Komprimovani prirodni gas

Из Википедије, слободне енциклопедије

Komprimovani zemni gas ili komprimovani prirodni gas (nekada i 'sabijeni') je jedan od oblika u koji se, radi lakšeg transporta i čuvanja, pretvara zemni gas. Koristi se oznaka KPG, ali i CNG (prema engleskom nazivu compressed natural gas - "komprimovani prirodni gas"), a najpoznatiji je pod imenom "metan".

Zemni gas se veoma teško pretvara i čuva u obliku tečnosti, te je njegovo sabijanje, kompromis između zahteva da mu se smanji specifična zapremina (da ista količina zauzme manje mesta) i tehničke i finansijske zahtevnosti njegovog utečnjavanja i čuvanja u tečnom stanju. Zbog niza tehničkih prednosti prirodni gas se na automobilima daleko najčešće koristi u komprimovanom stanju, a sasvim retko kao utečnjen. KPG se na vozilu nalazi u rezervoarima pod visokim pritiscima - reda veličine 170-200 bara pa i više.

Zemni gas je jedno od najperspektivnijih altervativnih goriva (generalno, ali i u pogledu pogona automobila).

Садржај

[уреди] Primena

Oblast upotrebe KPG se uglavnom poklapa sa tečnim naftnim gasom: koristi se kao alternativno gorivo za pokretanje automobila.

Ovim gorivom može da se direktno napaja motor sa unutrašnjim sagorevanjem, a može se koristiti i za generisanje vodonika i napajanje gorivih ćelija, koje generišu električnu energiju za pogon elektromotora.

Da bi se koristilo na postojećim motorima sa unutrašnjim sagorevanjem, vozilo mora biti na odgovarajući način rekonstruisano, odnosno prilagođeno, tj. mora da mu se ugradi plinski (KPG) sistem. Načelno se ove prepravke mogu lako izvršiti, a dobijene performanse su poptuno uporedive sa 'klasičnim' vozilima.

Primenom KPG sistema na vozilima, smanjuje emisiju izduvnih gasova, tako da se i bez njihovog dodatnog prečišćavanja dostiže norma EURO 5. Zbog cene goriva, eksploatacija ovakvih vozila je jeftinija (u odnosu ona na dizel gorivo), mada je cena samog vozila (sa gasnim sistemom) nešto viša od cene vozila na benzin ili dizel gorivo. Tvrdi se i da korišćenje prirodnog gasa traži manje održavanje motora, uz ostvarivanje većeg veka.

[уреди] KPG vs TNG

Prednosti i mane upotrebe KPG iste su kao i za TNG, ali je za sada manje rasprostranjen, zbog poteškoća u njegovoj primeni koje su nešto veće nego ta TNG. Za razliku od TNG-a, uglavnom se upotrebljava na vozilima većih masa (npr. gradskim autobusima), a ređe na putničkim i dostavnim vozilima. Razlog je veća masa boca za njegovo čuvanje, ali i to, što za razliku od TNG-a, može da se primeni i na dizel motorima (KPG sistemi). Mana upotrebe KPG sistema je retka prodajna mreža (Kompresorske KPG stanice) .

[уреди] KPG sistemi i konverzija

Postojeći benzinski motori mogu da rade na prirodni gas bez ikakvih rekonstrukcija, samo ugradnjom mešača gasa u usisnu granu motora. Motor se pretvara u “dvogorivi motor” - pomoću preklopnika na komandnoj tabli može se birati da li će motor raditi ili na benzin ili na prirodni gas (isto kao kod i pri konverzije vozila na TNG).

Kod dizel motora, situacija je nešto složenija. Kod njih adaptacija motora može biti takva da se motor delimično napaja dizel gorivom, a delimično prirodnim gasom (“dvogorivi motori”) - u određenoj srazmeri. Bolje je, međutim, da se dizel motor rekonstruiše tako da radi samo na prirodni gas (“namenski” ili “dedicated” gasni motor).

Za korišćenje prirodnog gasa potrebne su i izmene na vozilu - pre svega u smislu ugradnje rezervoara gasa i vodova. Rezervoari sabijenog prirodnog gasa su relativno velike zapremine i mase, što načelno pogoršava dinamičke, pa i neke druge performanse vozila. (Korišćenje tečnog prirodnog gasa je znatno inferiornije, baš zbog još veće mase).

[уреди] Rasprostranjenost TNG sistema

Primena prirodnog gasa za pogon automobila doživljava poslednjih godina pravu ekspanziju. Procene su da je broj vozila u svetu, koje (delimično ili isključivo) pokreće prirodni gas reda veličine nekoliko miliona. Najčešće se počinje od gradskih autobusa, ali sve je više i putničkih, posebno taksi vozila, kao i vozila za komunalne službe i unutrašnji transport.

[уреди] Regulativa

U ovoj oblasti je situacija čak nešto gora nego za TNG.

Regulativa u Srbiji ne dopušta ugradnju uređaja koji bi omogućavali upotrebu KPG na vozilima, ali se to ipak povremeno radi, što na vozilima flota (jedno taksi udruženje u Pančevu), što pojedinačno.

Do sada nije bilo angažovanja države u prihvatanju evropskog paketa standarda niti donošenja domaće regulative. Pravilnici Ekonomske komisije Ujedinjenih nacija za Evropu (ECE), koji se odnose na uređaje za KPG, nisu ratifikovani u Srbiji, domaći propisi koji se odnose na primenu KPG (niti TPG) - ne postoje.

[уреди] Podsticajne mere za upotrebu KPG

Evropska komisija je 1998. godine pokrenula razvojni projekat NGVeurope, sa ciljem razvoja vozila na prirodni gas i kompresorskih stanica, promocije i ispitivanja ovih vozila, posebno u pogledu emisije izduvnih gasova. Ovaj projekat (vredan 2,6 miliona EUR) se realizuje u 15 gradova u 7 zemalja Evrope (Geteborg i Eslev u Švedskoj, Harlem u Holandiji, Koblenc i Augsburg u Nemačkoj, Mehelen i Gent u Belgiji, Kolmar i Poater u Francuskoj, Rim u Italiji, Dablin u Irskoj), a usmeren je na gradske autobuse, dostavna, taksi i komunalna vozila koja se koriste u ekološki ugroženim sredinama. Dosada je u okviru ovog projekta razvijeno i u eksploatciju uključeno više stotina vozila.

Međutim, najefikasnija podsticajna mera je cena: ona je u Srbiji znatno niža od cene TNG.

[уреди] Kompresorske KPG stanice

Paralelno sa razvojem vozila na prirodni gas razvija se i infrastruktura. Grade se gasovodi (koji svakako snabdevaju i druge potrošače), širi se mreža kompresorskih stanica za punjenje vozila prirodnim gasom.

Procena je da danas ovih stanica ima više desetina hiljada. (Npr. u Nemačkoj, postoji oko hiljadu stanica za punjenje vozila prirodnim gasom, koje dobro pokrivaju njihovu mrežu glavnih saobraćajnica i auto-puteva).

U Srbiji su sredinom 2008. postojale samo 4 javne punionice KPG i jedna interna.

Javne:

Interna/Javna:

Interna:

[уреди] Kompresorske stanice u regionu

Zastupljenost kompresorskih stanica je različita od zemlje do zemlje:

U Hrvatskoj postoji samo jedna, u Zagrebu.

U Crnoj Gori ih nema.

U BiH samo jedna interna.

U Bugarskoj ih ima 10-tak (u Sofiji 2).

U Mađarskoj postoje samo 2-3: Segedin, Đer i možda u Debrecin (u Budimpešti nema!)

U Slovačkoj 6: Bratislava ×2, Nitra, Zvolen, Košice i Michalovce

U Austriji ih ima puno, naročito u okolini Beča.

U Češkoj ih ima nekoliko desetina.

[уреди] Vidi još


[уреди] Spoljašnje veze

Spisak punionica KPG u Srbiji

Направи књигу