Japanska laka krstarica Jubari

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Japanska laka krstarica Jubari
Laka krstarica Jubari
Opšti podaci
KarijeraJapanska ratna zastava
Kobilica postavljena5. jun 1922.
Porinut5. mart 1923.
Završetak gradnje31. jul 1923.
SudbinaPotopljena 27. aprila 1944.
Glavne karakteristike
Deplasman2.936 tona standardni deplasman
3.644 tona puni deplasman
Dužina138,90 metara
Širina12,40 metara
Gaz3,58 metara
Pogon8 kotla Kanpon, snage 57.900 KS
Brzina35,5 kn (65,7 km/h)
Posada328 oficira i mornara
NaoružanjeTopovi: 6 × 140 mm, 1 × 76,6 mm
Mitraljezi: 2 × 13 mm
Torpeda: 4 × 610 mm
Mine: 34

Jubari je bila laka krstarica izgrađena između 1922. i 1923. godine za potrebe japanske ratne mornarice, Bila je to najlakša laka krstarica u japanskoj ratnoj mornarici tokom Drugog svetskog rata.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Krstarica je zamišljena i projektovana kao eksperimentalni brod. Na njoj je japanska mornarica trebalo da proveri mogućnost postavljanja teškog naoružanja na laki trup. Na osnovu tog projekta, planirala se izgradnja sledeće serije teških krstarica. Krstarica je planirana još po programu "8-4" i dato joj je ime „Ajase“, no nije poručena tokom 1917. godine. Porudžbina je data 1920. godine po novom "8-8" programu i dobila je ime Jubari. Na novom brodu su isprobana nova konstruktivna rešenja, koja treba kasnije da se koriste pri izgradnji teških krstarica od 7.500 tona. Po prvi put u japanskoj floti je isprobana ideja da se uključi brodski oklop u konstrukciju osiguranja jačine trupa. Da je to originalno i dobro rešenje, pokazuje činjenica, da je trup kod krstarice Jubari 31,3% od ukupne težine, naspram 38,3% kod krstarice klase Sendaj, a da trup nije izgubio na svojoj jačini. Gradnja krstarice Jubari počela je 5. juna 1922. godine na doku državnog brodogradilišta u Sasebu, a porinuta je 5. marta 1923. godine.

Oklopni pojas debljine 30 mm je nastavak unutrašnje ploče duplog dna, i nagnut je 10 stepeni sa unutrašnje strane, odole nagore. Unutrašnja ploča se sastojala od dve ploče po 15 mm, a između njih se nalazio rezrvni rezervoar za naftu. Oklop broda pokrivao je 58,5 metara trupa ili 42%. Pogonsko postrojenje bilo je isto kao i na razaračima klase Minekaze i trocilindrična turbina je davala snagu od 57.900 KS. Kotlovi na krstarici su bili mešoviti: nafta i nafta-ugalj. Kotlovi koji su koristili naftu i ugalj nalazili su se u prednjem kotlovskom odeljenju, a ostali su bili postavljeni u druga dva kotlovska odeljenja. Mašinsko odeljenje bilo je podeljeno na dva dela i nalazilo se iza kotlovskih odeljenja. Originalni projekat je predviđao dva dimnjaka, koji su kasnije objedinjeni u jedan.

Za artiljeriju glavnog kalibra izabrani su topovi 145mm/50 model „Nendo Šiki 3", raspoređenih kao dva dvocevna i dva jednocevna. Jednocevni topovi su pokriveni štitovina i kod njih su se projektili dodavali ručno, dok su se dvocevni topovi nalazili u elektrificiranim i mehanizovanim potpuno zatvorenim kupolama. Topovi su se pomerali uvis do 30 stepeni i imali brzinu gađanja od 6 do 10 projektila u minuti. Jedan protiv-avionski top od 76 mm postavljen u centralnom delu broda. Laku protiv-avionsku artiljeriju predstavljala su dva jednocevna mitraljeza od 13 mm. dva dvocevna torpedna aparata 610 mm. postavljena su takođe u centralnom delu broda, što je bio slučaj i kod japanskih razarača. Krstarica je bila prilagođena za polaganje mina i nosila 34 mine.

Taktičko-tehnički podaci[uredi | uredi izvor]

  • Težina:
    • 2.936 tona standardni deplasman
    • 3.644 tona puni deplasman
  • Dimenzije:
    • Dužina: 138,90 metara
    • Širina: 12,40 metara
    • Gaz: 3.58 metara (srednji gaz)
  • Maksimalna brzina:
    • 35,5 kn (65,7 km/h)
  • Pogon: 8 kotla „Kanpon“, trocilindrična turbina „Gihon“ - 57.900 KS
  • Maksimalna daljina plovljenja: 5.500 nautičkih milja/ 10 kn (19 km/h) - 3310 nautičkih milja/ 14 kn (26 km/h)
  • Količina goriva: 830 tona nafte i 1000 tona uglja
  • Naoružanje:
    • Glavna artiljerija: 2 × 2 + 2 × 1 topa 140 mm
    • Pomoćna artiljerija: 1 × 1 top 76 mm
    • Protivavionska artiljerija: 2 × 1 mitraljez 13 mm
    • Torpedne cevi: 2 x 2 610 mm
    • Mine: 34 mina
  • Oklop:
    • Oklopni pojas: 35 mm (maksimalan)
    • Paluba: 25 mm
    • Artiljerijske kule 140 mm: 25 mm
  • Posada: 328 oficira i mornara

Modernizacija[uredi | uredi izvor]

Tokom 1924. godine dimnjak je produžen za 2 metra, kako bi se smanjilo zadimljenje komandnog mosta, a 1927. godine iz istih razloga postavljen je štit na dimnjaku. Nakon modernizacije 1943/1944. godine broj topova 140 mm je smanjen na četiri, a protiv-avionsko naoružanje je činilo: 1 top 120 mm i 25 topova 25 mm.

Služba[uredi | uredi izvor]

Krstarica počinje rat na Pacifiku kao lider 6. flotile razarača u sastavu južnih snaga i uzima učešće u napadu na ostrvo Vejk tokom decembra 1941. godine. Marta 1942. godine podržava desant na Novu Gveneju kod mesta Lae, dge je oštećena od aviona sa američkih nosača aviona Enterprajz i Leksington. Tokom jula je u sastavu četvrte flote i bazira na atolu Truk, kao lider 29. divizije razarača. Nakon savezničkog desanta na Gvadalkanal, krstarica učestvuje u kontra-napadu admirala Mikave, poznatom kao bitka kod ostrva Savo. Krajem avgusta je zastavni brod grupe koja zauzima zauzima ostrva Nauru i Oušn. Nakon toga uzima učešće u odbrani Solomonovih ostrva i lako je oštećena u Rabaulu prilikom napada američkih palubnih aviona. Krstarica Jubari je potopljena blizu ostrva Palau od američke podmornice Bludžil, 27. aprila 1944. godine.

Lista Kapetana[uredi | uredi izvor]

  • Kapetan Masao Sugiura - 31. jul 19231. decembar 1923.
  • Kapetan Nobuiči Jamaguči - 1. decembar 1923 — 10. novembar 1924.
  • Komodor / Kapetan Aiđiro Tomiaka - 10. novembar 1924 — 20. oktobar 1925. (Unapređen u čin Kapetan 1. decembra 1924)
  • Kapetan kijoši Ano - 20. oktobar 1925 — 1. novembar 1926.
  • Kapetan Šinpei Kida - 1. novembar 1926 — 1. decembar 1927.
  • Kapetan Šigefusa Morita - 1. decembar 1927 — 30. novembar 1929.
  • Kapetan Takeo Kavana - 30. novembar 1929 — 15. novembar 1930.
  • Kapetan Seitaro Hara - 15. novembar 1930 — 1. decembar 1931.
  • Kapetan Điro Saito - 1. decembar 1931 — 15. novembar 1933.
  • Kapetan Ko Kijomija - 15. novembar 1933 — 15. novembar 1934.
  • Kapetan Markuis Tadašige Daigo - 15. novembar 1934 — 25. maj 1935.
  • Kapetan Seiči Harada - 25. maj 1935 — 31. oktobar 1935.
  • Kapetan Masao Jamamoto - 31. oktobar 1935 — 1. decembar 1936.
  • Kapetan Sueto Hirose - 1. decembar 1936 — 15. novembar 1937.
  • Kapetan Jugoro Hori - 15. novembar 1937 — 20. jul 1938.
  • Kapetan Šutoku Mijazato - 20. jul 1938 — 15. novembar 1938.
  • Kapetan Takero Koda - 15. novembar 1938 — 1. novembar 1939.
  • Kapetan Mičiaki Kamata - 1. novembar 1939 — 15. novembar 1939.
  • Kapetan Heitaro Edo - 15. novembar 1939 — 1. novembar 1940.
  • Kapetan Masami Ban - 1. novembar 1940 — 15. avgust 1942.
  • Kapetan Jasuđi Hirai - 15. avgust 1942 — 3. maj 1943.
  • Kapetan Morie Funaki - 3. maj 1943 — 26. decembar 1943.
  • Kapetan Ranđi Oe - 26. decembar 1943 — 30. januar 1944.
  • Kapetan Takeo Nara - 30. januar 1944 — 28. april 1944.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]