Jermenska književnost

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Jermenska književnost (jerm. Հայ գրականություն) razvijala se paralelno s poezijom te zemlje. U istoriji Jermenije, postoji nekoliko zlatnih doba i nekoliko književnih pokreta: istoriografska književnost 5. veka, poezija od 10. do 15. veka i jermenska književna revolucija u 19. veku.[1]

Jermenska književnost je počela da se razvija nakon prihvatanja hrišćanstva i pojave jermenskog pisma 406. godine. Mesrop Maštoc bio je jermenski lingvista i crkveni vođa, koji je prilikom prevođenja hrišćanskih tekstova na maternji jezik zaključio kako se za pojedine reči ne mogu upotrebiti pisma susednih naroda, jer im nedostaju glasovi karakteristični za jermenski. Zato je izmislio abecedu pod uticajem grčkog pisma. U 5. veku, jermenska književnost ima oblik istoriografije. Mojsije Horenski, o čijem se životu ne zna mnogo, piše "Istorija Jermenije", kao mešavinu istorije i legende poput one o Haiku, legendarnom patrijarhu i osnivaču jermenske nacije. Mojsijevo delo bitno je, zbog očuvanja stare jermenske pripovedačke baštine. Kasnije se citiralo mnogo puta, a Mojsije Horenski, smatra se ocem jermenske istoriografije koji se ponekad naziva i jermenskim "Herodotom". I pre njega, bilo je pisaca, koji su pisali o istoriji Jermenije poput Agatangelosa.

Prva stranica Jevanđelja po Marku, delo Sargisa Picaka

Tokom srednjeg veka, malo se zna o jermenskoj književnosti i nije poznata gotovo nijedna knjiga iz toga doba. No, od kraja 10. veka, javljaju se romani, a posebno knjige poezije. Neki pesnici imaju veliki ugled, poput: Grgura Narekacija i Nahapeta Koučaka.

Tokom renesanse, 17. i 18. veka, književnost je oskudna. Samo se javlja Sajat Nova kao trubadur celog Kavkaza i kao most među kulturama.

Kroz 19. vek, dogodila se jermenska književna revolucija, čiji je glavni predstavnik Rafi (pravim imenom Hakob Melik Hakobijan). Romani su uglavnom apologetski, pisci pišu savremenim jermenskim jezikom, a njihove priče su "slobodne" (autori su uglavnom intelektualci, slobodoumni). Pojavljuje se velik broj modernih romana.

Mnogobrojna je jermenska dijaspora, među kojom se isticao književnik Vilijam Sarojan.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Istoriя armяnskogo naroda, t. II, str., 472 Šablon:Ref-hy

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]