Aluminijum sulfid
| Aluminijum sulfid | |
|---|---|
| Drugi nazivi | Aluminum sulfid |
| Identifikacija | |
| CAS registarski broj | 1302-81-4 |
| PubHem | 16684788 |
| HemPauk | 140154 |
| SMILES |
|
| InChI |
|
| Svojstva | |
| Molekulska formula | Al2S3 |
| Molarna masa | 150.158 g/mol |
| Agregatno stanje | siva čvrsta materija |
| Gustina | 2.32 g/cm3 |
| Tačka topljenja |
1100 °C |
| Tačka ključanja |
1500 °C (sublimira) |
| Rastvorljivost u vodi | razlaže se |
| Rastvorljivost u drugi rastvarači | - |
| Opasnost | |
| Podaci o bezbednosti prilikom rukovanja (MSDS) | MSDS |
| ЕU-klasifikacija | nije na listi |
| NFPA 704 | |
|
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje (25 °C, 100 kPa) materijala |
|
| Infobox references | |
Aluminijum sulfid je hemijsko jedinjenje sa formulom Al2S3. Ovaj materijal ima nekoliko strukturnih formi. On je senzitivan na vlagu, u prisustvu koje prelazi u hidratisane aluminijumske okside/hidrokside.[1] Ovaj proces se odvaja kad je sulfid izložen atmosferskom vazduhu. Reakcija hidrolize proizvodi gasoviti vodonik sulfid (H2S).
Kristalna struktura [уреди]
Više od šest kristalnih formi aluminijum sulfida je poznato. Neke od njih su navedene ispod. Većina njih ima veoma slične strukture, koje se razlikuju u valentnom uređenu rešetke, čime se formiraju uređene ili neuređene podrešetke.[2][3]
| Forma | Simetrija | Prostorna grupa |
a (A) | c (A) | ρ (g/cm3) |
|---|---|---|---|---|---|
| α | Heksagonalna | 6.423 | 17.83 | 2.32 | |
| β | Heksagonalna | P63mc | 3.579 | 5.829 | 2.495 |
| γ | Trigonalna | 6.47 | 17.26 | 2.36 | |
| δ | Tetragonalna | I41/amd | 7.026 | 29.819 | 2.71 |
Priprema [уреди]
Aluminijum sulfid paljenjem dva elementa
- 2 Al + 3 S → Al2S3
Ova reakcija je izuzetno egzotermna te nije neophodno zagrevanje mešavine sumpora i aluminijuma. Proizvod se formira u stopljenom obliku. Reakcija doseže temperature više od 1100 °C, što je dovoljno da se otopi čelik. Rashlađeni proizvod je veoma tvrd.
Literatura [уреди]
- ^ Holleman, A. F.; Wiberg, E. "Inorganic Chemistry" Academic Press: San Diego, 2001. ISBN 0-12-352651-5.
- ^ Hans Landolt; D. Bimberg, Richard Börnstein; Richard Börnstein (1982). Halbleiter. Springer. стр. 12–. ISBN 978-3-540-13507-4 Приступљено 23 September 2011.
- ^ Flahaut J. Ann. Chim. (Paris) 7 (1952) 632–696
|
|||||