju oviparna životinja, mužjaci i ženke ove ajkule su reproduktivno aktivni tokom cele godine. Odrasle ženke imaju jedan funkcionalan jajnik i dva funkcionalna jajovoda, tako da po jedno jaje sazrevanja u svakom od njih istovremeno. Jaje se nalazi u žilavoj, pravougaonoj, tamnosmeđoj kapsuli koja je 9,5 centimetara duga i 4,5 centimetara široka, sa dugim filamentima na uglovima koji omogućavaju ženki da pričvrsti jaje za podvodne strukture poput algi ili korala. Jaja koja se uzgajaju u akvarijumima izležu se za otprilike pet i po meseci, a jedinka koja se izglegne je velika u proseku 14 do 15 centimetara.[1][16] Mužjaci i žene polno sazrevaju kada dostignu dužinu između 78 i 81 centimetar, odnosno od 79 do 83 centimetra, tako da su sve ajkule odrasle kada dostignu dužinu od 89 centimetara.[1]

Interakcija sa ljudima[uredi | uredi izvor]

Iako jedna od najčešćih ajkula u Južnoj Africi,[8] ona je bezopasna za ljude i teško joj je prići pod vodom. Zbog svoje male veličine, atraktivnog izgleda i izdržljivosti, popularna je među ljudima i često se može videti u javnim akvarijumima.[6] Za potrebe akvarijumskih primeraka postoje ribnjaci u Južnoj Africi za ovu vrstu i njoj srodne male ajkule iz tog roda.[5] Veliki broj jedinki ove vrste slučajno se lovi u okviru komercijalnog ribolova na druge vrste; takođe je love i sportski ribolovci, posebno tokom leta kada se sakupljaju ajkule sakupljaju u veće grupe.[1][8] Iako su jestive, većina lovaca ih baca, dok se neke koriste kao za mamac jastoga. Naknada koja se naplaćuje za lov na ove ajkule je prilično mala, pogotovo kad se uzme u obzir da je većina ribara ubije kada je slučajno ulovi, pošto ovu vrstu smatra štetnom jer im "krade" mamac.[5]

Međunarodna unija za očuvanje prirode (IUCN) uvrstila je ovu ajkulu na spisak skoro ugroženih vrsta, navodeći kao razlog za to njenu malu rasprostranjenost i nedavni porast većeg ribolova na male ajkule u tom regionu. Međutim, nema dokaza koji bi sugerisali na to da je njena populacija u opadanju. Ne postoje posebne mere očuvanja za ovu vrstu, mada njen areal obuhvata dva morska rezervata. Južnoafrički institut za istraživanje morskog ribarstva razmatra zakonsku dekomercijalizaciju lova na ovu ajkulu, što bi ograničilo stepen do koga ova vrsta može biti cilj komercijalnog ribolova.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ e ž z i Compagno, L.J.V. (2005). Poroderma africanum. Crveni spisak ugroženih vrsta IUCN. IUCN. 2005: e.T39348A10211867. doi:10.2305/IUCN.UK.2005.RLTS.T39348A10211867.enSlobodan pristup. 
  2. ^ Gmelin, J.F. (1789). Amphibia. Pisces. Caroli a Linné. Systema Naturae per regna tria naturae, secundum classes, ordines, genera, species; cum characteribus, differentiis, synonymis, locis. Editio decimo tertia, aucta, reformata. Lipsiae. Tome I. Pars III. str. 1033–1125. 
  3. ^ Smith, A. (1837). „On the necessity for a revision of the groups included in the Linnean genus Squalus”. Proceedings of the Zoological Society of London. 1837 (5): 85–86. 
  4. ^ Fowler, H.W. (1908). „Notes on sharks”. Proceedings of the Academy of Natural Sciences of Philadelphia. 60: 52–70. 
  5. ^ a b v g d đ Human, B.A. (2006). „A taxonomic revision of the catshark genus Poroderma Smith, 1837 (Chondrichthyes: Carcharhiniformes: Scyliorhinidae)”. Zootaxa. 1229: 1–32. 
  6. ^ a b v g d Martin, R.A. Kelp Forests: Pyjama Catshark. ReefQuest Centre for Shark Research. Retrieved on May 17, 2010.
  7. ^ a b Compagno, L.J.V. (1984). Sharks of the World: An Annotated and Illustrated Catalogue of Shark Species Known to Date. Food and Agricultural Organization. str. 346–348. ISBN 92-5-101384-5. 
  8. ^ a b v Van der Elst, R. (1993). A Guide to the Common Sea Fishes of Southern Africa (third izd.). Struik. str. 72. ISBN 1868253945. 
  9. ^ a b Smale M.J.; Sauer, W.H.H. & Hanlon, R.T. (1995). „Attempted ambush predation on spawning squids Loligo vulgaris reynaudii by benthic pyjama sharks, Poroderma africanum off South Africa”. Journal of the Marine Biological Association of the United Kingdom. 75: 739–742. doi:10.1017/s002531540003914x. 
  10. ^ Bester, C. Biological Profiles: Striped Catshark Arhivirano na sajtu Wayback Machine (10. oktobar 2012). Florida Museum of Natural History Ichthyology Department. Retrieved on May 17, 2010.
  11. ^ Ebert, D.A. (decembar 1991). „Diet of the seven gill shark Notorynchus cepedianus in the temperate coastal waters of southern Africa”. South African Journal of Marine Science. 11 (1): 565–572. doi:10.2989/025776191784287547Slobodan pristup. 
  12. ^ Human, B.A. (2007). „A taxonomic revision of the catshark genus Haploblepharus Garman 1913 (Chondrichthyes: Carcharhiniformes: Scyliorhinidae)”. Zootaxa. 1451: 1—40. 
  13. ^ Compagno, L.J.V.; Dando, M. & Fowler, S. (2005). Sharks of the World. Princeton University Press. str. 242–243. ISBN 978-0-691-12072-0. 
  14. ^ a b Lechanteur, Y.A.R.G. & Griffiths, C.L. (oktobar 2003). „Diets of common suprabenthic reef fish in False Bay, South Africa”. African Zoology. 38 (2): 213–227. 
  15. ^ Smale, M.J.; Sauer, W.H.H. & Roberts, M.J. (decembar 2001). „Behavioural interactions of predators and spawning chokka squid off South Africa: towards quantification”. Marine Biology. 139 (6): 1095—1105. doi:10.1007/s002270100664. 
  16. ^ Smith, C. & C. Griffiths (oktobar 1997). „Shark and skate egg-cases cast up on two South African beaches and their rates of hatching success, or causes of death”. South African Journal of Zoology. 32 (4): 112–117. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]